Na hiljade građana dočekalo je Patrijarha srpskog Irineja u porti manastira Podlastva. Za Njegovu Svetost je priređen svečani doček, nakon čega je počela večernja služba. Narod hrli sa svih strana. Ovaj ponositi kraj dočekuje svog Patrijarha prvi put nakon 27 godina. Tada je ovde dolazio blaženopočivši patrijarh srpski Pavle.
Patrijarh Irinej učestvuje u proslavi 1.500 godina postojanja manastira, kao i u osvećenju paraklisa Svetog kneza Lazara i manastirskih konaka. Patrijarha je zajedno sa velikim brojem građana dočekao Mitropolit crnogorsko-primorski Amfilohije sa devet episkopa.
U Budvi se obeležava veliki jubilej Srpske pravoslavne crkve: 1.500 godina postojanja Manastira Rođenja Presvete Bogorodice — Podlastva i 800 godina samostalnosti Srpske pravoslavne crkve. Pozivi za svečanost su upućeni premijeru i predsedniku Crne Gore, kao i svim poslanicima u Skupštini.
Nakon večernje službe održana je svečana Akademija, na kojoj se obratio Mitropolit Amfilohije, rekavši da je ovo veliki dan „za drevnu starohrišćansku i svetosavsku lavru“:
„Uvek je dar Božiji dolazak Vaše Svetosti. Nastavljate stopama Vaših prethodnika, koji su dolazili ovde osam vekova, od Svetog Save“, kazao je Mitropolit Amfilohije u znak dobrodošlice Patrijarhu Irineju, dodajući da su svi patrijarsi pećki dolazili u Crnu Goru i prostore Boke Kotorske.
Manastir Rođenja Presvete Bogorodice, koji je 1350. godine obnovio Car Dušan, vekovima je duhovno i prosvetiteljsko sedište Grblja. Na mestu današnjeg manastira postojala je crkva koja datira iz starijeg perioda.
Predanje su potvrdila arheološka istraživanja iz 1984. godine, kada je na podu manastirskog hrama nađen deo mozaika i fragment parapetne ploče, koji su pripadali ranohrišćanskoj bazilici iz petog ili šestog veka.
Prema narodnom predanju, Sveti Sava je kratko boravio u Podlastvi, nakon čega se sa obližnje morske obale uputio na Svetu Goru.
Između hrama i konaka nalazi se ranohrišćanska krstionica iz 17. veka. U hramu je na južnom delu oltarskog zida delimično sačuvan manji deo starog freskopisa iz 15. veka. U najvećem delu hrama postoji noviji freskopis, manjeg kvaliteta, slikan preko prethodnog živopisa.
U toku svog viševekovnog trajanja manastir je razaran, paljen i uništavan, a poslednji put je postradao u velikom zemljotresu 1979. godine.
Izvor: Tv Hram