Ћирилица Latinica
13.07.2020.
Društvo

Lončar: Naša je crkva jedna jedina - Srpska pravoslavna!

Autor: Redakcija 16 Ostavite komentar

Labud N. Lončar, rođen je 1964.god. u Ivangradu, današnje Berane.

Pesnik, prozni pisac i kolumnista. Bavi se pisanjem poezije i proze. Organizator mnogih kulturnih manifestacija i promocija. Osnivač i predsjednik međunarodnog udruženja književnih stvaralaca i umjetnika „Nekazano“ iz Bara.

Član je Udruženja književnika Srbije i međunarodnog udruženja književnih stvaralaca i umjetnika „Nekazano“ iz Bara, kao i mnogih drugih Udruženja književnika putem društvenih mreža.

Zastupljen je u tridesetak domaćih i stranih antologija i zbornika.

Dobitnik je mnogih međunarodnih i domaćih nagrada i priznanja.

Pjesme su mu prevedene na engleski, francuski, njemački, poljski, ruski, rusinski, makedonski i bugarski jezik.

Objavio je četiri knjige poezije: „Rođenje suze“, „Ostavljanja“, „Na poleđini sna“, „Ako prećutim pjesmu“ i knjigu kratkih priča „Svako ostavi neki trag“.

Osnivač je i urednik časopisa za kulturu i umjetnost „Nekazano“, kao i časopisa za haiku „Nekazano“, a ujedno je i osnivač i glavni urednik portala za kulturu iumjetnost „Nekazano“.

Osnivač je Festivala ljubavne poezije „Pjesnik – Svetionik“.

Živi i stvara u Baru.

Retkost je upoznati pesnika. Njegovim očima zaviriti u onostrano i ovostrano. Ima li tu zapravo razlike?

L.L: Oči pjesnika moraju vidjeti dalje i dublje kako bi spoznao te razlike između onostranog i ovostranog. I približiti ih prvo sebi, suočiti se sa njima kao sa svojim likom u ogledalu a tek onda ono naizgled ovostrano prikazati u stvarnom sjaju onostranog. I na kraju razlike se brišu, razlike nema. U stalnom traženju svjetlosti i onostranog svi mi postajemo ovostrani, obični i mali u beskrajnoj širini Kosmosa i Vječnosti. Mali pred Bogom a njemu ipak tako važni.

Vaša poezija ima sličnosti sa Tagoreovim stihom ali i sa Pesmom nad pesmama. Zanima nas, koliko je Bog prisutan u vašem stihu. Zapravo u Vašoj potrazi za ljubavi?

L.L: Bog je Ljubav. Posle svih potraga i traženja postajemo svjesni da je Ljubav univerzalna sila koja održava svijet. Bog je sveprisutan u mojoj poeziji. Na više načina. Kada govorim o ljubavi, svjetlosti, ljepoti žene, jutru, zavičaju htio ili ne ali najači stih je onaj iskreni stih kojim se potvrđuje sveprisutstvo Božje kreacije a to je Čovjek koji u grudima i očima nosi Ljubav. I žena kao nerazdvojni dio Čovjeka – bez koje bi svako naše buđenje bilo nepotpuno.

Šta za Vas znači „Prećutati istinu“?

L.L :Prećutati istinu znači prećutati pjesmu. Pjesma je jedino sredstvo kojim mogu izvući istinu na vidjelo, koliko god je vrijeme u kojem živimo prikrivalo. U vremenu sumnjivih moralnih vrijednosti, realitija i sl. Pjesma je jedini način izlaganja Istine i sve ljepote koje ona zastupa a rekao bih u ovim vremenima i brani. Došli smo u takvo vrijeme da moramo braniti ljepotu žene i sve ono što žena u biblijskom smislu znači svakom muškarcu, ili bi bar trebalo da znači.

Svakako, moramo se dotaći i ovih nemilih događaja koji potresaju Crnu Goru. Kakav je Vaš stav po tom pitanju i potresa li Vas to?

L.L: Normalno da potresa. Uznemiruje. Znate, mi smo u Crnoj Gori dolaskom komunizma Crkvu sahranili. Stvarno! Organizovane su mobe na kojima je pozivano čitavo selo i čitana je odluka ili naredba da je Bog umro! Bog je mrtav! I onda su svi morali da lopatama, motikama, i slično zatrpavaju crkvu… Sahranjuju. A onda je posle pedeset i više godina ista ta Crkva vaskrsla u punom svom sjaju! Obnovljene su mnoge Crkve i Manastiri, zahvaljujući našem Sveštenstvu i Svetoj Majki Crkvi. Ja sam rodom iz Berana. Pripadam najstarijom porodici u tom gradu. 1213 godine završen je manastir Đurđevi Stupovi.

Onda kada su u Francuskoj i ostalim djelovima Svijeta počeli da grade katedrale. Da ne spominjem činjenicu da imamo i starijih manastira od tog. Manastir Šudikova kod Berana imala je bolnicu, prepisivačku školu, školu, Sud. Danas u ovim modernim vremenima čujemo od totalnih laika i anonimusa riječi „Treba osuditi Crkvu!“. Osuditi Crkvu! Ko se smije usuditi da tako nešto kaže??? Mnogi novokomponovani bogataši i leteći intelektualci! Svakodnevno!

Pa, i u Svetom pismu je rečeno:“ Ne sudi , da ti se ne sudi“! Da ne spominjem činjenicu da je Crkva bila izvor pismenosti i prosvetiteljstva od pravremena do danas. I da joj treba bar prećutno odati priznanje za sve učinjeno do danas. Na zapadu je to priznanje stvarno izraženije nego kod nas danas. Meni je, lično, nezamislivo da na Zapadu više cijene Crkvu nego kod nas! Zamislite jednog lokalnog političara koji traži iz svega glasa da se osudi Crkva! Gdje je tu Razum?

Pošto sada živim u Baru redovno učestvujem u litijama, noseći svijeću i ikonu. Napomenuo bih da na litijama prisustvuju skoro svi pjesnici i pisci Bara. Ima onih koji ne smiju ili su ateisti. Prisustvuju i pripadnici ostalih vjera, kao znak podrške. Zbog mog učešća na litijama morao sam jednom Barskom lokalnom „intelektualcu“ odgovoriti putem društvenih mreža da ja učestvujem na litijama sa svijećom u ruci i molitvom u srcu, čistog oka i srca! Iskrenom molitvom za blagostanje i zdravlje za sve ljude ovoga svijeta bez obzira na vjeru i pripadnost narodu. Naravno, prije svega sa molitvom za svoju pravoslavnu braću i sestre. Jer, čovjek koji ne voli svoju vjeru i svoj narod ne može da voli druge narode i druge vjere.
Najbolja ilustracija ovog vremena je molba ovog, prethodono, spomenutog intelektualca koji moli putem društvenih mreža Predsjednika Crne Gore da štampa milion letaka i da iz aviona te letke sije po Crnoj Gori kako bi ubijedio narod da je Zakon o slobodi vjeroispovjesti odličan. Sjutardan sav razočaran konstatuje, na društvenim mrežama, kako ga ovaj (predsjednik) nije poslušao jer eto ne vidi da leci padaju sa Neba.
Sa Neba pada Božija milost i pjesma anđela a ne leci!

Nijesam siguran da naša braća i sestre u Srbiji vide ili znaju da na ovim litijama petnaest ili sedamnaest hiljada ljudi šeta mirno gradom sa svijećama u rukama i molitvom u srcu. Izdvajam posebno dirljiv čin kada je toliki narod išao u litiji i molitvi sa upaljenim svijećama za dušu jedne male djevojčice koja je tih dana stradala u saobraćajnoj nesreći u Baru. Ili kada toliko hiljada ljudi kleči pred Sabornim Hramom Svetog Jovana Vladimira i u jedan glas izgovara: Oče Naš!

Biblijski prizori na kojima sam ponosan, srećan i zahvalan Gospodu što učestvujem u njima. Ovo je istorija! Ovo je nezapamćeno u čitavom Svijetu! Ovo je nezapamćeno u istoriji Bara a mislim i cjelokupnog Hrišćanstva! Nijednom državniku svijeta nije iskazana tolika pažnja kao sjeni te male nesrećno upokojene djevojčice. Nigdje u svijetu nije zabjeleženo ovoliko saborovanje naroda za svoju vjeru, do danas!

Moj stav je da ću uvijek sa svojim Narodom ići i sabirati se pred Bogom u molitvi. Znam da će ponovo naša Sveta Majak Crkva vaskrsnuti u punom sjaju. U istoriji je svako Carstvo propadalo, pa će i ova današnja, mafijaška..
Znate li da se nikada u Baru nije manje umiralo, do danas? To je činjenica koja mnoge čudi. Pored toliko umrlih u zapadnim zemljama u Baru kao za inat niko ne umire! A razlog je jednostavan. Mitropolit Amfilohije sa Barskim sveštenstvom je na Barskim ulicama, na jednoj od mnogih litija, održao službu za zdravlje i spas građana Bara. Još pamtim Molitvu kojom Mitropolit moli Gospoda da sačuva sve građane grada Bara, bez obzira na vjeru ili bilo koju drugu pripadnost. I bi tako. Nikad se manje u Baru nije umiralo, do ove godine!
Neka tako i ostane.

Da li biste za sebe rekli da ste verujući čovek? I kako biste sebe izrazili po tom pitanju?

L.L: Veoma teško a naizgled lako pitanje. Vjerujući jesam. Međutim, moram biti iskren da ne znam koliko sam dobar vjernik. Rekao bih da sam loš vjernik. Zašto? Zato što zbog naše urođene lenjosti nedovoljno idem u Crkvu na službe. Zbog ovog ili onog razloga … privatnog, službenog.. Svi mi nađemo razlog kojim umirimo sebe a iskreno najveći je razlog naša ljudska urođena lijenost i nemar. Nekako, volim da sam pođem u Hram i da se u osami pomolim. U tako lijepom i velikom Hramu pred ikonama postanem svjestan koliko smo mali a tako važni Bogu. Inače, Boga se najčešće sjetimo kada nam je najteže. I hvala mu! Uvijek nam je do sada odgovorao na molitve! Vjerujuć jesam a koliko sam dobar vjernik to samo Gospod zna!

Verujete li da su Srbi i Crnogorci zaista dva naroda? Kao Srbi i Hrvati, recimo ili Srbi i Slovenci? Sećali se iko Njegoša ili Marka Miljanova? Ili Srpske pravoslavne crkve? Malo je zbunjujuće sve to, zar ne?

L.L: Srbi i Crnogorci su jedan narod istorijskim prilikama razdvojen. Ratovima i raznim nedaćama. Danas se pogotovu razdvajaju i piše se neka nova istorija, zaboravljajući naše pretke. Rekao sam ranije koliko je važna Crkva za jedan narod. Ono što se vjekovima stvaralo danas se negira i razdvaja. Prave se neke nove crkve. Nemam ja ništa protiv, neka ih prave ali nemoj da me neko uči da je Sveti Sava isto što i Hitler! Ni mene a ni moju djecu i unučad! Skoro sam na državnoj TV gledao i slušao iznošenje tj. iznošenje uvjerenja da je Hitler svoju ideologiju Trećeg Rajha stvarao na učenju Svetog Save! Javno na TV! Zgrožen sam bestidnošću i mržnjom za koju niko normalan nema opravdanja a koja dolazi sa „Javnog servisa“ tj. Državne TV. Prestajem da gledam TV, pogotovu informativne emisije koje su postale perfidno oruđe prekrajanja naše istorije.

Njegoša se u javnosti sjetimo sa vremena na vrijeme. Njegoš je postao genocidni pjesnik i Vladar! Marka Miljanova češće spomenemo i to u propagandne svrhe. Pogotovu je bio aktuelan sada za vrijeme pandemije. Nekako mi je smiješna nekadašnja Markova riječ koja se primenjuje sada isključivo za nošenje zaštitne maske (a koja ne štiti od koronavirusa – tako piše i na njenom uputstvu) „da štitimo druge od sebe“ i sl.

U Crnoj Gori ne postoji praznik koji je posvećen Njegošu! U Crnoj Gori se Njegoš negira i proglašava genocidnim piscem. Zahvaljujući Srprskoj pravoslavnoj Crkvi i UKCG imamo „Njegoševe dane“ koji se jednom godišnje održavaju. Zbunjujuće je sve, zahvaljujući državnoj politici kojoj je sve iz „bijelog svijeta“ bliže osim bratske i prijateljske Srbije i Rusije. Zahvaljujući povampirenom hladnom ratu koji se vodi u pozadini svega Vlast i opstaje ubjeđujući Zapad da Rusija i Srbija štete njihovim interesima na Balkanu. Mislim da je i vlast totalno zbunjena i sama sebe sve više negira. Ali to sve prolazi na zapadu.
Srpska pravoslavna Crkva je jedina kanonska i u narodu priznata Crkva. Brojnost naroda na litijama koje se organizuju u Crnoj Gori je najbolji pokazatelj kome narod vjeruje i šta ona za narod predstavlja!

Vi ste čalan UKS-a. Od kada, i kakav je osećaj biti zbrojen tom najcenjenijem telu pisane reči Srpskog naroda?

L.L:Član UKS sam od 2019. godine. Najprije da kažem da je, po meni, UKS „majka“ svih Udruženja književnika u onoj bivšoj SFRJ i danas, i kao takva glavni nosioc svih aktivnosti po pitanju književnosti. Da ne nabrajam sada ko je sve bio njen član. I ne mogu da objasnim osjećaj zadovoljstva, sreće i ukazane časti mojim prijemom u to veliko bratstvo ljubitelja pisane riječi i uopšte pismenosti.

Ipak, pisana reč je kosmopolitska. Zato ste i osnovali udruženje Nekazano. Predstavnici kojih naroda su sve članovi, i kako se razvijate u tom kosmopolitskom pristupu pisanoj reči?

L.L: Razbijanjem bivše državne zajednice Srbije i Crne Gore a ranije i bivše SFRJ htjeli – ne htjeli postali smo stranci. Dojučerašnja braća i prijatelji postaše stranci. Evropa je krenula u akciju „upoznavanja“ i zbližavanja jučerašnje braće i prijatelja a koju je ona zavadila i podijelila.
Stvarajući u takvim uslovima a želeći da se ponovo bez ičije pomoći ponovo ujedinimo i sastavimo ili omogućimo makar gostovanje naših razdvojenih članova i da omogućimo da jedni kod drugih imamo siguran doček, književno veče, zajedničku knjigu i sl. osnovao sam sa nekoliko svojih bliskih prijatelja i književnika udruženje Nekazano. Sa željom da ono što nijesmo kazali ili u čijem su nas kazivanju drugi prekinuli nastavimo. I vjerujte da to odlično radimo! Najbolji podatak o našoj uspješnosti je podatak da su pet članova Nekazano postali prošle godine članovi UKS. Dakle, radi se o kvalitetnim stvaraocima. Organizovali smo i održali preko sto promocija i književnih večeri, Naši gosti su bili pjesnici iz Crne Gore, Srbije, Hrvatske, Makedonije, Holandije, Njemačke, Kanade… Organizovali smo mnogim članovima UKS i drugim autorima književne večeri ili makar učešće na takvim večerima u sklopu njihovih ljetovanja na Crnogorskom primorju. U svom trogodišnjem radu objavili smo četrdeset devet naslova od čega bih izdvojio i dva časopisa. Časopis za kulturu i umjetnost i časopis za Haiku – Nekazano.

Objavili smo veoma kvalitetnu i detaljnu antologiju Haiku pisaca Crne Gore,od početaka Haiku u CG do danas – dvojezično, na Srpskom i Engleskom jeziku. Objavili smo i tri knjige naših pjesnika, iseljenika u Kanadi. Od toga bih izdvojio knjigu „Mali jedrenjak“, Zorice Mišić, koja je takođe dvojezična. I to na Srpskom i Ruskom jeziku. Predgovor za ovu knjigu radio je čuveni ruski prevodilac i stvaraoc Ilja Čislov, sada počivši. I to je njegovo zadnje djelo koje je radio ili pomagao za svoga života. Imamo veoma dobru saradnju sa mnogim udruženjima iz Srbije, Makedonije i BiH(Republike Srpske). Gostovali smo u Beogradu, Strugi, Preševu, Podgorici… Suizdavači smo za književnom zajednicom „Vasa Pelagić“ iz Banja Luke četiri jubilarne knjige Vojina Trivunovića iz Banja Luke. Izlagali smo dvije godine zaredom na Sajmu knjiga u Beogradu.
Nekazano ima svoj specifičan način rada. Naši članovi su rasuti po čitavom svijetu i ima nas od Aljaske do Australije, od Vladivostoka do Argentine.. Važan je samo kvalitetan književni rad, poštovanje drugih i želja za druženjem i stvaralaštvu. Poštujući različitosti drugih. Inače, brojčano u udruženju najviše je Srba.

Organizujete okupljanja u Baru, i to je lepo. Ipak, Korona je ove godine poremetila mnoge planove i mnoge promocije. Kakva je Vaša reakcija po tom pitanju i da li je ovaj gadan virus pokolebao izlaganje pisane reči u Crnoj Gori?

L.L: Mi smo inače bili u zaostatku sa promocijama deset knjiga i dva časopisa iz naše edicije. Proglašenjem epidemije stiopirali smo sve naše aktivnosti po pitanju promocija i književnih večeri.
U toku same epidemije objavili smo peti broj časopisa za kulturu i umjetnost Nekazano i to 23. Aprila na Svetski dan knjige i autorskih prava. Promociju ovog broja časopisa upriličili smo onlajn. Putem youtube kanala i elektronskom (pdf) verzijom. Na taj način smo pokušali ublažiti hendikep neposredne promocije i žive riječi. Na našem portalu Nekazano za vrijeme epidemije koronavirusa predstavili smo oko dvesta autora iz zemlje i svijeta u sklopu akcije „Ostani kući – ostani doma“! Neposredno dan prije proglašenja epidemije objavili smo pet knjiga i jedan časopis. U junu smo objavili knjigu mladih autora iz Crne Gore „Zapisi u vremenu“ i uspjeli smo da organizujemo promociju i druženje ali posle toga naišao je drugi talas i uskraćeni smo u daljem radu.

Ali, to nije razlog da prestanemo sa radom. Tako, trenutno radimo na jednoj knjizi poezije, jednoj zajedničkoj knjizi ljubavne poezije „Pjesnik . svetionik“ 3, a za potrebe Trećeg međunarodnog festivala ljubavne poezije, čiji smo osnivači. Takođe radimo na dvobroju časopisa za Haiku i dvije elktronske knjige. Jedna je autorska knjiga Haiku a druga je zbornik radova članova i prijatelja udruženja Nekazano koji su stvarani i objavljivani za vrijeme epiedimije korone. Sa radom ne prestajemo i imamo mnogo planova, bez obzira na finansijske probleme. Mi se finansiramo od članarina naših članova i poneke pomoći od dobrih prijatelja i prijatelja knjige.
Čekamo kao i svi, na Svijetu, prestanak epiemije i da se vratimo svojim aktivnostima i poslovima. Da se vratimo onom što najbolje radimo! Da promovišemo lijepu pisanu riječ!

Koja bi bila Vaša poruka svim čitaocima internet portala Čudo?

L.L: Ovo je vrijeme Čuda! Budite lično Vi to čudo! Stvarajte! Pomognite jedan drugom u ovim nestvarnim vremenima šireći Ljubav i lijepu riječ kao najvažniji lijek za izlečenje oboljele prirode i odnosa među ljudima. I imajte Vjeru! Vjerujte! Vjera u kombinaciji sa Ljubavlju odgovorit će rađanjem Nade koja neda da posustanemo i postanemo malodušni. Pišite! Razmenjujte mišljenja sa sebi sličnima! Budite pozitivni! Upamtite – Vi ste Čudo! Najsavršenija Božja kreacija!
PS: Poruka mladim stvaraocima: Ako Vam je potrebna pomoć u afirmaciji Vašeg književnog stvaralaštva dođite nam u "Nekazano"!

www.cudo.rs 

 

 

Komentari
Jovana
Jovana : Pa kako samo jedna crkva pobogu.Sto je sa vama ljudi.
13.07.2020 13:29
Za. Loncara
Za. Loncara: Ta crkva koju ti spominjes na danasnni dan, dan drzavnosti Crne gore za nas crnogorce je okupatorska ali jos kratko pa cemo imati svoju auto kefalnu kao sto smo i imali prije brace srba. Ko ti se to rodio ili upokojio u Srbiju pa vise volis macehu od majke vi ste cudo nevidjeno ne zabjelezeno u Evropi da neko bez prisile voli vise drugu drzavu od svoje pa ako je ovde sve crno i nista ne valja pa na 🚜🚜 pa pravac ravna gora Svrlnig Babusnica kod brace bas me interesuje kolko cete se tamo zadrzati. Da li ce Srbija sto dobiti kad odete neznam ali mi hocemo mnogo. Nek je vjecna 🇲🇪🇲🇪🇲🇪sretan dan drzavnosti onima koji nemaju rezervnu drzavu. Oj Ha.
13.07.2020 13:43
rolls royce
rolls royce: Sad vidim koliki je svetac Amfilohije, dovoljna je jedna molitva da i mrtvi ožive.A tek oni koji idu redovno u litije....živet će večno.
13.07.2020 14:07
Za ovoga
Za ovoga : Bog je umro, sahranjen!!! A kad se to "desilo"??? Ne pricajte "gluposti" pustite ovaj narod da "ZIVI" 🙏🙏🙏👋👋👋
13.07.2020 14:36
Za⛪
Za⛪: Ako postoji"djedo mraz"onda postoji i"bog"!!! Ko voli neka "izvoli"!!! Dokazite mi "suprotno" nosit cu ➕ na sledecim "litijama"!!! 👌👌👌👋👋👋
13.07.2020 15:08
Ilhan
Ilhan : Bravo gospodine Loncar. Dostojanstveno i istinito svjedocite istinu
13.07.2020 15:08
Цеца
Цеца: Лабуд је и овдје издоминирао. Видим дукљанској пашчадији пијесак у очи. Све више ће их трљати.... Наклон Лабуде
13.07.2020 15:12
Шекуларац
Шекуларац: Браво Васојевићи. Срочено за десетку. Садржајно и снажно. У срж си гађао. Надасве људски и часно.
13.07.2020 15:17
XYZ
XYZ: PJESNICE, ZA ISTINSKE VJERNIKE BOG NIJE NIKADA UMRO, ALI ZA "PRELETACE",OVISNO OD LIČNIH POTREBA, NEKAD JE ŽIV NEKAD JE MRTAV.TI " PRELETACI " SU DOBRIM DIJELOM U PRVIM REDOVIMA NA LITIJAMA. PA VALJDA JE SVIMA JASNO DA SU OVE LITIJE POLITICKOG A NE VJERSKOG KARAKTERA. BORITE SE PROTIV MILA -NE, BORITE SE PROTIV SUVERENE, SEKULARNE CRNE GORE. . SRETAN PRAZNIK CRNA GORO !
13.07.2020 17:04
Bogdsn C
Bogdsn C: Labude za tebe tvoja Crkva ,a za mene ova moja jedina Crnogorska pa zaboga pogledajte istini u oči i nemojte biti isključivi samo neka bude kao prije 100 godina pa ćemo ja i ti imati zajedničku jednu Crnogorsku Crkvu ako vam ne smeta ali sa tom boljkom će te se morati navići i ti i mnogi tebe slični .Pozdrav .
13.07.2020 17:31
Љутко
Љутко: Води се интелигенција дджурних мрзитеља. Нигдје господин Лончар нијд ријеч рекао против Црне Горе. Нико од вас није ни прочитао текст до краја. Текст је интервју преузет са другог сајта и измијењен му је наслов. Од нуче. Уосталом, господин Лончар није ништа слагао! И, да, многе мајке су оставиле своју дјецу и друге мајке( маћехе) су им биле боље мајке од оних које су их одбациле. А да смо затрпавали своје Цркве јесмо! Читајте мало!!! Читајте пажљиво!!! Не дајте мржњи да вам очи покрива! Срећсн празник!
13.07.2020 18:04
Bogdana
Bogdana: Bravo, gospodine Lončar, za intervju! Svi koji su proriv SPC neka se odreknu i svojih srpskih imena. Zvati se Jovan, Petar, Milica, a boriti se za rušenje SPC, ipak, je teško svarljivo.
13.07.2020 18:08
Gano
Gano: ??? Kome je ime Petar ? on je sigurno gedžo i toga se netreba sramiti.Dakle,ko god ima ime Petar treba da benavi i da ludira sa srpskim nacionalistima
14.07.2020 07:34
oj ha
oj ha: Nigdje vise pjesnika .
17.07.2020 17:39
Sveto
Sveto: Bravo Labude , bravo prijatelju ! Samo napred , ne obracaj paznju na zlonamerne komentare . Ko gubi ima pravo da se ljuti . 😁
24.07.2020 13:38
за oj ha:
за oj ha:: Ево ги га на!
25.07.2020 21:37
Ostavite komentar
Ime / nadimak:
Komentar:
Izdvajamo
14.10.2020.
8
Vladika
01.10.2020.
10
Kapela
08.09.2020.
20
Komite(tlije)
14.08.2020.
15
Milo Ante portas
Ћирилична верзија
Pišite nam
Podijelite sadržaj na:
Izdavač:
Srpska narodna čitaonica - Bar