Poruka iz Crmnice: Stara Crna Gora duguje izvinjenje Bokeljima

"Zato je izuzetno važno stalno ukazivanje na činjenicu da se Boka Kotorska direktno ujedinila sa Srbijom, a ne preko Podgoričke skupštine, te da se većina građana primorskih krajeva izjašnjavala kao Srbi" - kazao je predsjednik Udruženja Crmničana "13 jul" Gojko Raičević, koji je i glavni urednik portala IN4S.

On je naveo da živimo u vremenu istorijskog revizionizma i brutalnog prekrajanja kako prošlosti, tako i identiteta našeg naroda.

–Potičem iz Stare Crne Gore, države koja je jedina na Balkanu uspjela da ostvari velikonacionalni san i da desetostruko poveća svoje teritorije. Na žalost, danas živim u državi koja je uspjela da preobrati sebe u nešto što nikad nije bila. Osim toga, današnja Crna Gora uspijeva da u pravednost i ispravnost sopstvenog konvertitstva ubijedi i stanovništvo sa teritorija koje su se dobrovoljno sjedinile sa Starom Crnom Gorom ili bili okupirani od strane Crne Gore, kazao je Raičević na nedavnom naučnom skupu „Podgorička skupština 1918. godine i ujedinjenje Crne Gore i Srbije“.

On se zahvalio Institutu za srpsku kulturu, koji je organizovao ovu naučnu konferenciju sa, kako je naveo, što je vrhunski istorijski paradoks, u današnjoj Crnoj Gori škakljivom temom – „Podgorička skupština 1918. i ujedinjenje Crne Gore i Srbije“.

Raičević je dopunio osnovnu temu skupa, navodeći da ujedinjenje Boke sa Srbijom 1918. godine ima poseban istorijski značaj.

–Živimo u vremenu istorijskog revizionizma i brutalnog prekrajanja kako prošlosti, tako i identiteta našeg naroda. Zato je izuzetno važno stalno ukazivanje na činjenicu da se Boka Kotorska direktno ujedinila sa Srbijom, a ne preko Podgoričke skupštine, te da se većina građana primorskih krajeva izjašnjavala kao Srbi. Eho riječi o. Moma Krivokapića evo i ovdje se čuje, kazao je Raičević i podsjetio na njegove riječi, da je prije 100 godina svaki Bokelj od Debelog brijega do Spiča znao da nije Crnogorac, a svaki Crnogorac je znao da je Srbin, kazao je Raičević.

Kako je naveo, nakon kapitulacije Crne Gore 1916. godine, Austrougarska je opet zaposjela Budvu.

–Mještani koji su bili u crnogorskoj vojsci ili su sarađivali sa njom, a nijesu odstupili, bili su uhapšeni, strijeljani ili internirani u logore: Najviše njih je sa srpskom vojskom prešlo Albaniju i borilo se na Solunskom frontu, a potom učestvovalo u oslobađanju primorskih krajeva. Boka je sve do oslobođenja 1918. godine administrativno pripadala Austrougarskoj, a tada, slično kao i Baranja, Srem, Banat i Bačka, donosi odluku o direktnom prisajedinjenju Srbiji, istakao je Raičević i dodao:

„Boka, dakle, nije bila u sastavu Crne Gore sve do 1945. godine, tako da se i ovdje potvrđuje ranija konstatacija da je Crna Gora jedini ostvareni velikonacionalni projekat, jer je proširena i na one krajeve koji joj nikada nijesu pripadali“.

 -Početkom novembra 1918. godine srpska vojska je donijela slobodu i u Boku kotorsku. Najmasovniji skup tih dana u Boki održan je 10. novembra u grbaljskom selu Pobrđe kada je načelnik opštine Grbalj, prota Vasilije Kovačević iz Prijevora – citiram: „svečano proglasio propast Austrije i zahvalio Bogu i srpskom oružju koji su jednom za uvijek oslobodili Grbalj od tuđinske vlasti i pridružili ga, prirodno, svojoj jugoslovenskoj otadžbini“. Istoričari prenose da nije upamćeno da je ikada na jednom mjestu u Grblju bilo toliko naroda, kazao je Raičević.

Među delegatima, dodao je on, Narodnog vijeća koji su 27. novembra otišli u Beograd da traže ujedinjenje sa Srbijom bio predstavnik Boke, doktor pravnih nauka Božo Vukotić, pred rat legalno izabrani bokeljski predstavnik u Carevinskom vijeću u Beču.

–On je prenio odluke skupština i Narodnih vijeća bokeljskih gradova sa Centralnim narodnim vijećem u Kotoru o pridruženju Srbiji i zajedničkom uključivanju u Kraljevinu Srba, Hrvata i Slovenaca. O tome da naši preci nijesu imali nikakvih dilema, svjedoči i podatak da su građani Herceg Novog, na inicijativu Mirka Komnenovića 1928. godine, na sat kuli podigli spomen ploču srpskoj oslobodilačkoj vojsci – koju su italijanski fašisti skinuli i uništili 1941. godine, kazao je Raičević.

Na ploči se nalazio sledeći tekst: „Svome kralju junaku, Petru velikome oslobodiocu, njegovoj nepobjedivoj vojsci našoj osloboditeljki, koja 7. novembra 1918. spojivši nas sa majkom Srbijom pretvori naš vjekovni san u javu“.

–I u Budvi, iznad glavnog ulaza u Stari grad, imamo spomen ploču u čast srpskih oslobodilaca, koja je preživjela atak italijanskih fašista 1941. godine, ali smo svjedoci da je danas žele ukloniti njihovi ideološki naslednici iz Crne Gore. Bokelji su, dakle, Kraljevinu Jugoslaviju smatrali kao svoju državu, prvu nakon 1806. i zajedničke uprave Crne Gore, Boke i Rusije, istakao je Raičević.

Prema njegovim riječima, način kako je Boka usisana u Crnu Goru revolucionarnim odlukama komunističkih prvaka nakon Drugog svjetskog rata i nepravda koja je napravljena Bokeljima zaslužuje posebno vrijeme i kvalifikovanog istoričara.

–Ali ne treba pojedinac da bude istoričar da ne može sam zaključiti da Crna Gora duguje izvinjenje Boki. I zašto ne ponavljati da ničija nije gorela do zore i ne biti iskren i stalno ponavljati namjeru da ćemo ujediniti srpske zemlje osloboditi srpsko more, zaključio je Raičević.

IN4S/Barski portal