Piše: Šoć Dragiša, Hadžija
Kao i prethodna dva zapisa i original je uništen u nacističkom bombardovanju Narodne biblioteke u Beogradu, ali sačuvano je nekoliko prepisa u cjelosti i još nekoliko cjelina u raznim formama u nekoliko manastira.
Apostol je pisan na pergamentu, sastavljen iz tri djela i nastao je u periodu od 12 do 14 vijeka.
Za ovo pisanije navodim neke od inserata iz njega :" Ovu knjigu napisa Božidar u dane blagočestivog kneza Lazara kad dođe car Murat na Sitnicu. I bili su boj mjeseca juna petnaestog dana na Kosovu. Sveštenom episkopu pećkom i mudrom svake časti dostojnom smjerno poklonjenje. Da znaš da dođe car na Sitnicu i baša Ibarain a sa carem Dohatović barjak noseći......"
I još jedan zapis koji se smatra najstarijim kod nas zapisanih, tzv. "Pahomijevi zapisi" Oni su u cijelosti sačuvani i nalaze se u Pateriku u zbirci rukopisa Pećke patrijaršije.
Ovaj Paterik je prvi poučavao i prvi opisao Dušan Vuksan, da bi ga kasnije dugo proučavao i opisao i Đorđe Radojičić. On je poslije i u cjelosti restaurisan i po tvrdnji Vladimira Mošina , napisan je 1389 god.!
Dakle, iz tog razloga se zna da je najstarije svjedočanstvo kod nas zabilježeno o Kosovskom boju i o pogibiji kneza Lazara i sultana Murata.
Danas se čuva u biblioteci manastira Pećke patrijaršije pod brojem 96. između ostalog u Otačniku (Pateriku) piše; "Grešni Pahomije, Pahomije zemlja, Pahomije trava, Pahomije zlatravnik. Greh moj pred mmnom neprekidno, legnuvši na odar, pomjeri svoj grob, misli na to . Strah i trepet otrgnuće me od grehova mojih. Bože, prosti grešnoga Pahomija dušicu. Pisa se ova sveta knjiga Otačnik, koja se zove Lipsaitik u dane blagovernog Vuka Stefana. Te godine kada Turci ubiše kneza Lazara, a cara Amurata Srblji. Hvala bogu za sve"....
Već sledeće 1390 godine nastao je zapis grešnoga Mihaila na Mineju. za mesec januar. , ali i on je izgoreo u već često pominjanom baomdardovanju Narodne biblioteke. Međutim sačuvani su neki fragmenti prepisa i to recimo ovaj:" Slava Gospodu Bogu u vekove Amin! Ova sveta i božanstvena knjiga, koja se zove genuar, napisa se godišta bo boju kneževom, u dane bagovernog i hristoljubivog gospodina Vuka. Napisa se po zapovesti hvostanskog mitropolita Arsenija! Neka mu je večno sećanje, jer se brinuo za dobra dela i za uspomenu dobru i priloži novi izvod knjige. I svrši se 6898 godine Grešni Mihailo napisa. I Bog ga izvesti što patih od straha turskog ovamo, od kostobolje ne ustadoh ni s mesta i proslavih Boga, ne mogo bežati, ni drugo što. Rekoh: O mati božja hvostanska, sakri od sadašnje ove bede, o što pati duša od begova turskih! Mati Božja sačuvaj me, raba svojega! Bog da prosti sudiju, jer mi dade tri velike čaše vina".
********************************
Iako nisu pobijedili na Kosovu, Turcima nije bilo neophodno da nastave rat, jer su posljedice bile porazne za obje vojske, ali mnogo više za slabiju i malobrojniju Srbiju. Toliko je ratnika i plemstva izginulo da se to nije moglo nikako nadoknaditi.
Trebalo je da prođu decenije i decenije da se opet rode i oforme takvi junaci među Srbljem! Osim toga u boju je ubijen i knez Lazar koji je bio glavna objediniteljska snaga među svim vlastelinima i najveći autoritet.
Njegova pogibija je gotovo izvjesno morala dovesti do dodatne pometnje među malobrojnim preostalim vlastelinima. Sa druge strane turci su se vratili dublje u pozadinu koja nije ratovala i mogli su brže da mobilišu vojsku, buduće da teritorije današnje Bugarske i evropske turske su bile naseljene stanovništvom koje nije učestvovalo u velikom broju u Kosovskoj bici, pa je tako bilo mnogo ljudi koje su mogli dodatno mobilisati.
Veliki dodatni problem za Srbiju je bio napad ugarskog kralja Žigmunda, već ujesen, samo nekoliko meseci posle boja na Srbiu! Taj napad na nemoćnu, iscrpljenu Srbiju je bio prava katastrofa za Srbe.
Jednostavno, Srbiju više nije imao ko da brani! Tek ta činjenica ugarskog napada na gotovo nebranjenu Srbiju je potpuno upotpunila efekat kosovskog boja. Ne znam zašto se taj užasni napad Ugara na Srbiju zaboravlja, ali je apsolutna istina da je tek posle tih unaprijed izgubljenih bitaka kada je izgubila i dodatna dva grada u Gruži ( Čestin i Borač) Srbija doživljava pravi sunovrat!
Mađari nemilosrdno i detljno pljačkaju i robe nezaštićeno stanovništvo i na taj način ga prosto tjeraju da se opredijeli za status turske vazalne države, što Srbija i postaje, te na taj način polako sebe uvodi u viševjekovno ropstvo.
Kosovo Polje je moglo biti granica za imperijalnu Tursku, da su se hrišćanske zemlje odazvale pozivima na zajednički otpor osvajačima koji su od Srbije išli prema zapadu, još od cara Dušana, ali toga nije bilo! Na taj način i sve okolne zemlje polako počinju potpadati pod tursko ropstvo!
Ipak, čudesna Srbija ni tada ne gubi državnost, jer vazalni odnos je tada bila normalna, ili uobičajena stvar, pogotovu što je brzo postala despotovina i sljedećih 70 godina bila slobodna i počela se naglo razvijati.
Ipak je to druga tema....
(Autor je profesor istorije i direktor Izdavačke kuće "Jerusalim" iz Bara)
