Crna Gora nema 6.000 punoljetnih građana koji ne sarađuju sa obavještajnim službama ?

PIŠE: Jovan Plamanac

Podgorički advokat Nikola Angelovski 18. juna ove godine Skupštini je podnio peticiju za donošenje Zakona o otvaranju dosijea i dokumenata civilnih i vojnih obavještajnih službi Crne Gore. Da bi ova peticija ušla u skupštinsku proceduru, neophodno je prikupiti 6.000 potpisa.

Inicijativa advokata Angelovskog veoma brzo je privukla pažnju crnogorske javnosti. Crnogorska vlast svakom prilikom, pa bila ona umjesna ili ne, barjači svojom posvećenošću evropskim integracijama. A način na koji fukcionišu bezbjednosne službe u Crnoj Gori, svojstveno autoritarnim režimima, međunarodni partneri Crne Gore uočili su kao nepremostivu prepreku za njenu integraciju u evropsku zajednicu država (EU).

Crnogorskim vlastima države Evropske unije su demokratska svjetila kojima beskompromisno teže („EU nema alternativu“). A vodeća država EU, Njemačka, prva je evropska država koja je uredila pitanje otvaranja tajnih dosijea zloglasne službe Štazi, koja je djelovala na teritoriji Istočne Njemačke od 1945. do 1990. godine. Ona je maksimalističkim rješenjima sprovela lustraciju tajnih dosijea Štazija i svojim građanima čija su prava narušena djelovanjem ove tajne službe pružila je pravednu satisfakciju.

Na sličan način kao Njemačka, ovo bolno pitanje riješili su i Češka i Poljska, ali i druge bivše komunističke države koje su primljene u EU. Štoviše, jedan od glavnih uslova za prijem u Evropsku uniju ovim država bio je otvaranje dosija tajnih službi. To je uslov i Crnoj Gori.

Nije ni trebalo da Crna Gora dođe u situaciju da neko pokreće peticiju za donošenje Zakona o otvaranju dosijea i dokumenata njenih civilnih i vojnih obavještajnih službi. Prema članu 93 Ustava Crne Gore, „pravo predlaganja zakona i drugih akata imaju Vlada i poslanik“. Kako to nije slučaj, ni u najavi, pitanje iskrenosti posvećenosti crnogorskih vlasti evrointegracijama sâmo se nameće. Ili je, pak, strah od otvaranja tajnih dosijea ovdašnjih obavještajnih službi nadvladao njihovu ljubav prema Evropskoj uniji?

Što osim eventualnog ličnog učešća u radu obavještajnih službi onih koji imaju pravo da predlože Zakon o otvaranju dosijea i dokumenata civilnih i vojnih obavještajnih službi Crne Gore, o koje su se oni oglušili, iako je taj zakon i njegova primjena uslov za prijem u EU, može biti uzrok njihovom strahu?

U fokusu javnosti nakon što je advokat Angelovski Skupštini podnio peticiju za donošenje Zakona o otvaranju dosijea i dokumenata civilnih i vojnih obavještajnih službi Crne Gore, našao se progon kako stvarnih tako i oklevetanih protivnika Brozovog režima, osobito pristalica Imformbiroa (“ibeovaca“) koji su montiranim sudskim procesima slati u zloglasni logor na Golom otoku. Ali, to je bio obračun sa partijskim kolegama, poklonicima iste ideologije.

Otvaranje dosijea i dokumenata civilnih i vojnih obavještajnih službi trebalo bi da objelodane još mnoga nepočinstva komunističkih vlasti u Jugoslavije. Već samim krajem rata i odmah nakon njega, komunistiti su bez suđenja, ili koristeći montirane sudske procese, poubijali na hiljde crnogorskih građana koje su označili svojim ideološkim protivnicima.

Ključnu ulogu u tom zločinu odigrala je Obavještajna i kontraobavještajna služba „Odjeljenje za zaštitu naroda“ (OZNA) koja je formirana 1944. godine, dok Drugi svjetski rat još nije bio završen.
OZNA je 1946. godine reorganizovana i podijeljena na civilno i vojno krilo. Civilna obavještajna služba nazvana je Uprava državne bezbjednosti (UDBA), a vojna Kontraobavještajna služba (KOS).

Nakon rasparčavanja Jugoslavije u građanskom ratu, novonastale države formirale su svoje bezbjednosne službe. Crnogorska „Agencija za nacionalnu bezbednost“ formirana je 2005. godine, unutar Savezne republike Jugoslavije (SRJ). Naredne godine Crna Gora je proglasila nezavisnost.

ANB je zaseban državni organ, pravni sljedbenik Službe državne bezbjednosti Ministarstva unutrašnjih poslova Crne Gore. Preuzela je službenike, arhivu, opremu, sredstva i predmete ali i metode rada službe čiji je sukcesor. U stvari, u ANB je ostalo sve kako je bilo u UDBA, tako da je tačnije reći da je ova služba preimenovana nego da je osnovana.
Sve vrijeme svog postojanja, od OZNA do ANB, ova služba potčinjena je partijskim interesima, prvo Komunističke a potom Demokratske partije socijalista. Demokratska partija socijalista poražena je na izborima 2020. godine. Koalicija koju je predvodila više nema skupštinsku većinu, ali i te kako je ostala prisutna u Agenciji za nacionalnu bezbjednost.

Donošenje Zakona o otvaranju dosijea i dokumenata civilnih i vojnih obavještajnih službi Crne Gore, i njegova PRIMJENA, pored saznanja ko je koga špijao, ili klevetao, rasvijetlili bi i mnoge društvene procese, pa i istorijska kretanja u Crnoj Gori od Drugog svjetskog rata do danas. Tako, bio bi rasvijetljen fenomen masovne prenacionalizacije stanovništva Crne Gore u kojoj je od oko 95 odsto Srba od prije rata ostalo njih 1,78 odsto nakon rata, a broj nacionalnih Crnogoraca narastao od 0 odsto prije rata do 90.67 odsto nakon rata, a da pritom nije bilo masovnog preseljena stanovništva.

Pored uloge Uprave državne bezbjednosti (UDBA) u prenacionalizaciji stanovništva Crne Gore, biće rasvijetljena i njena uloga u potonjim društvenim procesima utvrđivanja crnogorskog nacionalnog identiteta: kroz jezik i pismo, kulturu, medije, školstvo, nauku..., kao i njena uloga u progonu Srpske pravoslavne crkve u Crnoj Gori koji je, preko bestijalnog rušenja Njegoševe zavjetne crkve na Lovćenu, kulminirao pokušajem otimanja manastira i crkava koji je doveo do znamenitih litija, ali i njena uloga u osnivanju NVO „Crnogorska pravoslavna crkva“ i kasnije, kada je preimenovana u ANB, „Fakulteta za crnogorski jezik i književnost“.

Takođe, biće rasvijetljena i uloga UDBA u kriminilizaciji režima, a preko njega i društva, na razmeđi drugog i trećeg milenijuma, kada su krijumčarenje cigareta i goriva, a onda i droge i oružja, postali državni poslovi, sa veoma velikim udjelom u njemu ljudi na vlasti i njihovih povjerljivih saradnika. Biće rasvijetljena i uloga crnogorskih obavještajnih službi, prvenstveno tajne policije, kako u vrijeme dok se još zvala UDBA tako i kada je preimenovana u ANB, u raspirivanju crnogorskog nacizma kao utvrde kriminalizovanom režimu, kao i u donošenju tužilaških i sudskih odluka.

I te kako će biti interesantno sagledati i operativnu ulogu ANB u realizaciji Referenduma o nezavisnosti Crne Gore 2006. godine.
Veoma važno biće sagledavanje uloge urednika režimskih medija, kao i mnogih njihovih novinara, u ovim procesima koje je kanalisala UDBA/ANB.

Protivnici Zakona o otvaranju dosijea i dokumenata civilnih i vojnih obavještajnih službi Crne Gore svoj stav objašnjavaju bojaznošću od osveta, ali i većih nereda i dubljih podjela u društvu. Kao da crnogorsko društvo već nije podijeljeno, čak do mržnje. A u toj podjeli, vidjeli smo, ogroman, možda i presudan, doprinos je upravo crnogorskih obavještajnih službi.

Nijedan, pa ni problem dubokih podjela u crnogorskom društvu, neće biti riješen njegovim zataškavanjem, guranjem pod tepih. Da bi neki problem bio riješen, pa i ovaj, neophodno je dijagnostifikovati mu uzroke i njih liječiti, a ne njihove posljedice. Preciznu dijagnozu uzroka podjela u crnogorskom društvu moguće je ustanoviti tek nakon usvajanja i primjene Zakona o otvaranju dosijea i dokumenata civilnih i vojnih obavještajnih službi Crne Gore. Biće bolno, ali uvijek je na ljutu ranu išla ljuta trava. To je jedini put ka prevazilaženju rigidnih crnogorskih podjela.
Naravno, nameće se pitanje da li je uopšte iole realno očekivati da će dosijea i dokumenta civilnih i vojnih obavještajnih službi Crne Gore biti otvorena, pa i kada bi zakon koji to predviđa bio usvojen u Skupštini. Da li je u Crnoj Gori veći interes prevazilaženje podjela ili očuvanje laži na kojima su one utemeljene.

Već nakon preliminarnih rezultata parlamentarnih izbora 30. avgusta 2020. godine, šrederi u Agenciji za nacionalnu bezbjednost su stavljeni u puni pogon. Šrederi su mašine za uništavanje dokumenata.
Uništavanje dosijea i dokumenata čak i nije najgore što se istini može dogoditi u ANB. Gore je falsifikovanje dosijea i dokumenata, ili čak podmetanje lažnih.

Ipak, sve ovo ne smije biti prepreka usvajanju i primjeni Zakona o otvaranju dosijea i dokumenata civilnih i vojnih obavještajnih službi Crne Gore, preduslovu prevazilaženja crnogorskih pogubnih podjela. Kao što ne smije biti prepreka ni sasvim izvjesni potres na crnogorskoj političkoj sceni: iz ideoloških, strateških, kriminalnih ili pak – personalnih razloga.

Žrtve nezakonitog rada crnogorskih obavještajnih službi nijesu samo oni koje su one progonile, nego i oni kojima su manipulisale da bi ostvarile svoje ciljeve za potrebe prvo Brozovog pa potom Đukanovićevog režima. Najbolji primjer tome su tzv. „komite“.

Rok za potpisivanje peticije za donošenje Zakona o otvaranju dosijea i dokumenata civilnih i vojnih obavještajnih službi Crne Gore koju je advokat Nikola Angelovski podnio Skupštini je 17. avgust. Do danas, 19. jula u 14.30 sati, peticija je podržana sa 763 potpisa. To je samo 13 odsto od potrebnog. Uzrok tome može biti nezainteresovanost crnogorskih građana za otvaranje dosijea i dokumenata civilnih i vojnih obavještajnih službi, ali i njihov strah da će biti otvoreni.

Da li je Crna Gora zaista zemlja iznad koje je nebo plavo kao niđe drugdje i pod kojim su kao niđe drugdje rodni špijuni? Ovo drugo će, egzaktno, pokazati broj potpisa na peticiji za donošenje Zakona o otvaranju dosijea i dokumenata civilnih i vojnih obavještajnih službi Crne Gore.
Pogurajmo peticiju, raširimo je po društvenim mrežama. Izuzetno je važno, zbog budućnosti Crne Gore i našeg potomstva u njoj. A da li Crna Gora ima 6000 građana sa biračkim pravom koji nijesu direktno ili indirektno povezani sa obavještajnim službama, znaćemo 17. avgusta.

Peticiju možete potpisati na sljedećem linku:
https://epeticije.skupstina.me/.../54-zakon-o-otvaranju... 

Ilustracija: In4S (Baćko Milačić)