Crnogorska raskršća: Narodne kuhinje i NATO baze umjesto fabrika
Piše: Dragiša Šoć - hadžija
Kada god na vestima čujem neku iskričavu informaciju, pogotovu ako je plasirana bez posebnog akcenta ili pompe, obično se dobro zamislim i pokušam da prokljuvim ko je plasira i zašto, ali ako se ista parola ili informacija ponavlja, same po sebi stvari postanu jasnije, i lako se sklopi mozaik.
Dugo se mislim i pokušavam da shvatim gdje sve ove (nemoguće, nelogične i bezumne) odluke i činjenja vlasti u Crnoj Gori vode i čemu. Kome i zašto odgovara uporno zaluđivae naroda sa nekim uzburkanim i mizernim politikantskim akcijama aktera na našoj sceni u našem "malom mistu" ?
Zašto nema progresa, zašto se osim narodnih kuhinja ovde ne otvara ništa? Zašto ni najstarije generacije "Crnogoracah" ne pamte da su otvorili neku fabriku?
Logično da niko i ne dobija posao u fabrikama, kad ne postoje!
Zašto nema čak ni dobro organizovanih poljoprivrednih gazdinstava, ili stočnih farmi? Baš ništa i ničega nema što bi svjedočilo društveni napredak!
Naravno da su prvi krivci vlastodršci, ali lično ne aboliram ni opoziciju! Zar je moguće da za trideset godina ne predlože niti jedan zakon koji bi omogućio neki razvoj, ili bar zakon koji bi najenergičnije sankcionisao upotrebu i trgovinu narkoticima?
Bilo bi veoma zanimljivo slušati diskusiju u parlamentu! Skupštinski život bi bio normalniji i moglo bi se osvemu raspravljati, a narod bi imao priliku da vidi ko šta preferira od političara u praktičnom životu, ko je za istinski napredak društva i naroda, a ko protiv.
Jednostavno ne postoji ambijent za stvaranje takvog, vjerujem velikoj većini građana prihvatljivog okvira funkcionisanja sistema.
Naprosto, živimo u provizorijumu. Tako tvorevinu nastalu prekrajanjem izborne volje građana 2006.godine zovu čak i svi izvorni liberali.
Svjedoci smo bezidejnosti i apsolutnog slepila nosilaca javnih funkcija i aktera političkog života kada je u pitanju odnos prema budućnosti naroda.
Šta je perspektiva Crne Gore? Privreda ne postoji, a sve moralne, etičke i socijalne vrijednostu su izokrenute! I šta nam onda ostaje?
Bar i Kumbor su na izvjesno putu da postanu NATO baze koje će donijeti sa sobom ono što su svuda donijele, a ja te gadosti neću nabrajati.
Jasno je da ćemo u "biranom" društvu sa Albanijom, tzv. Kosovom i Hrvatskom predstavljati neki balkanski štit prema Rusiji.
Realizacija toga će donijeti ogromno bogatstvo "biranim" porodicama u Crnoj Gori, a to je sve!
Svima ostalim donijeće samo već prepoznate bolesti medicinske i socijalne.
Ali vlastelinsku kastu interesuju samo milionske dobiti i samoreklamiranje u adekvatnom belosvjetskom društvu.
Da bi se bolje shvatilo, mini elektrane donose milione, i za taj cilj se sve radi. Ali za farmu krava ili zečeva, ili proizvodnju zdrave hrane zarade se mjere nekim "tričavim" desetinama hiljada za koje se niko ne otima.
Dakle, šta ćemo imati u budućnosti? Pretvorićemo se u balkanski štit, ali i u metu, svkako.
Nažalost, sve čemu smo skupa svjedoci ukazuje na takav epilog.
(Autor je učitelj istorije u penziji i direktor Izdavačke kuće "Jerusalim" iz Bara)
