Piše: Saša Stojanović
Nekako tiho i pomalo stidljivo, u naš mali grad stiglo je proljeće 2018. Sa njim, ali mnogo bučnije i manje stidljivo, stižu i izbori, odnosno, predizborne kampanje, omiljeni crnogorski sport.
Tako smo ovih dana svjedoci raznih predstava, velikih riječi i još većih obećanja, opanjkavanja i teorija zavjera, ali i puteva koji vode u svijetlu i mnogo ljepšu, evropsku budućnost.
Na tom fonu, naš mali-veliki grad je u Veliku subotu, na Blagovijesti, posjetio i predsjednički kandidat vladajuće koalicije, M.Đ. Iako se mnogi u njega kunu kao u Isusa, nije Đukanović na magarcu ušao u Bar.
Usporilo bi to saobraćaj (i evropske integracije) i zakrčilo evropski sređene saobraćajnice, naročito one koje gravitiraju ulazu u grad.
Učinio je to kao i obično, u blindiranom automobilu mat boje, kakav koriste svi omiljeni vladari u demokratskim zemljama.
Pretpostavljam da je Đukanović stigao rano. Trebalo je vremena da se obiđu svi giganti barske privrede koje je njegova politika za ovih 30 godina izbacila u orbitu ekonomskih visina.
Ljubazni, dobro raspoloženi i nimalo lijeni domaćini, takozvana svita, svog omiljenog kandidata, s obzirom da je bilo rano jutro, odvela je prvo do fabrike ulja i sokova "Primorka" u Starom Baru.
U pekari koja radi u sklopu fabrike, i koja svojom proizvodnjom snabdijeva jadranski dio Crne nam Gore, Đukanović je sa svitom doručkovao raznih đakonija, kakve jedna vrhunski opremljena pekara samo može da ponudi. Posle obilnog doručka, obišao je pogone uljare i sokare gdje su mu oduševljeni radnici klicali i posipali ga cvijećem.
U znak zahvalnosti što primaju plate malo niže od evropskog prosjeka, zadovoljni radnici su mu spremili paket nadaleko čuvenog barskog maslinovog ulja i dva paketa još čuvenijeg soka od nara "Primorke" iz Bara.
Odatle je Đukanović sa svitom otišao vidno zadovoljan i zaputio se u "Rumijutrans" gdje se dugo zadržao sa šefom voznog parka, brojeći kamione koji 24 sata dnevno obavljaju prevoz roba i vrše usluge svakojakog transporta.
Pošto je već bilo podne, što u Crnoj Gori znači i vrijeme za kaficu, ljubazni domaćini su dragog gosta odveli u jedan od mnogobrojnih objekata UTP "Izbor" gdje se uz neizbježni dojč i sok od šipka razgovaralo o budućim planovima razvoja našeg grada.
Posle laganog podnevnog odmora put je dalje vodio u prostorije "Bar-bilja", jednog od najuspješnijih izvoznih preduzeća u CG, gdje su Đukanovića častili raznim čajevima i ljekovitim travama, za slučaj da mu se desi promaja na nekom od predizbornih skupova koje ovih dana organizuje po Crnoj Gori.
Odatle je svita svratila do barskog pogona cetinjske "Košute" gdje su Đukanovića dočekali razdragani radnici i poklonili mu najnoviji model cipela za sezonu proljeće-ljeto 2018 sa lagera čiji je kontigent spreman za izvoz, na, toliko hvaljeno, evropsko tržište.
U novim cipelama put je bio lakši i vodio je pravo u direkciju pomorskog giganta "Prekookeanske plovidbe", gdje su Đukanovića dočekali sa samo jednom dilemom.
Kako dati ime novom brodu u floti koja već broji 22 broda sa imenima svih crnogorskih opština? Ko će odnijeti prevagu: Zeta, Tuzi, Sutomore ili Petrovac?
Na slatke muke su ga stavili domaćini, no i pored najbolje volje nismo uspjeli da saznamo ime novog broda koji iz daleke Kine uskoro stiže na lučke gatove i na kome se očekuje da zaposlenje nađe nekoliko desetina pomoraca iz okruženja, jer su naši pomorci odavno uposleni po stranim kompanijama.
Vidno zadovoljan onim što je vidio, Đukanović je požurio do HTP "Korali" ne bi li sebi i svojim najbližim saradnicima obezbijedio ljetovanje na domaćem moru a pod povlaštenim uslovima, ali ga je dočekao "hladan tuš".
Svi kapaciteti ovog HTP su rasprodati još krajem prošle godine tako da je pred našim turističkim radnicima veoma duga i uspješna sezona, što je Đukanović sa zadovoljstvom konstatovao.
Na kraju obilaska giganata barske privrede namjerno je ostavljena jedinstvena "Luka Bar", firma sa preko 4000 radnika.
Đukanović bukvalno nije mogao da se kreće kroz špalir zadovoljnih radnika. Svi su htjeli da sa njim promijene riječ i zahvale mu što je tako znalački vodio privredu i ekonomiju u kojoj sve cvjeta, i po kojoj je Crna Gora prepoznata kao lider u regionu.
Vjerujem da bi i naši preci, koji su teškim fizičkim radom i životom ostavljenim na ovim gatovima, ugradivši sebe za sva vremena u istoriju Luke, bili ponosni i zadovoljni načinom na koji je Đukanović vodio i sačuvao barsku privredu.
Noć se primakla i ostala je samo formalnost. U sportsku dvoranu "Topolica", na pobjedničku konvenciju kandidata vladajuće koalicije, M.Đ. pohrlile su rijeke zadovoljnih ljudi, radnika i seljaka, studenata i penzionera, Barana i doseljenika s pravom glasa.
Pomalo umornom ali vidno zadovoljnom Đukanoviću među toliko srećnih ljudi, ostalo je samo da poentira. Hristos Voskrese -Vaistinu Voskrese!
Šalu na stranu. Dobro poznata slika devastirane barske privrede i onih koji su je svojevremeno činili, govori više nego sve riječi prosute te noći u barskoj dvorani "Topolica", iz usta Đukanovića ili bilo kojeg njegovog govornika.
Zapaljiva i retro demagogija, i isprazna retorika koju Đukanović koristi unazad 30 godina uoči svakih izbora, a koja doživljava kozmetičke promjene i blage metamorfoze primjerene datom trenutku, pokazalo se, njegov je jedini adut kod većine jedva pismenih glasača koji su njegov glavni resurs i uporište svih ovih godina.
Bez programa, bez jasne ideje, držeći se, kao papagaj, priče o evropskom putu, Đukanović kao da ne vidi surovu realnost koju živimo i koja je za (većinsku) Crnu Goru daleko od evropskih postulata, vrijednosti i standarda, kojima retorički, toliko stremi.
Politika koju je Đukanović vodio ovih 30 godina donijela nam je krvave ulice i preživljavanje od 2.09€ dnevno, a ni to većini nije dostupno. Da li Đukanović uopšte živi u zemlji čiji predsjednik pledira da postane i da li ga je neko iz njegove svite obavijestio o de facto stanju stvari?
Neprimjereno je iole ozbiljnom političaru na vlasti baviti se drugim političkim subjektima kroz ružne konotacije a kamoli pljuvati po njima, što Đukanović jedino i čini na svojim skupovima, ne pristajući da bude meta kritika za sve što nije radio dobro, kao najodgovorniji u državi, već se povodi za poštapalicom kako je napad najbolja odbrana.
Prihvatiti odgovornost je nepoznat pojam za crnogorsku vlast čija je M.Đ. perjanica.
Đukanović govori i o mladim ljudima kojima treba pružiti šansu da "svojim znanjem oplemene javnu scenu" a godinama mu isti ljudi obnašaju vlast, samo se rotirajući iz ministarstva u ministarstvo, iz kabineta u kabinet.
Jedini mladi ljudi iz redova njegove partije široj javnosti su poznati kao plagijatori i idolopoklonici njegovog lika i djela i kao takvi sigurno nisu niti mogu biti primjer bilo kome.
S druge strane, Đukanović namjerno zaboravlja da se već 11 godina kiti tuđim perjem tako što je tuđu ideju svojom političkom moći, ali i diskutabilnim referendumom, sproveo u djelo i na lovorikama tog političkog ishoda još uvijek nekako preživljava, i prežvakava to obraćajući se svojim simpatizerima i istomišljenicima ali i cjelokupnoj javnosti.
Ko god ne misli njegovom glavom a priori je protiv Crne Gore, što neće niti može biti, jer M.Đ. nije i nikad neće biti Crna Gora.
Đukanović stalno potencira floskulu "da sve što je zasnovano na mržnji ne može voditi ničemu dobrom" a upravo on sije mržnju među svojim građanima neprekidno praveći podjele i izmišljajući neprijatelje, što unutrašnje što spoljašnje.
Naslušali smo se priča o četnicima i partizanima, gledamo sapunicu "Državni udar" kakvu ne bi smislili ni autori trećerazrednih španskih serija, uvučeni smo u NATO pakt voljom manjine, zaduženi smo preko 65% BDP, imamo nezaposlenost koja stalno raste i iste ljude koji se godinama bogate preko naše grbače, majke kojima su otete doživotno dodijeljene naknade, korumpirano sudstvo, raspalo zdravstvo, poniženo školstvo, instruisane i nemoćne sindikate.
Te noći u Baru, prozivajući jedan politički subjekt M.Đ. bez imalo stida reče kako je danas nemoralno govoriti o pohari. M.Đ. o moralu?!
QUO VADIS CRNA GORO?!
Da li je Đukanović te noći u Bar donio blagovijest za većinsku Crnu Goru, znaćemo već 15. aprila oko 22 sata. Hoće li biti političkog zemljotresa?!
