Ћирилица Latinica
14.08.2020.
Kolumne

Dolazi kraj slugama globalnog bankarskog kapitala

Autor: Redakcija 1 Ostavite komentar

Piše: Protojerej Jovan Plamenac

 
U vazduhu se osjeća da se približila promjena vlasti u Crnoj Gori. Režim Mila Đukanovića je u proteklih 30 godina nanio ogromnu štetu Crnoj Gori i crnogorskom narodu.

Rusi koji dolaze u Crnu Goru, zadivljeni njenom ljepotom, kažu da je Bog kada je stvarao svijet ovo parče zemlje ostavio za sebe. Zaista, na tako malom prostoru bilo gdje drugdje u svijetu teško je naći tako lijepu prirodu, takav spoj razuđene obale sa pješčanim plažama i vrletnih planina, mediteranske i kontinentalne klime. Ljudi koji su ovdje živjeli taj dar od Boga genetski su doživljavali kao privilegiju i prema njemu su se odnosili sa posebnom odgovornošću, trudeći se da ga budu dostojni. Iz tog osjećaja izrasli su čestitost i čast crnogorskog naroda i njegova naglašena potreba za slobodom.

Onda je došao Drugi svjetski rat i Crna Gora je, pod okupatorskim „kišobranom“ njemačkih nacista i italijanskih fašista, bezočnom surovošću okupirana već ranije importovanom komunističkom ideologijom. U Jugoslaviju je unijet virus koji je vrijedne domaćine ugnjilio u parazite životno zavisne od jasala komunističkog režima. Režim je uništio seljaka i pretvorio ga u radnika, od domaćina je načinio proletera, od slobodnog čovjeka zavisnika od režima. Rad, trud da se stekne imetak prestao je biti vrlina. Ideologija je iznjedrila svoju „vrlinu“: „ne mogu da me plate toliko malo koliko malo mogu da radim“ i „snaša’ se“. Novac koji je Zapad upumpavao Brozovom režimu, što kroz pomoć što kroz kredite, da ga odvoji od Rusije, i tako odvojenog od Rusije održava, kroz socijalnu sigurnost stvorio je lažnu sliku blagostanja. Ali, tim novcem izgrađena je i infrastruktura i privreda u državi, pa i u Crnoj Gori.

Država se zaduživala, ali je i stvarala.

Rušenjem Berlinskog zida i ujedinjenjem dvije Njemačke, 1990. godine, simbolično je označeno potopanje komunističkog državnog ustrojstva u Evropi zapadnjačkim liberal-globalizmom. U tom „velikom potopu“ globalisti su, izazvavši u njoj građanski rat, razbili Jugoslaviju i porobili novouspostavljene državice. Porobili su ih politički, ekonomski i – ideološki.

Među državama koje su doživjele najteže posljedice globalističke okupacije svakako je Crna Gora, prvenstveno zato što njome već tri decenije vlada jedan režim. Tom režimu, svojim moralnim likom i djelanjem u skladu sa njim, pečat je udario Milo Đukanović. Još dok je Crna Gora bila u državnoj zajednici sa Srbijom i dok je funkcionisala kao i Srbija, po direktivi globalističkog okupatora, Đukanovićev režim uništio je crnogorsku privredu.

U tom procesu isplivale su niske strasti, njegove i njegovih prijatelja, koji su da bi bili u tom statusu morali biti istog moralnog lika kao i on i uz to mu do balčaka odani. Privatizacija državnih preduzeća bila je brutalna pohara. Fabrike koje su komunisti oteli u tzv. nacionalizaciji nakon Drugog svjetskog rata i one koje su sami izgradili, trgovinske firme i drugo slično državno materijalno dobro prenijeto je u vlasništvo stranaca, ali i ljudi režima Mila Đukanovića. Taj proces obavljen je po ad hoc uspostavljenom koruptivnom pravilu „a đe sam tu ja“.

Na vrhu koruptivne piramide, kao spomenik na postamentu, stoji lično on – Milo Đukanović. Capo di tutti capi, šef nad šefovima. Taj status, prema Forbsovoj listi, donio mu je visoko 20. mjesto najbogatijih predsjednika država u svijetu (uz objašnjenje da se radi o misteriji), sa bogatstvom od 14,8 miliona dolara. (Objavljeno u Independentu 20. maja 2010.) „Uspjeh“ Rastočanina Mila Đukanovića je tim veći što se on nabogatio u državi koja ima stanovnika koliko jedno omanje kinesko selo, ili jedna beogradska opština.

Misteriozno stečeno bogatstvo učinilo je Đukanovića slugom globalističkog bankarskog kapitala, a preko njega i one koji čine njegov režim. Ogroman novac koji posjeduje omča je oko njegovog vrata. Kraj tog kanapa je u rukama globalista. Oni ga cimnu i kažu: priznaj Kosovo za državu, uvedi Crnu Goru u NATO, uvedi sankcije Rusiji, ulij u svijest djece kroz školski sistem kvir (pedersku) ideologiju, obračunaj se sa Pravoslavnom crkvom… Omča se malo pritegne i – završeno. Kakvi zakoni, kakva Skupština, kakvi referendumi, kakva crna demokratija… Kakvi bakrači! Zakulisnim gospodarima svijeta svako bezakonje kojim se ostvaruje njihov interes je legitimno. Nema kriminala na koji su gadljivi.

Đukanović je, u skladu sa moralnim načelima svojih gospodara, na kojima i sam bivstvuje, podjarmio crnogorske institucije sistema, sva tri stuba vlasti: zakonodavnu, izvršnu i sudsku. Crnu Goru je učinio marionitskom državom, samo nominalno nezavisnom.

U pretakanju državne imovine u Đukanovićeve i džepove njemu odanih ljudi desetine hiljada radnika ostalo je bez posla. Slobodni seljak, koji je u komunističkoj eri postao zavisnik od plate u preduzeću, sada je postao – globalistički rob, zavistan od mrvica sa trpeze ne globalističkih gospodara, nego njihovih ovdašnjih slugu. Njegova egzistencija više ne zavisi od njegovog rada, nego od onoga što će mu biti udijeljeno. A to što će mu biti udijeljeno nije milostinja; to je najprljavija trgovina vlastodržaca sa onima kojima su oduzeli mogućnost da svoj hljeb zarade.

U vrjednosnom sistemu Đukanovićeve Crne Gore, narod se razdijelio na one koji su čvrstinom karaktera ostali dosljedni svojim precima, koji ne prodaju svoju čast, slobodu i vjeru, koji čuvaju dostojanstvo svoje ličnosti, i na one koji su se svega ovoga odrekli, pokleknuvši pred privilegijama, u suštini tako bijednim, pa čak i pred obećanjima o tim privilegijama koje im nudi režim.

U svojoj poletnoj zamjeni teza, osmišljenoj u glavama njegovih propagandista, režim prve naziva Srbima, četnicima i fašistima, a druge, njima suprotstavljene, Crnogorcima i antifašistima. U istom bunilu, svako protivljenje svojim postupcima, ma koliko oni bili protivzakoniti, kriminalni, proglašava napadom na Crnu Goru, ugroženošću njene nezavisnosti. U stanju sužene svijesti, izazvanom užasnim strahom od gubitka vlasti, odnosno od mogućnosti da njihov zločin prema Crnoj Gori i crnogorskom narodu bude procesuiran, režim se poistovjetio sa državom i njene resurse koristi kao svoje, pa i u predizbornom procesu.

„Crnogorci“, „antifašisti“ grupisali su se u Demokratskoj partiji socijalista i njenim satelitskim političkim grupacijama.

DPS i nije politička partija u klasičnom smislu; ona je interesna grupacija bez ideologije i emocija, u stvari to je – gusarska družina. Ta družina živi u snažnim unutrašnjim trvenjima. U jedinstvu je drže privilegije koje je stekla poslušnošću režimu, ali i strah da bi te privilegije mogla da izgube.

Istorija parčeta zemljine kugle koje je „Bog ostavio sebi“, naseljeno uglavnom Crnogorcima, neprekidna je plovidba između aždaja ovoga svijeta. Taj veličanstveni brod proplovio je mnoge osvajače, silne i lukave, očuvavši slobodu i vjeru od kojih je sazdan.

„Đe je vrelo, tu će i kapati“, iskustvena je crnogorska izreka. Pa i danas, kada je Crna Gora porobljena sopstvenim izdajničkim režimom, i vri i kaplje. Vri crnogorsko dostojanstvo u mnogima koji se suprotstavljaju kriminogenom režimu, bezrezervno spremni na lično stradanje. Za divljenje je koliko mladih je u tom otporu. Oni ga velikim dijelom i vode. A odrasli su u ropstvu pod režimom Mila Đukanovića. Nikada nijesu živjeli u slobodi. Slobodu nijesu ni okusili. Ali slobodu nose u svojim genima! To je ta sloboda koju nijedan osvajač ne može da utre, pa ni globalisti preko svojih slugu u Crnoj Gori.

I kaplje. Kaplje predačka sloboda, i vjera, i u samom DPS-u. Nijesu svi u toj družini u septičkoj jami globalističke ideologije do guše. Većina njih se samo uflekala svojim podaništvom režimu i taj smrad joj nagriza nozdrve. Osjećaju se loše, buni se u njima đed, prađed… Najhrabriji se iz tog glibeža izvlače javno; javno priznaju da su se uneredili. Drugi će to uraditi kada uđu u kabinu sa glasačkim listićem u rukama. A ima i onih koji će nastaviti da slijede svoje kombinacije snalaženja u trenutnim uslovima života, pa će se iskrcati sa bušnog broda i preći na neki koji ima budućnost. Takođe, ima ih i koji će srljati do krajaDPS odavno ne pobjeđuje na izborima. On vlast otima, dok mu leđa drže moćne gazde zakulisnih svjetskih vladara. Njihovi privjesci sa crnogorske političke scene ne pomažu im značajno. Značajno im pomažu političke partije ovdašnjih nacionalnih manjina, bez čijih poslanika DPS ne bi imao skupštinsku većinu.

Ta činjenica manjinama omogućava da, ucjenjujući DPS, steknu neke dodatne koristi, ne vodeći računa o budućnosti Crne Gore, kao da ona nije i njihova kuća. Ali ni ta podrška nije dovoljna da DPS regularno osvoji vlast, pa pribjegava izbornim krađama, ali i nasilju nad građanima: upisom „fantomskih“ glasača u biračke spiskove, dovođenjem ljudi sa Kosova i iz Abanije, ali i dijaspore, da glasaju iako nemaju to pravo, kupovinom ličnih karata, potkupljivanjem glasača, ucjenama poslom, prijetnjama…

Ovoga puta opozicija je, duboko osjećajući svoju istorijsku odgovornost za sudbinu Crne Gore, našla neki zajednički jezik u predizbornoj kampanji. Što je najvažnije, međusobno se ne napada. Nije zajednički istupila, ali tako je vjerovatno i bolje. Podjele u Crnoj Gori koje sve vrijeme svoje vladavine izaziva i njeguje režim Mila Đukanovića smutile su narod, pa jedni neće sa ovom političkom grupacijom, drugi sa onom. Ako uspije da potkreše izborne krađe DPS-a, opozija će ubjedljivo pobijediti na predstojećim izborima. A tada može da formira skupštinsku većinu koja će Crnoj Gori izvidati teške rane koje joj je zadao sadašnji režim. Kao civilizovani ljudi, svako sa svojom podrškom u narodu, pod zajedničkim nebom, mogu od Crne Gore načiniti raj na zemlji, onaj koji je Bog predvidio „ostavljajući to parče zemlje sebi“.

Crna Gora ima oko 650 hiljada stanovnika. Pa to je samo jedna velika porodica. Da bi ovaj narod mogao lijepo, mirno, u zdravlju tjelesnom i duhovnom da živi, potrebno je dvoje: da vlast u Crnoj Gori vrše ljudi koji vole svoju državu i svoj narod, koji neće svoju poziciju da koriste da bi stekli bogatstvo na račun naroda nego će im bogatstvo biti bogatstvo svih, kojima će Crna Gora biti otadžbina a ne štamparija novca, i da ti ljudi ne sprovode interese bilo kojeg stranog centra moći!

Ako nova vlast ispuni ova dva uslova, vratiće i ogromne kredite kojima je režim Mila Đukanovića zadužio crnogorsku državu, ne da bi u njoj stvarao narodni imetak nego da bi se održavao na vlasti uz zadovoljenje svog pljačkaškog poriva; oporaviće privredu i osloboditi je potpune zavisnosti od stranog kapitala i kapitala ovdašnjih kriminalaca u koju je uveo režim Mila Đukanovića; vratiće Crnoj Gori njene institucije koje je prisvojio režim Mila Đukanovića i učiniti je istinskom državom, u kojoj će biti poštovani zakoni, naravno; oslobodiće medije i crnogorskom narodu pružiti objektivnu sliku života; vratiće dostojastvo porodici i instituciji domaćina; njegovaće moralne, kulturne i duhovne vrijednosti na kojima je Crna Gora opstala kroz vjekove…

Slobodan narod čine slobodni pojedinci. Pod režimom Mila Đukanovića demoralisani i dezorijentisani crnogorski narod Bog je oslobodio. To su pokazale veličanstvene, nikada i nigdje u svijetu do sada viđene litije. Pokazalo se da Bog nije zaboravio na „svoje parče zemlje“, ali ni na narod svoj. Na ovoj božijoj intervenciji, opozicija MORA na predstojećim izborima da porazi bogoborni, Crnoj Gori i Crnogorcima neprijateljski režim Mila Đukanovića! Svaki građanin Crne Gore koji ima pravo glasa nosi i svoju ličnu odgovornost u ovom sudbinskom trenutku, odgovornost da izađe na izbore i doprinese detronizovanju kriminigenog režima Mila Đukanovića. Ulog je ogroman – sudbina Crne Gore i naroda koji živi u njoj!

 

Komentari
XYZ
XYZ: UH POPE TI BAŠ UGUŠI! MUKA MI JE OD OVIH POP-POLITICARA. MOŽDA BI VAM VIŠE ODGOVARALA VLAST SASTAVLJENA OD SOVINISTA I NACIONALISTA, A ONI SU VEĆE ZLO OD BILO KOG KRIMINALA.
16.08.2020 21:05
Ostavite komentar
Ime / nadimak:
Komentar:
Izdvajamo
14.10.2020.
8
Vladika
01.10.2020.
10
Kapela
08.09.2020.
20
Komite(tlije)
14.08.2020.
15
Milo Ante portas
Ћирилична верзија
Pišite nam
Podijelite sadržaj na:
Izdavač:
Srpska narodna čitaonica - Bar