PIŠE: Slavko Klisić
Bila je jedna lokalna domodržnica što je naprasno postala starleta u Beogradu, pa je držala vijetnamsko prase kao kućnog ljubimca dok prase nije malo frknulo.
To je valjda gore moderno, nemam pojma... Teke ti je to prase završilo kod ujaka u Šušanj. Ne prasetovog ujaka, no ujaka ove domodržnice.
Ujak jadni ne zna što da čini sa tim skrndeljom od životinje pa u jednoj šušanjskoj kafani pita zanima li koga da pokloni prase. Uru je trajalo u kafani dok nisu razjasnili da je to prase za držanje u kuću (kao ljubimac), a ne za u rernu, što je ovaj jedan htio...
Koliko ima kila to prase pita ovaj, da vidi na koji način da ga spremi!
Rika se čini!
*********************************
Ne znam je li vic ili štogođ, ali kažu da su neku babu pitali koji joj je najmiliji unučić, a ona odgovorila vinjak. Drama!
*********************************
Nema svadbe, veli jedan u kafani (dok su kafane još radile onomad u prošlom vijeku), na kojoj se nisam obrukao. Strijepi od snimka sa potonje na kojoj je bio...
**********************************
Što ne pišeš, veli jedan, više "Riku"? A kako da je pišem pas joj majku jeba kad sam zadnju napisao prošle godine?
Nije vala ni inspiracija problem... Toliko neregistrovanih pacijenata šeta na otvorenom da je svaki od nas pokretna pošalica. "One man meme party"!
A realno i kako da bude ovđe čovjek normalan? Toliko se momenata i smiješnih i lijepih i ružnih izdešavalo da je to kaliž... Nego, zašto ih nisam pisao ovoliko dugo? To zna svako ko me iole zna.
Pored gomile tih smiješnih stvari za ova tri mjeseca, ipak je bilo i nekih ružnih koje mi nisu davale da se smijem... Nebitno! Ono što je bitno je da će proći "korona" kao da je nikad nije bilo, a Ono što nam znači će vazda ostati tu đe jeste... 21. je vijek dobri moji, a stvari su davnih dana u onaj krasni pasale i nema izgleda da će biti bolje!
