Duško, e sad "vrati" Milu "njegovu" plavu torbu

PIŠE: Dr Momčilo D. Pejović

Ovih „pobjedničkih i prazničih dana“, dok isčitavam svoje brojne bilješke, po vas cijeli dan i noć slušam muziku na nekom starom radiju sa kasetofonom. Pojačah ton, jer na tren mi se učinje da čujem meni veoma omiljenu pjesmu „Tvoja košulja plava“, od nekada dobro nam poznate jugoslovenske muzičke pop-rok grupe „Novi Fosili“.

Stihovi iz te pjesme ostali su mi zauvijek memorisani: „Tvoja košulja plava nek’ me sjeti neK miriše, košulja plava neK umjesto tebe diše (...) čuvam (...) tvoju najdražu košulju plavu“!

A samo par sati prije te pjesme bijah se „zanimao“ izvodima iz Duškovih emisija iz Londona: „Zajedno do slobode - pitanja i odgovori“ i(li) „razgovor“ sa gostima! Asocijacija više nego (do)voljno inspirativna da od brojnih naslova, koje uredno bilježim, „ukomponujem“ i nešto o aktuelnoj Milovoj „najdržaoj torbi(ci) plavoj“!

Nekim slučajem se potrefilo da pobjeda udružene opozicije bude izvojevana, kako reče Duško, i bez „snimka plave torbe“!

Nije baš tako lako niti jednostavno bilo nesmjenjivom lideru D(R)PS-ovaca i ujedno „predsjedniku svih građana“ da povjeruje u svoj poraz, kada je imao „institucionalnu prednost“ uz sve znane i „neznane“ sponzore, sigurne glasove, marifetluke, podvale, lopovluke, kupovinu glasova i ličnih karata i tako dalje i tome slično!

„Predsjedniku svih građana“ za ozbiljnu brigu je i posebno mu (ned)ostaje, iako to ne
priznaje, „njegova“ plava torb(ic)a, jer kako nam reče: „ne zna o kojoj torb(ic)i je riječ“, a nje „nema i nije je dobio“ i „nijeste je ni vi vidjeli“ odnosno niko ni od građana je nije vidio!?

Koliko ga razumjeh učinje mi se da je „sugerisao“ ili se htio „pohvaliti“ da ima
više „plavih“ torbi(ca) za koje samo on zna! Takođe, učinje mi se i da tada ne bijaše ni mnogo „zaintersovan“ za Duškovu veliku „sportsku plavu torbu (...)“, kao da sa njenom sadržinom ne bi ni bio mnogo zadovoljan!?

Da ne poznajem njegovu sposobnost manipulisanja sa činjenicama i političku glumu koju iskazuje mimikom lica ili „mahanjem“ ruku, kada je dokazima pritiješnjen da brani i neodbranjivo, skoro pa da bih mu povjerovao, makar djelimično!

Ne samo što ne vjeruje nego ne može „predsjednik svih građana“ da prizna svoj poraz i to onima koje je do sada „stalno pobjeđivao“ imajući „sigurne glasače“, koverte i brojne
„plave torb(ic)e“!

A sada je jedna velika „sportska plava torb(ic)a (...)“ postala njemu „najdrža košulja plava“, od brojnih koje je dobijao, kao „njegova“ (za)ostala kod ne tako davno njegovog „zlatnog sponzora“ i čuva se, na sigurnom je mjestu u dalekom Londonu!

Mogao bi se „predsjednik svih građana“ i nekako pomiriti sa sudbinom pa priznati „izborni poraz“, ali kako ostaviti svoju „plavu torbu (...)“ tamo u „dalekom Londonu“ i to kod svoga „nepriznatog prijatelja“? Crv sumnja mu je proradio pa se zapitao: ko tu može  znati šta sve može učiniti „zlatni sponzor“ i „nepriznati prijatelj“ u dalekom Londonu i to sa „njegovom“ najdražom „plavom torb(ic)om“? Kako je moguće da on sa još preostalom drugom polovinom od mandata za „predsjednika svih građana“, koji je pune tri decenije blagovremeno obezbjeđivan „plavim torbama“ koje su bile „hrana“ njemu i njegovim „izbornim pobjedama“, sada ostane bez velike i markirane „sportske plave torbe (...)“, a za koju sve su manji izgledi da se može nje dočepati!

Veoma bi lako „predsjednik svih građana“ prebolio teški politički izborni poraz, ali izgubiti veliku i markiranu „sportsku plavu torbu (...)“, a sa njom ko zna još koliko takvih ili njoj sličnih, e to on ne može nikako preboljeti! Iz tih, a ne bilo kojih drugih, razloga on zanovijeta i ne priznaje da je politički i lično poražen. Sada se dovija na raznorazne načine, već odavno naučene u političkim „igr(ic)ama“ i dobro oprobane u namjerno izazvanim incidentima na brojnim mjestima i(li) trgovima sa velikim brojem „patriota“ uprkos zabranama NKT-ea, da produži svoju vlast i agoniju samo zbog gubitka „njegove“ plave torbe!

Gle čuda, sada „predsjednik svih građana“ čak „doziva“ u pomoć Slavka Perovića da
pomogne svojim „govorima“, slikom i riječju, dozvoljavajući puštanje snimaka, njemu i njegovim članovima Liberalnog saveza, da na video bimu uz veoma bučnu muziku kliču da je „ugrožena država i crnogorska nezavisnost“ odnosno njegovo lično enormno bogatstvo, koje je opljačka(n)o svojom trodecenijskom vladavinom od njenih građana!

Naravno „predsjedniku svih građana“ nije teško i nije mu prvi put, već odviše lagano i nebrojeno, zaboraviti na svoju političku prošlost i sve ono što je činio tom istom lideru Liberlnog saveza na brojne zabrane i prebijanja njegovih članova!

Ostavku na najvišu državnu funkciju u njegovom „mnogo voljenom Montenegru“ neće podnijeti sve dotle dok ne dobije veliku „njegovu“ sportsku „plavu torb(ic)u“! A kad niko pored njega ne bude, već se sasvim osami, neka samo ona „uz njega spava“, za njega neka diše i miriše „njegova torb(ic)a plava“!

Svi su izgledi da su Duško i njegov stručni i advokatski tim dobro (pr)ocijenili ukupnu političku, parlamentarnu izbornu situaciju i predvidjeli pobjedu udružene opozicije kada su svojim savjetima odložili objavu snimka „plave torbe (...)“, i to baš za ono što će doći poslije izborne pobjede odnosno velikog političkog poraza, koji je doživio nesmjenjivi sedmostruku premijer i dvostruki „predsjednik svih građana“!

Zna dobro „predsjednik svih građana“ da „njegova“ plava torb(ic)a, (za)ostala kod njegovog „nepriznatog prijatelja“ u dalekom Londonu, može i hoće da ga košta mnogo više od gubitka novca koji je u njoj i(li) državničke fotelje u koju je po drugi put sjeo!

Gdje je i kod koga je „njegova najdrža torb(ic)a plava“ pita se ovih i pitaće se još narednih dana, nedelja i mjeseci „predsjednik svih građana“? Samo da „njegova plava torba (...)“ ne ugleda svjetlost dana što bi ga, sasvim je sigurno, potpuno dotuklo!

Duško, e držao si „plavu torbu“ i svi su izgledi čuvao ka` „svoju“ i to preko mjere, skoro će dvije godine! E bogme si „prekardašio“! Ma nije „brate - nepriznati prijatelju“ ako ćemo pravo reći od tebe ni „prijateljski“, a ni „pošteno“ što si je toliko držao - čuvao i to u sred Londona! Zar se nijesi (u)plašio od tolikoga grdnoga novca i još ponečega, a što se u njoj našlo i što ti se (iz)deševalo?

Mnogo dobro znaš, mada i ja od toga po nešto znam, da je mogla i(li) biti upotrijebljena još „samo“ za ove parlamentarne izbore od 30. avgusta 2020. godine, koje D(R)PS-ovci izgubiše, a što (nije)su mislili da ni u snu usniti neće da tako mogu biti politički „potučeni, prebijeni i pregaženi“ odnosno poraženi i izgubljeni!

A bila im je došla (po)moć iz dijaspore i to povelika, mada ne kao ona na pokradenom referendumu i kasnije! I sada, kao i tada, ličnih karata je (na)štancovano toliko da su ih
izdavali na hiljade, sve do samih izbora. Neki, koji „tobože“ znaju, kažu (iz)davali su ih i
na sam dan, „demokratskih“ izbora! Samo da takvih izbora „demokratskih“ više nikad ne bude barem što se tiče raznoraznih podvala, mahinacija, prodaje ličnih karata i tako daljeod strane D(R)PS-ovaca. Trgovalo se, vele, sa ličnim kartama ka’ za neku fudbalskuutakmicu finala lige evropskih šampiona!

Kao njihov „zlatni sponzor“, a on(i) ti i to priznad(oš)e i još rekoše da nijesi jedini i da je sve počivalo na „interesnoj dobrovoljnosti“, Duško, ti najbolje znaš koliko je „plavih torbi“ trebalo za njihove „vjerne“ i odane euro - novcu glasače, makar za putne troškove i smještaj! Tačno je, da nije bilo kao za referendum „neovisnog Montenegra“, na kojemu su se vrećama - džakovima (iz)nosile „pare“ i dijelile, najviše našim gastarbajterima u Njemačkoj i zemljama Beneluksa!?

Mnogi su od tih nebrojenih džakova sa „parama“ dobro prosperirali ili „dijeljenjem“ naplatili što se i „podrazumijevalo“, jer „med za usta i hladna prijenja“, a kamo li živome čovjeku da ruke ne polete i „pokupe“ po koji štek -pakovanje koje „ispada iz nagriženih“ džakova!

Treba priznati i reći da ovoga puta D(R)PS-ovci i njihov stranački lider i „predsjednik svih građana“ nijesu tako nemilice „davali“ novce niti ih dijelili, jer su izvjesno je dotoci od „site - finog bijeloga brašna“ presušili, a znamo i da su neki koji su se usudilu da sklone koji „štek“ dobili šaku u nos!

Šta se sve ne priča i šta se sve čuti neće?! I mnogo strožije čuvane državne tajne već počinju da budu provaljene i otvorene za javnost! A tek što će, malo kasnije, uslijediti kada se otvore svi privatni i „drža(v)ni“ ugovori, tenderi, aneksi ugovora, kastodi računi?

Siguran sam da će se, pored ostalog, i (do)znati ko je vlasnik Splendida, luksuznog hotela sa pet zvjezdica, iako nam njegov izvršni-glavni direktor u jednom „intervjuu“ davno poruči i reče: „to nikada nećete (sa)znati“!

Tome sličan odgovor dobio je i nekadašnji lider Narodne stranke N. Kilibarda kada je podavno u crnogorskom parlamentu, sa svojim „ekspertima“ P. Drecunom i D. Šoćem, kao „desnom i lijevom rukom“, galamio tražeći da mu kažu „gdje su pare, gospodo (...) vratite pare“! Kako tada tako i dan danas ostalo je zvanično, iako se mimo toga podosta zna nezvanično!

Biće huke i b(r)uke, iako već neki pojedinci unaprijed sebe protežiraju, kandiduju i staju u red ne samo za „nobela ili papu“ već iduće godine hoće i 13-to julsku nagradu, koju su „rekoše zaslužili“ rezultatima na „suđenju vijeka za državni udar“, a koja se prvenstveno dijeli samo „piscima“, pristalicama ili simpatizerima režima „predsjednika svih građana“! Zašto da podnesu ostavke, kad su tu svi njihovi rezultati?

„Savjetuju“ me da se batalim pisanja! A ja dokle god mogu da „pišem“ i dišem ni na
koji način to im zadovoljstvo ne mogu priuštiti , jer su me ovi poraženi i odlazeći za tri decenije njihove vladavine mnogo „zadužili“, pa sam im prinuđen „kredite“ u redovnim i jednakim ratama vr(a)ćati!

Uh, vidim da odužih i malo se udaljih od teme, a to nije dobro makar zbog „uređivačke politike“ štampanih i elektonski medija i portala, koji me blagovremeno (izd)vajaju, pa se ja „ponekad“ na njih „malo“ naljutim ali opet počnem da pišem i šaljem, pa ko objavi!

Gotovo da se sve skockalo, i izborni poraz D(R)PS-ovaca, plava torb(ic)a i omiljena„najdraža košulja plava“ sa ne tako rijetkom plavom kravatom kao modnim detaljem na odjeći „predsjednika svih građana“. Barem sam ja tako vidio te njegove omiljene odjevne  predmete, ne računajući njegova mnoga tamno plava ili svijetlo plava odijela u po nekoliko nijasi.

Duško, ako razmišljaš na koji način se otrsiti „predsjednika svih građana“ ili mu „pomoći“ onda mu (p)odaj „njegovu plavu torbu“! Možda ona bude lične slobode „(s)pās“ ili može da mu zatreba za neke dalje „izbore“, sa kojima bi u „ladovini“ i nečujno „liječio“ veliku po(s)lovnu i(li) državničku glavobolju!? A ko zna, možda će i brzih dana morati da (do)kazuje da je svoje enromno bogatstvo, koje kako kažu prelazi samo jednu, mada za njega tričavu, milijardu evra!? Biće da (do)kazuje da je sve to stekao štedeći od premijerske ili predsjedničke plate, zajedno sa suprugom kao „štedljivom“ domaćicom i još sinom kao „(ne)zaposlenim biznismenom“, i po malo od „poštenog posla“ i biznisa kojim se „bavio“ tokom kraćih prekida tokom državničke karijere i to kako reče „uspješno“ u firmama, za koje se ne sjeća ili naknadno se (pri)sjeti da ih ima ili koje nijesu njegove niti se vode na njegovo ime!

A u onima koje su na njegovo ime, koliko ga „sjećanje služi“, nije „obrnu(t)o ni centa“!

Duško, imaj razumijevanja za svoga „nepriznatog prijatelja“, makar zbog vašeg dugogodišnjeg druženja po svjetskim renomiranim, a za nas obične građane nedostižnim, destinacijama!

Poslije političkog pada na izborima, tvoj „nepriznati prijatelj“ sada se našao u veoma teškoj odnosno bezizlaznoj političkoj neprilici i ličnoj nevolji pa je spreman da (za)moli za „vraćanje njegove plave torbe (...)“, kako bi spasio svoju ličnu i političku trodecenijsku „reputaciju“ i brojne afere prikazao kao „lični uspjeh i napredak“ u njegovom „neovisnom Montenegru“! A ta „plava torba (...)“, koju si čuvao kao „svoju“ njemu neka (pri)pada, a i onako tebi nije više potrebita, barem ne onoliko koliko je sada njemu od životne važnosti, posebno poslije formiranja nove vlasti!

Duško, e sad lijepo da „vratiš“ Milu „njegovu plavu torbu“, ako za Boga zna(de)š, a„predsjednik svih građana“, vjerujem a i logično je, biće ti zahvalan kao i do sada!

Mislim da nije ni dobro imati tako veliku „sportsku plavu torbu (...)“ i u njoj ono što je „njegovo“ i čuvati je tako daleko u prestižnoj finansijskoj destinaciji kao što je London!

Takođe, mislim da bi trebao biti saglasan sa ovim predlogom mojim, mada izgleda mi i intuitivno osjećam da te nijesam „ubijedio“, a jesam istinski pokušao, priznajem!
Duško, imaj u vidu i još nešto, za „državnika“ njegovoga kova, postavlja se mnogo ozbiljno i važno pitanje, a ono glasi: Da li ima „pravo na (zasluženu) enormnu otpremninu“, a koju je svaki predsjednik „privrednog“ preduzeća (u)grabio i uzeo pa i „predsjednik svih građana“ valjda ima(ju) pravo? „Otpremnina“ mu je, ovim „po prvi put“ političkim porazom na izborima, dovedena u pitanje, pa bi sada sa „njegovom“ plavom torbom ona mogla biti makar „malo“ kompenzovana! „Pomogni“ drugu i (ne)prijatelju svome, jer „na muci se poznaju junaci“!

Zbogom i zdravo da si! Ne tražim tvoj pismeni ili usmeni odgovor, jer svakako da ću ga direktno ili indirektno „čuti“ i razumjeti u neka od tvojih „live“ javljanja iz Londona, a
možda ubrzo, kako najavljuješ, i iz Podgorice!