Piše: Otac Jovan Plamenac
Danak (materijalnu obavezu vazala) „u krvi“, ili devšizmu (na turkom „sakupljanje“) uveo je, navodno, sultan Murat II (1421-1451) ili njegov otac Mehmed I? Nije bitno.
U svakom slučaju, Turci su već u 15. vijeku od porobljenih hrišćana, pa i Srba, kao poseban vid oporezivanja, otimali mušku djecu. Otetu djecu su prevodili u islam. Najdarovitije i fizički najsposobnije odvodili su na sultanov dvor, a ostale na vaspitavanje slali u turske porodice.
Danak u krvi praćen je lelekom majki i ostalih članova porodice otete djece. Oteta djeca u Turskoj su, nakon sunećenja i opsežne obuke, postajali janjičari (na turskom „nova vojska“). Oni su kasnije, u vojnim pohodima, bivali najveći krvnici onima čija krv je tekla njihovim venama.
Ovo je danas tako prepoznatljiva priča!
Doduše, danas srpsku djecu sa Balkana ne „sakupljaju“ Turci. „Sakupljaju“ ih države Zapada u kojima je životni standard visok. I ne otimaju ih kao danak, kao vid poreza porobljenoj raji. Uopšte ih ne otimaju; uzimaju ih dobrovoljno. Štoviše, njihovi roditelji, pa i oni sami, mole da ih njihovi porobljivači uzmu.
Najdarovitiju srpsku djecu njihovi porobljivači uzimaju već u srednjoškolskom uzrastu. Uzimaju ih i kasnije, na studije, pa i kada završe fakultete.
Za dio srpske djece koja bolji život traže u ekonomski razvijenijim zemljama može se reći da su ekonomska emigracija. Njima tuđina postaje domovina: tamo rade, zasnivaju porodice, tamo im se djeca školuju i vaspitavaju…, riječju, postaju dio tog društva, već u drugoj, posebno trećoj generaciji potpuno se utapajući u njega.
Drugi dio te djece vraća se u otadžbinu. Ali, ona im je sada poligon djelovanja za koje su školovanjem i vaspitavanjem pripremljeni, njiva na koju će sijati sjeme koje su donijeli. Tako se oni vraćaju kao janjičari ovog vremena; ne više sa mačem osvajača, nego sa njegovim vrjednosnim sistemom. Ta „nova vojska“ sada nije vojni osvajač, nego nešto mnogo gore, daleko pogubnije – kulturni, medijski, obrazovni, pa i duhovni osvajač. Porobljivač duša.
Tako je nastala svojevrsna janjičarska spirala: oni, upivši liberalni, materijalistički duh Zapada, donose ga tu gdje su rođeni i stasali. I tako, generacije koje stasavaju, svaka naredna sve više, janjičarsko vaspitanje dobijaju u svojoj otadžbini… Na taj način smo dobili duhovne janjičare koji su protivnici ne toliko svojim roditeljima, koji su i sami poprimili ovovremenog janjičarskog duha, nego ranijim precima.
Upravo imavši tog duha u sebi, srpska mladež danas hrli liberalnom Zapadu. Njihovi roditelji, ili sa tim duhom u sebi ili inertni prema njemu, bore se da ih pošalju u duhovnu pogibao, sličnom strašću kao kada majka ide kod ljekara abortera i svojim potpisom od njega traži fizičku likvidaciju djeteta koje uzrasta u njenoj u materici.
Ovi janjičari, finansijski ukrijepljeni od raznih soroša i cija, oblikuju javnost, obrazovni sistem i sadržaj, kulturu i narodni moral, pridržavaju političke režime ili su u njima, ili su u političkoj opoziciji istog duha kojeg je i režim, kao na klupi za rezervne igrače. Metastazirali su u onima kojima su oni idoli i nada da će i njima kapnuti koji evro. Oni su njima mjera uspjeha, kao što su, ne tako davno, onima koji nijesu imali odvažnosti da kradu po Italiji, bili šaneri.
Prepoznatljivi su po svojim riječima i vidljivi po svojim djelima. Njihovi plodovi su obogotvorenje novca, materijalno sticanje kojem poštenje i čast nijesu prepreka, afirmacija promiskuiteta, pederastije i drugih animalnosti, obesmišljavanje institucije braka i, posljedično, razaranje porodice, medijsko oblikovanje svijesti naroda i manipulisanje njome, informacioni sistem kao uništenje privatnosti i peglanje individualnosti u bezličnu masu, razvodnjenje nacionalnog osjećaja kroz degradaciju istorije, jezika i kulture, antihrišćanska duhovnost…
Njihov trud, odanost i posvećenost dali su i daju ogroman doprinos današnjem vazalnom odnosu srpskog naroda prema Zapadu, posebno Americi, koji je daleko dublji i stradalniji nego nakon Kosovskog boja prema Turcima.
Izvor:In4s/Sloboda