Jovanade (VIII): S radošću ću odrobijati tu Liturgiju na Rumiji
PIŠE: Jovan Plamenac
Petnaestogodišnjicu obnove crkve Svete Trojice na vrhu Rumije obilježeli smo bogoslužbeno, Liturgijom u ovoj crkvi. Bilo je to na dan njenog osveštavanja, 30. jula prošle godine.
Nakon procedure u Policiji i Tužilaštvu, nama sveštenicima tako dobro poznate, 25. novembra izrečena mi je sudska opomena. Potvrđena mi je 18. marta ove godine u Višem sudu.
To jeste najmanja kazna u krivičnom postupku, ali je ipak – kazna. Krivično sam osuđen!
Nedavno mi je poštar donio uplatnicu koju su mi poslali iz Suda, da platim neki paušalni iznos. To je mala suma, ali nijesam mogao da je platim. Ne zato što nijesam imao toliko novca, nego zato što ne mogu da pristanem na sudsku kaznu zato što sam služio Liturgiju na Rumiji.
I tog dana policajci su nas pratili i snimali, kao i kada smo išli u litijama. Nijesmo mogli ni na jedno bogosluženje a da nam oni ne dišu za vratom. Tek sam se vratio sa Rumije, pozvali su me u Policiju da dam izjavu...
Bilo je to vrijeme brutalnog obračuna bogobornog režima Mila Đukanovića sa Srpskom pravoslavnom crkvom u Crnoj Gori. Privodili su mitropolita Amfilohija, hapsili vladiku Joanikija i mnoge sveštenike. Za Vaskrs, taj simvol smisla postojanja hrišćana, zatvorili su nam crkve i narod nije mogao da se pričesti. Udarali su na ono najsvetije u hrišćanstvu.
Kruna tog đukanovićevskog bestijalnog pira bilo je nasilje nad pravoslavnim hrišćanima u Crnoj Gori oličeno u Zakonu o slobodi vjeroispovijesti ili uvjerenja i pravnom položaju vjerskih zajednica, koje ga je dovelo do poraza na parlamentarnim izborima (ipak, ne i do razvlašćenja).
Kao što je i taj Zakon skrojen kao giljotina za Srpsku pravoslavnu crkvu u Crnoj Gori, tako je i primjena mjera famoznog Nacionalnog koordinacionog tijela za zarazne bolesti, na čelu sa opskurnim Milutinom Simovićem, dobrim dijelom, bila uperena protiv njenih klira i vjernika.
Objest režima Mila Đukanovića pokazala je koliko je važno odnos Srpske pravoslavne crkve i crnogorske države utvrditi Temeljnim ugovorom. Ko crnogorskom narodu može da garantuje da se svih poluga vlasti nad njim ponovo neće dočepati ta patološka, lopovska i mrziteljska kamarila koja budno preži ogrnuta svojim ogromnim imetkom i osjeća se sve samopouzdanijom što je aktuelna formalna vlast neodlučnija.
U vrijeme obilježavanja petnaestogodišnjice obnove Rumijske crkve na snazi je bila mjera kojom je predviđena zabrana vjerskih okupljanja na otvorenom javnom mjestu, osim na otvorenom prostoru koji pripada vjerskom objektu. Ispostavilo se da je zemlja oko crkve Svete Trojice vlasništvo Crne Gore. Tako ispade da sam kažnjen zato što je narod tokom Liturgije koju sam služio u ovoj crkvi stajao na državnoj zemlji. Pritom Tužilaštvu i Sudu nije bilo važnu što su na toj istoj zemlji, istog tog dana, pa i tokom Liturgije, stajali neki planinari i turisti kojih je puno na Rumiji, posebno tokom ljeta. (Naravno, bilo bi interesantno vidjeti kako je ta zemlja uopšte postala državno vlasništvo.)
Dobro, Sud je odlučio prema važećim propisima. Ali, koliko su ovi propisi bili u skladu sa zakonima i samim Ustavom? U nezavisnom pravosuđu to bi bilo lako ustanoviti. U ovom crnogorskom, čije afere potkupljivosti upravo isplivavaju, koje je i dalje u rukama režima Mila Đukanovića, koji je sada „duboka država“, to nije moguće. Dobro koordinisanim funkcionisanjem izvršne, zakonodavne i sudske vlasti, donosili su propise kojima su štitili svoj kriminal i obračunavali se sa onima ko bi im ga, hotimice ili ne, ugrozio. Moglo im se što im se htjelo. Tako su mogli da donesu i propis po kojem bi me krivično kaznili zato što nijesam rođen kao crnac. Kao što su me sada kaznili zbog Liturgije na Rumiji...
Raspitao sam se: jedini sam sveštenik u Mitropoliji crnogorsko-primorskoj koji je do sada, nakon sudskog procesa i žalbe Višem sudu, krivično kažnjen zbog služenja Litugije koje nije bilo u skladu sa njihovim tendecioznim, beslovesnim propisima. Više je sveštenika kojima je sudski proces i dalje u toku, još u osnovnim sudovima, iako su procesuirani za djela starija po nekoliko mjeseci od moga. A meni je krivična kazna već potvrđena i na Višem sudu. Da li je to samo zbog mog bogosluženja ili su im dodatni, možda i presudni motiv bili moji tekstovi koji su u funkciji odbrane Crkve i naroda od bogoborstva režima Mila Đukanovića?
Zaista, s radošću, ponosom i čašću odrobijaću tu Liturgiju na Rumiji.
