O pravu na život začetog a ne rođenog čovjeka (I)
PIŠE: Protojerej Jovan Plamenac
Vrhovni sud SAD 24. juna 2022. godine poništio je ustavno pravo na abortus, odnosno sopstvenu presudu od prije pola vijeka kojom je ovaj čin u čitavoj državi legalizovan.
U vremenu ubrzanog urušavanja zapadnjačke liberalne civilizacije, njenog srozavanja u duhovno, moralno, kulturološko... ništavilo, ovaj čin je nalik onoj Njegoševoj iskri koju nađe „udar u kamenu“.
Abortus, vještački prekid trudnoće..., u stvari su eufemizmi za ubijanje začetog a nerođenog čovjeka. U korpusu liberalnih ljudskih prava pravo na abortus proističe iz ženskog prava da raspolaže svojim tijelom, pri čemu je falsifikovana činjenica da je čovjek u majčinoj utrobi zasebna ličnost, jedinstvena, druga osoba, a ne dio njenog tijela, i pretpostavljeno niže žensko pravo višem pravu čovjeka na život.
Na krilima liberalne ideologije, pravo na abortus unijeto je u zakonsku regulativu skoro svih država Zapada, ali – reklo bi se čak i revnosnije – i mnogih drugih država, kao što su ove naše jadne balkanske, koje su, preko marionetskih demokratskih struktura, ili pak režima, u neokolonijalnom odnosu prema Zapadu i pod njegovom političkom kontrolom, ili pak pod njegovim snažnim kulturološkim uticajem.
Najednom, u samom grotlu zapadnjačke (anti)civilizacije, u SAD, dogodio se čin preobražaja. Zacvilili su presjednik SAD Džozef Robinet Bajden Mlađi, generalni direktor Svjetske zdravskvene organizacije (SZO) Tedros Adanom Gebrejesus i druge marionete zapadnjačke globalističke ideologije postavljene na funkcije od uticaja na tok civilizacije.
Da li će ova iskra planula u Vrhovnom sudu SAD zasjati poput Vitlejemske zvijezde ili će biti prituljena, zavisi prvenstveno od civilizacijskog potencijala, sada prikrivenog, u okeanu fekalija anticivilizacijske zapadnjačke liberalne ideologije. Taj potencijal je duhovni materijal za Božiju intervenciju.