PIŠE: Dragutin - Dašo Durutović, advokat
U krivičnom pravu postoji niz djela falsifikovanja - isprava , novca , kartica...
Predmet ovog osvrta je, međutim, falsifikovanje istorije - djela koje treba uvesti u krivični zakon i strogo kažnjavati.
U Montenegru, kako se danas naziva nekadašnja Crna Gora, Boka, Brda, Vasojevići i druga plemena, u poslednjih 23 godine se vrši brutalno falsifikovanje istorije, činjenica, opšte poznatih događaja, ličnosti , čak iz skorije prošlosti, gdje još ima živih svjedoka istorijskih događaja.
Neki dan na društvenim mrežema sam vidio prvi put u životu "crnogorsku kapu" koja na vrhu ima zelenu boju i grb na vrhu. Takođe je pratila , vjerovali ili ne, zelena zastava, na kojoj je grb kraljevine Crne Gore sa vijencem okolo na kome su na 4 strane stare trobojke, crveno, plavetno bijelo.
Vrlo dobro poznajem istoriju, posebno Crne Gore, heraldiku , zastave i imam dovoljno godina da i sam pamtim mnoge kape, grbove, zastave. .. Nikada u istoriji ove zemlje nije postojala takva zastava i kapa, posebno ne sa zelenom bojom na vrhu ili zelena zastava.To je produkt savremenog montenegrinskog ludila koji neopravdano i bez istorijskog i moralnog osnova se poistovjeće sa nekadašnjim Zelenašima, ljudima koji su imali drugačiju viziju o buduđnosti Kraljevine Crne Gore , kao nezavisne kraljevine ili da na drugačiji način ili sa dinastijom Petrovića uđe u kraljevinu SHS.
Zelena boja koju baštine zelenaši i po kojoj su poznati se odnosi na listove za glasanje za bijelu ili zelenu listu, gdje su ovi poslednji bili na zelenim listama. Ta podjela nije nastala 1918., već ranije kroz stvaranje Narodne stranke „Klubaša“ (kasnije Bjelaši) i Prave narodne strannke - „Pravaši“ pod kontrolom suverena Nikole prvog, kralja Crne Gore.
Svako od nas ima pretke koji su bili Bjelaši ili Zelenaši. To su braća, kumovi, rođaci, prijatelji, plemenici, saplemenici, ljudi iste svete pravoslavne vjere i ljudi iz Crne Gore, Brda ili ostalih plemena koja su se kroz istoriju priključila Crnoj Gori.
Vratiću se na kapu, na našu zavjetnu crnogorsku kapu, koje je korotna, crvena koja simbolizuje krv i pad srednjovjekovnog srpskog pravoslavnog carstva obavijena crnom bojom, kao žal za tim sa polukrugovima na tjemenu koje simbolizuje vjekove pod okupacijom od Otomanske imperije a u polukrugovima se nalazi ili četiri ocila, ili inicijali onoga ko je kapu nosio, ili pak oznaka poslednjeg crnogorskog kralja sa oznakom N I ( Nikola prvi).
Drugih simobla na toj kapi nije bilo ni prije ni poslije 1918-te.
U suromaštvu kojem je veći dio postojanja bila Crna Gora, kape su bile ručno, primitivno šivene i nisu izgledale kao danas , Jedno je sigurno - nikada, ali baš nikada na kapi na tjemenu nije stajao grb Crne Gore, posebno ne zelena boja na kapi. To je falsifikat! Grb, ako ga je ko imao je stajao na kapi na čelu, a malo ko ga je imao. Evo, ja ga imam, naslijedio sam ga od svojih predaka, nije kupljen u knjižari ili zlatari nego su ga nosili moji preci Zelenaši i Bjelaši i komiti. Eto ga dan danas u kuću moga brata koji je ponio tu čast da ga naslijedi.
Drgi falsifikat u moru istih je pozivanje na Komite, posebno od ljudi koje ne znaju ništa o komitima i komitskom pokretu. Čak se danas taj pojam sa sprdnjom upotrebljava što mene posebno žalosti. Slavno komitsko ime se pominje od strane nedostojnih i neznavenih ljudi koji ne znaju ko su i šta su bili Komiti.
Odavno sam saznao sve o komitima, iz kuće su mi, ostao je njihov ljudski i junački trag, doduše mnoge kuće su se iskopale zbog toga, ali to je Crna Gora.
Nije niko skrivao komitski pokret, nego niko nije čitao, pored znanja iz kuće , još kao maturant sam pričitao dvije knjige „Komitski pokret u Crnoj Gori 1916 -1918 i „Crnogorska buna“ 1919, autora Ašanin- Kordić. Knjige sa dokumentim, sa svjedocima, sa događajima, dakle prikaz Komita i komitskog pokreta kako za vrijeme okupacije tako i za vrijeme „Božićne pobude“ .
Nema ustanka, nema rata, čuda, ubijanja na hiljade ljudi, to je laž, bila je pobuna, stradao je određeni broj ljudi, sa obje strane, neki su se nakon sloma pobune odmetnuli u hajduke- komite i bili što bi zakon danas definisao vođe i učesnici oružane pobune ili terroristi, jer su isti napadali i plaljkali između ostalog narod, te zvanični vojsku i policiju. Bilo je žrtava sa obje strane u tim sukobima između braće u tadašnjoj Crnoj Gori ili kasnije Zetskoj banovini, koja je bila tri puta veća od današlje Crne Gore i obuhvatala čak i ostrvo Korčulu.
Tema moje priče su falsifikati, ne želim nikome da predajem istoriju, ali neke stvari se znaju i tu nema dileme. Nije to bilo prije 2.000 godina, pa da se ne znaju, pamtim i žive učesnike tih događaja. Napomenuću da je jedan od najvećih junaka našeg naroda Marko Miljanov Popović-Kuč pred bitku na Fundini rekao: „eno ide 20.000 Turakah na 6.000 Crnogoracah i Kučah“, a eno mu odijela i kape u Kučima, nije zelena nego crvena sa četiri ocila na tjemenu, a isti je umro 1901., dakle mnogo ranije od te famozne 1918 godine.
Kad je u pitanju Crna Gora, da napomenem da je mala tzv. Stara Crna Gora sa četiri nahije se vjekovima koji su uslijedili skupljala ostala srpska plemena. nakon Martinića i Krusa (bitaka, prim aut.)prvo su se priključili Moračani i veći dio Rovaca, a neki kasnije. Drobnjaci tek 1858. Čak neka plemena uoči Velikog rata, ali da napomenem da se ova teritorija ili njen dio zvao nekada Zeta, ranije Duklja, pa ovdje nisu živjeli nacionalni Dukljani ili Zećani, a kasnije Crnogorci, nego jedan te isti narod istog koda i iste nacije, a nacija određuje državu, a ne država naciju...
Dakle, čisti falsifikat, kao u naslovu je prisutan! Razlozi su očajni, nasilno mijenjanje identiteta jednog naroda, pokušaj koji neće proći, jer to jednostavno nije moguće, posebno kroz laž, falsifikat i brutalnu silu, nemojte da skrnavite naša obilježja koja su nam đedovi nosili, ne klešite sa spomenika i grobova oznake da bi ste bili direktori ili dekani. Budite ljudi! Pravi Crnogorci i Brđani, Bokelji, budite ono što jeste, a ne ono što niste, saberite se sa braćom, a ne sa neprijeteljima i na kraju da ne bi koristili „Orginal falsifikata“, naš čuveni Krstaš barjak je barjak sa Kosovske bitke, barjak Boška Jugovića, koji je mala ponosna Crna Gora naslijedila kao nosilac kosovskog zavjeta i tvrda matica srpskoga naroda.Ovo je matica, ovo je orginal, ane falsifikat!
