Veliki mislioci, filozofi i humanisti su zastupali misao i definisali tezu „da je smisao života, živjeti za druge“. Potvrdu ove filozofske misli dala je životna misija, kao i djelo Branimira Veliše Lekovića, rodom iz crmničkog sela Godinje, stanovnika Bara i građaninina cijelog Svijeta.
Na današnji dan (02. septembra) 1947.godine, rođen je Branimir Veliše Leković.Ovaj datum evocira njegove najbliže, i podsjeća sve njegove iskrene prijatelje na lik, djelo, ljudsku veličinu i značaj ove skromne osobe, ali prije svega, ljubaznog, učtivog, plemenitog, obrazovanog i uglednog čovjeka, i nadasve vrhunskog poznavaoca i stručnjaka u oblasti arhitekture i urbanizma, koji je svoja stručna znanja i njihovu praktičnu primjenu sticao svojim marljivim i predanim radom u struci, čime je uspostavljao moralne principe i etičke norme, prije svega poštujući zakon i propise, na zadovoljstvo građana kojima je trebala njegova pomoć, kao što je -i u trenucima kada su pojedini propisi ugrožavali građane- znao da procijeni prilike, i da ispoštuje javni interes i društvo, ali ni u kom slučaju, da načini štetu ugroženom građaninu koji je bio u problemu ili u nekoj neprijatnoj situaciji pred državnim organom.
Danas, na njegov 77.rođendan (i 77 dana od njegove iznenadne smrti) boli nas istina da naš učitelj Branimir-Brano nije više fizički među nama, kao što nas boli i svako sjećanje na njega, kada znamo da nas više neće blagorodno, savjesno i iskreno primiti u opštinsku kancelariju, i učiti i savjetovati kako da po zakonu i propisima struke ostvarimo svoja građanska prava i interese u institucijama sistema i u oblasti urbanizma, i upravo ove njegove čovjekoljubive vrijednosti i njegova ljudska veličina su neizbježne slike stvarnosti i istine o ovom čovjeku.
Sve ove njegove lične vrijednosti su nezaboravne uspomene i obavezujuće nezaboravnosti za sve nas koji smo istinski poštovali našeg, Brana Velišinog, i koji smo učili od njega vrijednosti života koje su zasnovane na istinskom moralu i suštinskoj humanosti.
Boli nas činjenica što naš Brano nije više fizički među nama, i da mi više nemamo tu čast i privilegiju da od njega čujemo pametne, mudre i poučne priče, savjete i sugestije, i da učimo životna iskustva koja je naš, Brano Velišin, na pravi način i istinski predočavao i pružao svima nama koji smo ga istinski slušali, poštovali, cijenili, i prije svega slijedili njegove primjerene savjete i kredibilne sugestije iz domena stručne oblasti i kvalifikovane profesije, koje smo prihvatali kao zakonite upute i dozvoljene mogućnosti, i kao zlatna pravila struke i životnih prilika.
Upravo zato, snaga njegovog uglednog lika i djela, kao i njegove plemenite i primjerene ličnosti, jasno nam govore da je naš, Brano Velišin, ipak tu među nama, u našim svježim mislima i u našim živopisnim sjećanjima, i da nas upravo njegov lik ujedinjuje u sjećanjima na ovog istinskog profesionalca i humanistu, koji je istovremeno bio i nadasve savremen i istinski svevremen.
Za Brana nijesu postojale nikakve barijere i ograde među ljudima, odnosno, Brana nijesu interesovali: nacija, religija, narodnost, vjera, rasa i boja kože kod ljudi. Brana je samo interesovao čovjek kao čovjek i kao stranka kojoj Brano treba da pomogne na sve moguće ali zakonom dozvoljene mogućnosti i načine.
Kada nam premine neko drag, na trenutak nam sve odjednom stane, život se zaustavi i podsjeti nas na prolaznost u vremenu, ali vrijeme provedeno sa kolegom, Branom Velišinim, nikada ne stoji i ne zastaje, i vrijeme provedeno sa Branom nikada ne može proći, jer je vrijeme provedeno sa Branom životni dobitak za sve nas koji smo ga proveli sa njim, kao što i sjećanje na njega nikada ne blijedi i ne nestaje, jer Branova svijetla ličnost i dobročiniteljska djela stvorila su podlogu našim sjećanjima i nezaboravu za istinski iskorak iz naše sadašnjosti i stvarnosti da je Brano preminuo.
Upravo zato, mi postajemo dio jedne beskrajne vanvremenske staze sjećanja i stvarnosti nezaborava, kojom nas je naš učitelj, Brano Velišin, senzibilno i graciozno vodio sa svojim blagorodnim govorom i savjetima, sa stručnim i životnim senzibilitetom, i nadsve sa njegovom profesionalnom i etičkom gracioznošću, susretljivim milosrđem, i nadasve svojevrsnom mudrošću, staloženošću i mirnoćom.
Dakle, sa Branovim iznenadnim odlaskom, nije otišao dio našeg života koji smo proživjeli sa njim, i koji se upravo njegovim odlaskom završio i pretvorio se u nezaboravno sjećanje, već naprotiv, negov odlazak je sabrao i dodatno uzdigao sva moja sjećanja i dragocjena životna iskustva sa ovim dragim, milim, blagorodnim i mudrim čovjekom, i nadasve vrhunskim stručnjakom i kolegom, koji je svoje arhitektonsko znanje i projektantsko umijeće izgrađivao na osnovama njegovog istinskog talenta i senzibiliteta, i na bazi njegove vrhunske mentalne obdarenosti, snage i blagorodnosti.
Na pozornici sjećanja, iskreni poštovaoci Brana Lekovića, pamte njegove stručno-profesionalne savjete i respektabilno-iskazane sugestije, koje je Brano nesebično davao i dijelio svim ljudima koji su u bilo kojoj situaciji to tražili od njega.Njegov lik i djelo ostavili su na mene dubok utisak poštovanja, etike i morala, sa kojima nam je pokazao kako treba raditi, stvarati i čuvati struku i profesiju, a taj utisak su imali i svi oni koji su ga znali i poštovali.
Zato smo, svi mi njegovi iskreni poštovaoci, ostali u bolu onda kada smo Brana ispratili na njegov vječni počinak (19.juna 2024.g. uz počasni pozdrav i toplinu zagrljaja Sunca sa visine), i to u trenutku kada je Brano svoje mirne penzionerske dane trebao da provede u krugu svoje porodice, i kada je njegovo bogato životno iskustvo i njegovo ogromno znanje i mudrost trebalo da pruži i podijeli njegovim unučadima.
Svojom dobrotom i čestitošću, profesionalnošću, etikom i vrijednošću, Brano me je obavezao da iskreno progovorim, istinski se oglasim, i javno istupim, u pokušaju da iskažem istinsko osećanje, koliko će jedan divan čovjek i moralni profesionalac u svojoj struci nedostajati onima koji su ga poznavali, poštovali i voljeli.
Naša je dužnost da sada ne tugujemo već slavimo Branov 78 rođendan, jer Brano je bio upravo onaj koji nikada nije želeo da vidi ljude u suzama, već je težio da svi oko njega budu vedri, veseli, radosni i srećni, i upravo ta sjećanja nam omogućavaju i dopuštaju da se sjetimo sa radošću kako je, Brano Velišin, dotakao naša osjećanja i živote, odnosno, kako je čitav niz generacija -zajedno sa jednim vremenom u datom prostoru- obogatio sa njegovom profesionalnom plemenitošću i moralnom istrajnošću, i koliko je pri tom -i u svakoj poslovnoj i životnoj prilici- ostao savjestan, čist, dobar, častan, čestit i pošten, i nadasve dosledan svom kredibilnom karakteru i uglednom vaspitanju.
Brano je bio poslednji dragulj jedne stare garde vrhunskih stručnjaka i inženjera, i praktično priznati doajen kredibilne arhitekture i respektabilnog urbanizma. Brano je bio najsjajniji izgranak jedne generacije arhitektonsko-urbanističkih kreativaca, koji je svojom pozitivnošću i kredibilitetom istinski i suštinski zaiskrio i zatalasao u jednom vremenu i prostoru kojima je dao svoj prepoznatljivi pečat, čija su kreativnost, moral, etička arhitektura i kreativni urbanizam praktično osvijetlili i faktički obasjali jugoslovensku odnosno crnogorsku prostornu pozornicu i životnu sredinu koja je u saglasju sa prirodnim datostima konkretnog prostora i autentičnog ambijenta.
Upravo sa svim ovim vrijednostima, Brano Velišin Leković, pripadao je poslednjim aristokratama gradske kaldrme i urbanog jezgra, ali koji svoju građansku veličinu nikada nije ispoljavao niti si se oslanjao na nju, već je skromno i otmeno bio među ljudima kao istinski njihov, i kao jednaki među jednakima, prilikom čega mnogi nijesu razumjeli njegovu slobodnu i plemenitu misao i dušu, koje nijesu robovale imidžu modernih odijela i stajlingu sakupocjenih košulja, već je Brano bio svojevrstan, jedinstven, nesvakidašnji, originalni kolega i respektabilni stručnjak, koji je umjesto odijela i košulja imao svoj slobodan i sportski život, i prije svega svoj imidž odijevanja i ophođenja sa ljudima, čiji je odnos prema čovjeku uvijek i u svim prilikama bio ispunjen dobrotom, otmenošću, čestitošću i dobročiniteljstvom.
To je ono što je, Brano Velišin Leković, uvijek nosio u sebi, jer je sve te ljudske vrijednosti, humane komponente i moralne karakteristike Brano naslijedio i dograđivao u krugu njegove časne i poštene porodice, i upravo, sve te karakterne vrijednosti i humane osobine, Brano je maestralno i autentično prenio i na svoje potomstvo, koje ima čime da se ponosi jer im je Brano primjereni i dični prethodnik, na onaj isti način kako je i njegov otac Veliša bio njemu prethodnik.
Zato smo svi mi iskreni prijetelji i kolege Brana Veliše Lekovića, dužni da se sjetimo njegove dobrote, čestitosti i plemenite darovitosti, koje podrazumijevaju potpuno poštovanje i uvažavanje njegove dokazane prosvećenost, opšte prihvaćene odanosti profesiji, i apsolutne posvećenost ljudima koji su mu se obraćali za bilo koju vrstu stručnog savjeta, profesionalne sugestije i neposredne pomoći, koje je Brano nesebično ljudima pružao i darivao, jer Brano ne samo da je bio čovjekoljubiva osoba, već je nadasve bio čovjek koji je imao daroviti osećaj za pravdu i darovitu pravičnost, posebno u prilikama kada su ljudi bili u svojevrsnoj nevolji i patnji, koje su mu oni sami i neposredno prijavljivali, ili je kolega Brano sam primjećivao i prepoznavao činjenicu da se ljudi nalaze u muci i nevolji, i da im upravo on može i treba pomoći, saglasno zakonu, propisima, i mogućnostima u tom trenutku.
Zato, me danas dodatno obavezuju da se oglasim, Branova: čovjekoljubiva obazrivost, milosrdna uviđajnost, prepoznatljiva velikodušnost, nesalomljivi karakter, istrajni moral, karakteristično strpljenje, suptilno razumijevanje, plemenita duhovnost i iskrena otvorenost prema svim ljudima i strankama, koje je Brano dočekivao i prihvatao bez obzira ko su i odakle su došli, i kojima je nesebično davao savjete i istinski ih pomagao, i sve to saglasno zakonu i propisima, sa čime je naš kolega, Leković Branimir, na najgospodskiji način čuvao ljude od rigidne i dekadentne primjene zakona i propisa, i upravo tu njihovu ličnu zaštitu i interese graciozno i zakonski prilagođavao propisima, i neposredno zakonski ugrađivao u opšte javnom interesu i na zadovoljstvo svih građana.
Upravo zato, fizički odlazak našeg kolege i prijatelja, Brana Veliše Lekovića, ujedinjuje sve nas njegove prijatelje, i danas u znak sećanja na njegov 77. rođendan i 77 dana od njegove smrti, mi smo objedinjeni u doživljaju njegovog dragog lika i djela, koji su zauzeli važno mesto u našim životima i društvenoj okolini, gdje su Branov karakter i moral uvijek bili pobjednici nad društvenim zbivanjima institucionalnog tipa, koja su imala neprimjerene težnje i dekadentne tendencije.
Zato smo zahvalni našem dragom kolegi Branu, što je za sve nas, i u svim prevratnim i prevrtljivim vremenima, umio da čuva plemenitu dušu, respektabilni karakter i pozitivnu energiju, i otmeno odolijevao svim vihorima i olujama društvene izopačenosti i sociološke dekadencije, sa čime je istovremeno štitio i zaštitio slikovitost prirodnih datosti prostora i prirodne kolorite životne sredine, zajedno sa istinskom zaštitom javnog dobra i građanskih interesa i prava svih građana, kojima je zaštićeni životni prostor bio neophodno potreban, sa čime je naše živote ispunio prirodnim bojama života, na način što je njegovom strukom štitio prirodne vrijednosti životne sredine i pozitivni kontinuitet urbanizma.Na ovaj način, Leković Branimir, je svima jasno stavio do znanja, da ne želi da ima privilegije i status modernog i populističkog inžinjera i poniznog klimoglavca -/koji je poklekao i kapitulirao pred logikom profita i pred najezdom beskrupuloznih tajkuna, profitnih opsenara i uzurpatora životnog prostora/- sa čime je kolega Brano Leković ostao vjerodostojan sebi i svom nepokolebljivom karakteru i moralu, sa kojima je jasno ispoljio i iskazao sebe kao svojevrsnog tvoritelja, baštovana i čuvatelja trajnih životnih vrijednosti, koje novo vrijeme i novi događaji nikada ne mogu i ne smiju ugroziti.
Sve to, Leković Branimir, je radio gospodski, istinski i sa iskrenim ubjeđenjem, znajući da je u našoj struci i profesiji najvažnije biti karakteran i moralan, zbog čega si bio jedinstven uzor, briljantan učitelj i moralni usmjeritelj svim kolegama i saradnicima, zbog čega se tvoji potpomci mogu zauvjek ponostiti sa tobom.
Dragi naš kolega i istinski prijatelju, Brano Lekoviću, počivaj u miru veliki stručnjače, inženjeru posebnog senzibiliteta, i nadasve mudri i sjajni čovječe, i Gospodine dječačke duše, Stvaraoče institucionalne etike, Liričaru svoje profesije, Prijatelju svih ljudi koji su bili u nevolji i koji su od tebe tražili i dobili saosjećajnu pomoć, usmjeriteljske savjete i istinske riječi pozitivnog podsticaja.
Ivan Zanković
Sutomore
02.septembra 2024.g.
