Ћирилица Latinica
16.01.2021.
Kolumne

Slovo o Pobjedniku

Autor: Redakcija 8 Ostavite komentar

PIŠE: Milenko Jovanović

Uistinu je preteško čovjeku da svjedoči o djelu i životu nekoga čija svetost i svjetlost imaju takvu moć i takav sjaj kakvu ima neumrli naš Mitropolit Amfilohije. Naročito je to teško ako se neko osjeća ne u potpunosti dostojnim za takvom čašću koja mu se nenadano ukaže.

Potpisnik ovih redova je upravo u takvom osjećanju dok nastaje ovaj prilog kao doprinos naporu pregaoca Slobodana Čurovića Apisa da sabere slova (pod)sjećanja na ličnost blaženopočivšeg Đeda za potrebe zbornika koji je u izradi.

Sjećam se, dakako, prvog susreta s mitropolitom, kao i svih svojih uzbuđenja koja je taj susret pratio. Susreta i razgovora koji je Mitropolit započeo i završio našim Kosovom i našom Metohijom. I svaki sledeći, a bilo je ih je  bezbroj u periodu dužem od dvije decenije, nosio je sve snažniji pečat svetog Kosova i svete Metohije.

Uostalom, borba za Kosmet kao najveću i neprolaznu vrijednost u Srba, obilježila je čitav njegov ovozemaljski život. Svaki njegov pokret, svaku njegovu besjedu, svaki njegov uzdah, svaki Đedov pogled i treptaj!

Kosmetom je živio, Kosmetu se ispovijedao, Kosmet nam je čuvao molitvom na temeljima spaljenih crkava, sastavljanjem iskasapljenih i raskomadanih tijela mučenih metohijskih Srba, evakuacijom opkoljenih građana Peći u okupaciji 1999.godine...

Kao novinar objavio sam veći broj intervjua sa Mitropolitom. Ne sjećam se da je neki od njih završen a da u njemu nije govorio o srpskom Jerusalimu. I to nezavisno od teme i postavljenih pitanja.

Kao vjernik pristustvovao sam brojnim liturgijama koje je služio Mitropolit. Gotovo da ne pamtim da je tokom liturgijskih besjeda izostavio da podsjeti na značaj i svetinju Kosova i Metohije i na neophodnost da slijedimo jevrejski primjer i pozdravljamo se na svakom dijelu zemljinog šara gdje nas ima  sa - „Dogodine u Prizrenu“. Sve dok, kako je govorio, neonacistička okupacija najvažnijeg dijela Srbije  - traje.  

U naručju Mitropolita tražio sam utjehu i za svaki strah od izdaje Kosova i Metohije, kada god bi na tako nešto „zamirisalo“.

S Kosmetom na usnama i visoko uzgignutim krstom u ruci, pozdravljao je i blagosiljao naš sveti vladika Crnu Goru i Brda otkako je bio zaogrnuo vladičansko odijelo. Tako jedne prilike i u zavičaju mojih predaka, namučenom i junačkom Lutovu, u Bratonožićima.

U bezvodnom kršu  sjećanjem na zajedničke nam pretke i njihove podvige u prošlim (ne) vremenima,  još jednom tada skupa pečatirasmo  zajedničko, kako je volio da kaže, kosovsko i lazarevsko opredjeljenje.

Mitropolitova baba Ljubica (Grujičina) je upravo iz Lutova, od Jovanovića, pa mojoj sreći nije bilo kraja nakon što smo mnogo prije druženja na saboru u Lutovu 2007. godine konstatovali i svoje relativno bliske rođačke odnose.

Nije krio Mitropolit oduševljenje poduhvatom Svetozara N. Jovanovića, počivšeg advokata beogradskog, koji je zavičaju u Lutovu ostavio, na vrhu Pišteka, pored ostalog i nesvakidašnji kamen – spomenik poginulim Lutovcima (svi koji potiču iz Lutova, a ne samo oni koji su uzeli prezime Lutovac po mjestu porijekla) od kraja 17. vijeka do 1945., koji je isklesao svojom rukom, i to u poznoj životnoj dobi.

Dok je stajao na ruševinama ognjišta svoje babe Ljubice, pričao je mitropolit s ogromnim ponosom o čuvenom lutovskom četnom barjaku iz Bitke na Fundini, sa 404 zrnobojine (rupe od metka) koji se čuva u Ermitražu, najvećem muzeju na svijetu, u ruskom gradu Sankt Peterburg. Taj barjak, kao simbol junaštva naroda Crne Gore knjaz Nikola poklonio je ruskom caru. A crnogorski knjaz i kralj posvetio je lutovskim junacima iz fundinskog boja i stih koji je advokat takođe uklesao u stijeni - spomeniku:

 

„A za hrabrost Lutovaca,

 

Junaštvu im barjaktara,

 

Bi gudalo s udivljenjem

 

Stalo samo u guslara“

 

Sa svake strane je, dakle, Mitropolitu imalo po kome doći da bivstvuje kao najveći među svojim savremenicima i zavrijedi vječnost.

Za pobjedu i slobodu Crne Gore izborio se dok je još hodao zemljom. Za konačnu pobjedu na Kosovu i Metohiji i Slobodu, potrebna nam je, više nego ikad prije, opet njegova pomoć. Svojom svetošću i molitvama pred Svevišnjim koji ga je uzeo pod svoje okrilje, naš će presveti Mitropolit i ovu bitku dobiti kao nebeski predvodnik armije svetih kosovsko-metohijskih oslobodilaca.

To znamo jer vjerujemo! Kao što je vjerovao i Mitropolit i pokazao nam kako se pobjeđuje!

 

 

 

Komentari
Rada
Rada: Dobro je rekao prije neki premijer Krivokapic za mitropolita naseg - da je najveci u istoriji Crne Gore nakon Njegoša. Tu istinu niko ne može obrisati nikakvom gumicom mržnje. Samo neznaveni, duhovno prazni i đavoimani mogu nešto imati protiv takve konstatacije. Svetac je postao za života, tu nema dileme. Preko 600 obnovljenih i novosagrađenih crkava i manastira.. Pa sve da nista drugo nije uradio pa je za života postao svetac.
16.01.2021 22:36
Сале
Сале : Најежих се од емоција. Слава нашему ЂЕДУ ВЕЛИКОМЕ.
16.01.2021 22:38
Ana I.
Ana I.: Mitropolit je sebe u pisao u najveceg svoga vremena. Imao se rašta i roditi. Čovjek koji je obilježio čitavu epohu. Nije još svjesna Crna Gora kolika je to gromada i koliko je njegov značaj za ovaj narod. Nismo mi baš kao narod zaslužili takav blagoslov da budemo savremenici sa tako svetim i velikim čovjekom.
16.01.2021 23:09
Јасмина
Јасмина: Искрено се и унапријед радујем том зборнику радова о митрополиту који ради добри наш Чуро. Подухват за респект.
16.01.2021 23:59
Jokso
Jokso: Kolega i brate Miško, čitam već treći put za pola sata i uvek me drži emocija kao da prvi put čitam. Nije ovo samo emocija, nego i veoma racionalno poimanje značaja i uticaja života i dela divnog i kako si rekao, neumrlog mitropolita. Mogu misliti koliko si ponosan što je venama Đedovim tekla i krv tvojih predaka Jovanovića. Blagoslov je to, jako jako veliki. Želim ti svaku sreću i dobro zdravlje. Pozdrav iz Gračanice!
17.01.2021 06:37
O MILJENKOOOOO
O MILJENKOOOOO: Miljenkoooo to sto ti i slicni tebi pisete vazi za 35% sta cemo sa ovih 65% Miljenko.Ja sam 70tih isao pod Ostrog kad su dolazili iz bivse Jugoslavije bez obzira na vjeru i naciju da se poklone i traze pomoc od svetog Vasilija slava mu i milost da bi dolaskom djeda i nakaradne velikosrpske politike od 90tih na ovamo to postalo samo srpsko svetiliste isti je slucaj i sa Rumijom sve to ti Miljenko nemozes znati jer si bio na Kosovo. Mustafa Nadarevic, Dzej Ramadanovski, Maradona poslije njihove smrti niko nije jedan ruzan komentar napisao to su legende koje ce vjecno zivjeti u srcima svih bez obzira na vjeru i naciju a sta je sa djedom to je vec upitno. Miljenkoooo reci ovim tvojim strumfovima da mi objave komentar ako si pravi novinar nek se cuje i druga strana. Pozdrav
17.01.2021 12:38
Mevludin
Mevludin: Vi ste baš ono malo...a sve zaboravljate na kletve vašeg đeda i sve ostale nepodovštine.Znam da ovo moje pisanje neće turit ovi urednik, ali eto i njemu da napomenem.Dok god budemo mogli pamtiti sve njegove kletvei nipodaštavanje naroda, za mene nikada neće biti to što je za vas...
17.01.2021 15:45
Jokic jovanovic jelka
Jokic jovanovic jelka: Sa ponosom sam citala ovo sto pises Misko o coveku kao sto je mitropolit Anfilohije, podseto si me na pricu o Lutovu gdje sam rodjena, a istu tu pricu sam slusala od mog oca a tvog djeda Milenka.
17.01.2021 16:04
Ostavite komentar
Ime / nadimak:
Komentar:
Izdvajamo
08.02.2021.
20
Krstolomci
03.02.2021.
21
E, moj Saša...
Ћирилична верзија
Pišite nam
Podijelite sadržaj na:
Izdavač:
Srpska narodna čitaonica - Bar