Kod Srba Bog je predstavljen kao jedno i jedino svemoguće biće, dok su svi ostali bogovi bili drugostepeni i odražavali su prirodne sile.
Bog je nosio ime Troglav, što jasno ukazuje na trojedinstvo.
U jednom od ranijih tekstova na jednom jestu sam napisao da obratite pažnju, jer će doći vrijeme da pišem o srpskom pravoslavlju, mnogo prije pojave Isusa Hrista.
Vidite na što sam mislio sa konstatacijom o Troglavu, ali, to je samo početak...
Još je mnogo toga utkano u hrišćansku nauku. Za razliku od drugih religija srpska, gotovo da nije, ili vrlo malo personifikuje bogove i ne predstavlja ih kao nadljude, niti im daje ljudske osobine. Ko je pročitao prevod Velesove knjige može lako zaključiti da je religija predantičkih i antičkih Srba predstavljena kao religija radosti, a obilježavala se raznim gozbama, takmičenjima, pjesmom i igrom.
Molili su se tri puta na dan. Ujutro Bogu Perunu, u podne Bogu sunca Herosu i uveče Dajbogu.
Takođe u knjizi nalazimo i veze Skita sa Srbima. Skiti su naseljavali sjever današnje Ukrajine i bazen Crnog Mora.
Knjiga i potvrđuje da su Srbi naseljavali cijelo Helmsko ( Balkansko) poluostrvo i veći dio Apenina! Protezali su se čak do ušća Dunava i što je važno, sve to mnogo prije pojave rimljana, a pogotovu prije pojave Hristosa i to za više milenijuma.
To jeste najbolji dokaz o starostavnosti srpskog naroda. Na tragu onoga što sam napisao kao predhrišćansko pravoslavlje kod Srba, navešću još ponešto iz srpske mitologije.
Drevna i pradavna srpska mitologija je toliko bogata, da su mnogo toga posvojatali Grci, Rimljani i drugi narodi. Mnoga zaboravljena vjerovanja kod današnjih Srba pronalazimo u savremenim srpskim običajima, ali i u savremenim religijama.
Naši drevni preci su vjerovali u postojanje Neba, Zemlje i Podzemlja. To su zamišljali i u to vjerovali na sledeći način: prvo nebo je ljudsko sa gmljavinama i olujama, a iznad njega je drugo nebo po kojem krstare nebeska tijela i manji bogovi, ili polubogovi.
Na najgornjem nebu je bio vrhovni Bog. Zemlja im je bila, kako su vjerovali, ogromna ploča, a podzemlje je po njima bio svjet u kome borave duše mrtvih.
Tamo se stizalo kroz pećine i provalije, a pošto su vjerovali da je duša besmrtna, spaljivali su mrtve! Nebo, Zemlju i Podzemlje, povezuje sveto drvo - hrast! Vjerovanje im je bilo da vrhovi grana dopiru do samog Boga na gornjem nebu, a da u krošnjama borave sunce, mjesec i zvijezde!
Korijenje se širi na sve četiri strane svijeta kroz podzemno carstvo.
Sve ovo su objašnjavali raznim mitovima, o kojima ću pisati kad završim sa ovom kolumnom.
Naši preci su vjerovali u postojanje jednog vrhovnog Boga koji je gospodar cijele vasione i kome se prinose žrtve na poseban oltar. Vrlo je važno da su žrtve uvjek bile neke od životinjai gotovo nikad ljudi. Vjerovali su da jedan Bog zapšovjeda ostalim bogovima koji su bili zaštitnici šuma, vode stoke, polja...
Razna su imena tog vrhovnog Boga. Kod baltičkih Srba je bio Svetovid, a kod Rusa Perun. U doba Nestora Časnog Kijevskog i u vrijeme kneza Vladimira oko 980 god. na jednom uzvišenju je bio postavljen na prvom mjestu Perun, uokolo su bila poređana ostala božanstva : Horz, Dažbog, Stribog, Mokoš.
Kod balkanskih Srba Perunovo ime se sreće u narodnim pjesmama, ali i u Makedoniji, Bugarskoj, Sloveniji, i dalje čak - u Poljskoj, neka mjesta se zovu Perun. Svetovid je veliki Bog Srba na ostrvu Rujanu, toliko veliki da po Helmudu su svi ostali bogovi pored njega niže vrijednosti, ili polubogovi.
Zanimljivo je da se vrlo malo pominju ženska božanstva. Zna se za boginju Sivu ili Šivu, kod Polapskh Srba, koja je bila zaštitnica ljudskih života i prirode.
Rusi iz Novgoroda pominju u istom kontekstu boginju Divu. Pominje se i Zazileja, boginja djetinjstva i još boginje Lada i Morana.
Rusi još pominju domaće bogove, pogotovu zaštitnika porodice kojeg zamnišljaju kao starca koji se danju krije iza peći, a po noći izlazi i jede hranu koju mu spreme.
Kod balkanskih Srba nema spomena o domaćim bogovima...
I dalje ćemo o sprskim vjerovanjima i običajima....
(Autor je profesor istorije i izvršni direktor Izdavačke kuće "Jerusalim" iz Bara)