Piše:
"Velesova knjiga" je knjiga najvjerodostojniji, najsigurniji i neoborivi dokaz dugotrajnog trajanja Srba na svim etnološkim područjima njihovog postojanja.
Ova knjiga je autentični zbornik religioznih tekstova o drevnim srpskim bogovima, vjerskim običajima, kao i o izvjesnim, neoborivim istorijskim i geografskim podacima.
Tu su opisani srpski običaji, svakodnevni život, ali i drevna božanstva.
Ova knjiga daje potpunu i jasnu sliku života u drevnoj srpskoj civilizaciji na evro-azijskim prostranstvima.
Zahvaljujući ponekad čudnim, ponekad srećnim okolnostima knjiga je u potpunosti sačuvana i nikad niko nije uspio da je preradi, dopuni, izmijeni i sl.
Čak ni višemilenijumski dodir sa drugim civilizacijama nije uticao na ovu knjigu. Zato ova "knjiga" i jeste jedinstveni dokumenat i sve navedeno u njoj predstavlja aksiomatske istine, a napisana je u prvoj polovini milenijuma prije nove ere i prvom milenijumu nove ere.
Napisana je Srbicom i sadrži 42. brezove daščice ispisane sa obije strane. Za nju se kaže da je Sveta knjiga jer donosi mnogo podataka i dokumenata iz perioda Antičke Evrope i Azije.
Posebna joj je vrijednost to što autori koriste u njoj samo činjenice, a ne mitove i legende.
Pominju oni ratove Srba sa Grcima, Rimljanima, Persijancima, Germanima, Hunima, Avarima, Hazarima i ostalim, ali u isto vrijeme ne izostavljaju ni međusobne nesloge, trvenja i sukobe koje su neprijatelji vješto koristili.
Posebno je vrijedno što u njoj autori ističu visoke etičke vrijednosti drevne srpske civilizacije, pri čemo vidljivo insistiraju na nepostojanje robovlasništva, a ističu Sabornu demoratiju, koja jeste počivala na instituciji Sabora.
Divljenja je vrijedno za to vrijeme, savršeno kalendarsko-astronomsko znanje, jer tačno preciziraju cikluse vezane za sunce, mjesec, planete i zvijezde. To nije bila nikakva proizvoljnost ili mašta već apsolutno naučno znanje, što u krajnjem potvrđuju i druge civilizacije koje su to preuzimale i koristile u sopstvenim civilizacijama.
U upotrebi je bila solarna godina sa dvanaest mjeseci. Takav kalendar bazirali su na godišnjem kretanju sunca i njegov položaj u odnosu na zemlju.
Zato i ne čude imena koja su davali mjesecima, a zvali su se ovako : Ljuti, Veljača, Mežnik, Bokogrej, Suhi, Protaljnik, Letnik, Žarki, Gruden, Grljaznik, Studen i Snežanj.
"Velesova knjiga" nastajala je u peridu od 3. vijeka prije nove ere pa sve do 9. vijeka nove ere.
Period koji obuhvata je od 7 vijeka prije nove ere pa sve do kraja 9 vijeka nove ere.
Interesantan je put ove knjige i kako je sačuvana do danas.
Prvo je čuvana u Kraljevskoj francuskoj biblioteci, mada se ne zna kako i otkud tamo, da bi poslije francuske buržoaske revolucije, krajem 18-og vijeka stigla u Rusiju. Poslije oktobarske revolucije ova "knjiga" preko Beograda stiže u Belgiju.
Ovdje ju je spletom čudnih okolnosti, a uz mnogo sreće pronašao čuveni ruski naučnik Jurij Miroljubov.
Poslije je napisao da su daščice bile različitih dimenzija, približno 38 puta 22 santimetra, a da je tekst urezivan oštrim predmetom, da su poslije toga premazivane nečim tamnijim, a na kraju premazivane nekom vrstom laka ili masti.
Dalje je pisao da su na nekim daščicama bili urezivani sunce, glava bika ili neke druge životinje i da su to bili simboli mjeseca u godini.
Slova naravno, nisu mogla biti iste veličine,, a bilo je i sitnih i kružnih slova, što je opet razumljivo, jer nisu pisana u istom vremenu. Razmaka između riječi nema, pa shodno tome nema ni interpunkcije ni velikih početnih slova na početku rečenica
Ipak Miroljubov je prvi pročitao tekst i uspio da ga prevede, a za to mu je trebalo 15 godina rada. Knjiga je na kraju prešla okean i danas se nalazi u ruskom muzeju u San Francisku, gdje se čuva u adekvatnim uslovima.
I naš naučnik, Radivoje Pešić je preveo knjigu na srpski jezik, a uz to je i dodao komentare koji dodatno pomažu u tumačenju ovog istorijskog izvora najvišeg reda.
Inače "knjiga" je posvećena drevnom srpskom bogu Velesu, koji je Srbima dao znanja iz ratarsva, pčelarstva i grnčarstva. Istovremeno je bio i zaštitnik šuma, ptica i zvjeri, te je razumljiv i naslov "knjige" - Velesova.
U samoj knjizi opisan je period od oko 1600 god.
Uočava se vjerovanje da Srbi nisu sebe smatrali božjim stvorovima, već božjim potomcima. Uvažavali su i poštovali božje nadmoći, pri tome stalno osjećajući da im je prirodno srodstvo sa bogovima.
Svijet ili stvarnost su vidjeli u tri kategorije JAV, NAV, PRAV.
JAV je za naše drevne pretke bio vidljivi, materijalni, relni svijet.
Da sve bude tako brinuli su Svarog, Dajbog, i Perun.
NAV je bio svijet mrtvih, o kome je brinula Marmoa ili Mara.
PRAV je istina ili zakon Svaroga koji upravlja cijelim svjetom.
Zanimljiva je i pojava TRIKSELIONA u formi apsoluta koji predstavlja sva tri svijeta, pri čemu se misli na stvoritelja, zaštitnika i uništitelja.
I u idućem nastavku pisaću o ovoj "knjizi".....
(Autor je rofesor istorije i direktor Izdavačke kuće "Jerusalim" iz Bara)
