PIŠE: Vojislav Mistović
Uvijek kada čujem ili pročitam u kovid propagandi: „nevidljivi neprijatelj“ sjetim se knjige svetog Nikodima Agiorita – Nevidljiva borba. Kažu da je najveća pobjeda đavola što je ubijedio ljude da ne postoji. Neki zbore, kao Dejvid Rosi u seriji „Zločinački umovi“ da se đavo krije u detaljima.
Nevidljivi neprijatelj napada na sile duše: zatrovati um, obmanuti srce, paralizovati volju za dobro. „Mi smo mali da bi promijenili svijet“ lažna pomisao koja se plasira kako bi previdjeli gdje se zapravo vodi borba. Vodi se na polju srca. Zato neprijatelj cilja na skretanje pažnje: čovjek u izvinutom (izvini je derivat toga) položaju gleda u ekran kao u kakvog idola, bludi, a razna sjemena iz čudesne digitalije padaju na zemlju njegovog srca. Često porastu do čudovišnih razmjera. Razni „…izmi“ sliveni u apgrejdovan program, čujem kako odzvanja: totalitarizam. I traži se kao i uvijek kroz istoriju: pristanak.
Bog, stvorivši Adama je kazao: „Nije dobro da čovjek bude sam“. Zato mu je dao družbenicu i zapovjedio: „Rađajte se i napunite zemlju“. Toj zapovjesti se suprostavlja kampanja i sistem koji živimo, kampanja protiv ljubavi pod krinkom čovjekoljublja. Otvoreno se negira dobro: „Ne dajte da unuci grle bake i djedove“ – zvoni gorko sa medija. Odmakni se od drugog čovjeka! Prijavite ako je kod vašeg komšije više ljudi. Grupa od četvoro na ulici već je zavjera! U javnom prevozu ako čovjek ne nosi masku streljaju ga pogledi podobnih, zamaskiranih. Pojedine žene iz dućana su dobile (neočekivanu) vlast koju obilato koriste. Prijekorno upozoravaju zapovjedničkim tonom: „Ne možete ući. Dobićete kaznu i vi i ja. Maska vam ne pokriva nos, molim ispravite.“ Kaže izreka, daj čovjeku vlast da vidiš kakav je. Uhljebi i državni službenici ne propitkuju agendu. Oni poslušno izvršavaju sve zapovjesti kovidomanije. Onaj koji daje platu to zahtijeva. Zašto da misle svojom glavom? Sve je dobro dok bogovi liježu na račun u banci.
Principom „podijeli pa vladaj“ stvorile su se kovidlije i antikovidlije. Pisanje po društvenim mrežama, stalno dizanje adrenalina na vijestima, iživljavanje svojih frustracija prilično labilnih tipova po komentarima, melje ionako grogiranu masu. Sve se može osporiti i popljuvati. Nema poštovanja, samilosti, čovjekoljublja. Nema oprosta.
Nestaje novac. Strah, zaključavanje i razmak. Ulijevanje nepovjerenja. Korporacije koje nadziru medije, ruši se svijet kojeg smo poznavali( da li smo ga poznavali?). Govorili su mudri ljudi: prepoznaj vremena tj. znake vremena u kojima živiš. Da li pokretom „kancel kulture“ čovjek najavljuje svoju novu smrt? Kamenovati i popljuvati! Post-nihilizam surove stvarnosti poručuje: Nemoj vjerovati svojim očima da zaprašujemo naseljena mjesta. „Great reset“ gromko najavljuje organizacija Svjetski ekonomski forum: Krave su opasnost po zdravlje ljudi! Jedite sintetičku govedinu! Turizam je luksuz! Mnogo nas je na planeti! Rušimo sve staro da bi napravili novo.
Žalostiva je činjenica, ali svakako okrepljujuća istina, koliko je država (entiteta aj ges?) sprovelo ciljanu kovid propagandu, kako je sve unisono, bije se bitka protiv nevidljivog neprijatelja! Zamisli! A bitka protiv pomisli? Ko ti u mozgu stavlja predloge pa se pecaš na udicu?
Zabavljaju masu sletanjem na Marsu da bi kako žitelji „judoli plačevne“ zaboravili na stotine satelita koji su lansirani za vrijeme operacije Kovid. Da imamo brži internet! Kakvi dobrotvori čovječanstva!
Digitalne valute polako zamjenjuju papirni novac. Plag end plej sirotinjo. Odavno je vrijeme za bit koin mili moй.
O vanzemaljcima već pričaju zvaničnici država. Laž je postala stoglava aždaja kojoj nove glave stalno rastu.
Mladost odrasta uz policijske sate, zabrane okupljanja, muzike, druženja, lepršavosti, života! Zabraniti ljepotu, uvesti sivilo! Brojati zaražene, brojati mrtve, pelcuj se, jer bez vakcine ili potvrde da si prebolio Kovid ne možeš putovati u pojedine zemlje. Zdravi, ne vakcinisani iliti cjepljeni, neka sjede kući. Veli, đavo je u detaljima, u poruci: Stavi ljudima masku, neka budu poslušni robovi, možda ih i nahranimo. Biće mjesta i za vaše strasti i pakosti, kuća časti. I zbog toga što svačemu nađemo manu, sustižu nas te iste mane. Priča o brvnu u svom i trunu u bratovom oku smo čuli, valjda!? Kovid je krivac, neka avet, utvara koju spaljuju na karnevalima. Naš imenitelj zabluda i pucanja u prazno, linija bez mišljenja, otpora. Jer je tako lakše. Biti ovca koju vodi digitalni, projektovani pastir. Neki se i Guglu klanjaju kao bogu. Sve zna i svima odgovara trenutno. Zamijenili smo milostivog Boga za aždaju pohlepe. Jesmo li dobro trampili a Trampe trampovski?
Ruski sveti oci 19. i ranog 20. vijeka nisu bili optimisti povodom budućnosti. I zaista, krvoločni ratovi, logori za djecu, ideologije, zemlje eksperimenti, sve čudovišniji i luđi zakoni, medijska manipulacija, digitalni elektronski logor, nadzor nad većinom… Izaberite svoga boga pritiskom na ekran. Pritisnite dugme „uvijek može gore“ i zaborav… Rat protiv savjesti preskupa je rabota.
