PIŠE: Milenko Jovanović
Opozicija u Crnoj Gori nikada nije imala bolju priliku da ostvari trijumf na izborima od ove koja joj se ukazuje 30. avgusta. Neće je ni imati, sasvim izvjesno, ne bude li je valjano iskoristila. Naravno da se ovim zapažanjem ne otkriva ništa nepoznato. Ipak, pozornost svih opozicionih aktera važne izborne utakmice koja je u toku, više je nego neophodna.
Uprkos tome što grogirani i do kraja kompromitovani DPS računa na svoje standardne resurse (fantom birače, dio kupljenih „pečalbara“, kupovinu ličnih karata, stanje sa korona virusom), izgledi za pobjedu te partije i njenih tradicionalnih privezaka, u aktuelnom ambijentu su u domenu naučne fantastike.
Pokušaj brutalnog i divljačkog otimanja imovine Srpske pravoslavne crkve u Crnoj Gori kao institucije sa ubjedljivo najvećim povjerenjem građana, kroz nasilno stvorene formalne pretpostavke, dovoljan je razlog da se omražena vlast u političkom smislu baci na koljena i arhivira za sva vremena. Na korist pravde, odnosno građana i države, podrazumijeva se!
To je, bez dileme, glavni adut opozicije u ovoj kampanji, ali se nikako u drugi plan ne smiju gurati ni oni drugi, poput činjenice da je Crna Gora već duži niz godina država bez privrede, sa zakatančenim i opljačkanim preduzećima i desetinama hiljada radnika ostavljenih na ulici. Ali i država u kojoj caruje organizovani kriminal, i gdje imamo nepodnošljivo veliki broj nerasvijetljenih ubistava, pri čemu je odgovornost isključivo na institucijama kontaminiranim neradom, nemoralom, nepotizmom i bahatošću njihovih čelnika i činovnika.
U Crnoj Gori je ogroman broj gladnih ljudi, i po tome smo, nažalost, apsolutni lideri u regionu.
I najprepoznatljiviji režimski „istraživači“ poput Bešića, uveliko prave otklon od sponzora, priznajući značajnu dominaciju opozicije u odnosu na DPS u ovom trenutku, kako smo to ovih dana imali prilike da čujemo i pročitamo.
Partije Mila Đukanovića se više niko ne plaši, ali ni njega personalno. To je postalo jasno kao dan. Energija građana riješenih da mijenjaju Crnu Goru je ogromna. Apstinenti su se konačno probudili! Vojnici, oficiri, policajci, profesori, medicinari, novinari, pomorci – svakim danom sve snažnije demonstriraju opredjeljenje za promjenama, prije svega braneći Crkvu od ataka ateističke vlasti.
Svakako da su najveća očekivanja od velike narodne koalicije „Za budućnost Crne Gore“, koju predvode univerzitetski profesor Zdravko Krivokapić i Demokratski front, kao najveći subjekt u opoziciji. Oni su istorijsku odgovornost za kojom se nisu krili vapaji opozicione javnosti, već pokazali samom činjenicom da su se ujedinili.
Zaslužuju istinske pohvale Goran Danilović i Andrija Mandić, koji su se odrekli poslaničkih mandata i dali šansu novim licima iz svojih stranaka. Ne mora se imati baš slonovsko pamćenje pa se prisjetiti da su lideri opozicije, kojima prečesto iznalazimo mane, znali i za veće žrtve od mandata u crnogorskom parlamentu.
Prilično je nemoralno „zaboravljati“ da je Andriji Mandiću najdoslovnije i život visio o koncu nakon dvije sedmice stravičnog štrajka glađu u koji je stupio u znak protesta zbog nečasne odluke Vlade Crne Gore da prizna lažnu državu „Kosovo“. Valjda je suvišno podsjećati kroz kakav je pakao prolazila Mandićeva porodica zbog njegove nepokolebljivosti u političkim stavovima i ideološkom opredjeljenju svih godina za nama.
A tek o žrtvi koju još uvijek podnosi zajedno sa Milanom Kneževićem i drugim ljudima kojima se onako necivilizacijski i siledžijski pakuje krivica za lažni državni udar koji je osmišljen u kabinetu diktatora sa ciljem da se nekoliko sati pred zatvaranje biračkih mjesta na dan izbora 2016.godine spriječi trijumf DF-a i ostatka opozicije, kada je DPS već bio srušen…
Prilika je da se čestita i Daki Davidoviću (Narodni pokret), Jokoviću (SNP) i Milačiću (Prava CG), ali i svim onim glasačima i simpatizerima stranaka i pokreta čiji su oni predstavnici koji su, dakako, sa najboljim namjerama „vršili pritisak“ da dođe do konstituisanja velike narodne koalicije.
Narodu koji je dominantan u Crnoj Gori, danas je najpreče da sačuva Crkvu koja je stvorila ovu državu i koja je njen najsnažniji i najbolji oslonac kroz cijelu istoriju. Crkvu koja je najveća nada za izbavljenje iz dramatično lošeg stanja u kome se nalazi čitavo društvo.
Iznad svega je narodu potrebna SLOBODA! U slobodi će se ponovo graditi fabrike i unapređivati makar ono što u tragovima imamo još kao privredni potencijal. Crna Gora zaslužuje da (o)živi! Preduslov za sve to je da narod glasa za sebe. ZA BUDUĆNOST CRNE GORE!!!
