PIŠE: Protojerej Jovan Plamenac
Crna Gora je sekularna, građanska država i ona funkcioniše na ljudskim zakonima. Ljudski zakoni postoje da bi društvo bilo uređena zajednica, ne haotična. Da bi oni bili što objektivnije primjenjeni, neophodno je da tužilaštvo i sudstvo budu nezavisne, slobodne institucije. Crnogorsko pravosuđe do sada je bilo servis režima Mila Đukanovića, koji je abolirao njegov kriminal i progonio njegove protivnike.
Milo Đukanović se svim silama koje su mu na raspolaganju, tražeći i nove, trudi da ostane na vlasti. Policija je i dalje servis njegovog režima. Tajna policija, Agencija za nacionalnu bezbjednost, u njegovim je rukama. Ovih dana, kao davljenik koji se bori za vazduh, ANB daje sve od sebe da izazove nerede u Crnoj Gori i takvu sliku pošalje svijetu, da stvori utisak da opoziciona koalicija koja je pobijedila na izborima nije u stanju da uspostavi stabilnu vlast. Đukanovićevi lobisti iz američke duboke države šalju pisma sa tom tezom medijima i na relevantne međunarodne adrese, a ANB se svojski trudi da im proizvede propagandni materijal, kao što je onomad organizovala napad na džamiju u Pljevljima.
Paralelno, ANB intenzivno rovari po opozicionoj koaliciji nastojeći da je razbije. Ucjenama, prijetnjama, podmićivanjem traže slabu kariku u njoj. Milion, dva evra… sitnica je pri onome što su pokrali i sada nastoje da spasu. Četrdeset prvi poslanik po svaku cijenu mora biti ulovljen.
Sudbinski je važno zločinački ANB što prije demontirati i uspostaviti ga na profesionalnim načelima, lišiti ga funkcije beskrupuloznog čuvara režima Mila Đukanovića i učiniti ga čuvarem države i bezbjednosti naroda.
Neophodno je pokidati sve pipke režima Mila Đukanovića, po dubini društva. Inače, imaćemo duboku državu koja će i dalje unižavati Crnu Goru, podsticati podjele i svađe u narodu.
Konačno, neophodno je svaku “ciglu” režima koji je harao Crnom Gorom tri decenije izvesti pred sud. Samo se tako, pred slobodnim sudom, može afirmisati odgovornost za nečije djelanje od kojeg zavise sudbine drugih ljudi, u ovom slučaju i sudbina države.
Režim Mila Đukanovića je ojadio Crnu Goru, uništio joj je privredu i narod učinio zavisnim od stranog kapitala. Pritom je veliki dio državnih dobara pretočio u svoje džepove. Džepove je pripunio korupcionim poslovanjem, vodeći invensticiono poslovanje po doktrini “a đe sam tu ja”. Natrpao ih je i drugim kriminalnim djelatnostima širokog spektra.
Režim je enormno zadužio Crnu Goru inostranim novcem, koji je takođe koristio prvenstveno za uvećanje svoga kapitala.
I po ljudskom i po Božijem je da novac koji su stekli na kriminalan način, preko grbače naroda i raspolažući državom kao svojom prćijom, ljudi režima vrate državi.
Na pobjedničkoj koaliciji je da što prije uspostavi svoju vlast i tako stvori uslove za oslobađanje pravosuđa, demontiranje tajne policije, uspostavljanje skupštinske većine koja će zastupati interese crnogorskog naroda, kako to nalažu principi demokratije, a ne kao do sada biti mašina za zakonsku podršku režimu Mila Đukanovića, i formira vladu koja će biti vrijedni, profesionalni i čestiti domaćin koji će na krilima izborene slobode Crnu Goru rascvjetati u raj na Zemlji.
Dakle, presudno važno je osloboditi sva tri stuba vlasti u Crnoj Gori, kao i državne institucije. Osloboditi, a ne podjarmiti novoj vlasti.
Pobjedom na izborima opozicija je samo ostvarila preduslov za život u Crnoj Gori dostojan čovjeka i uspostavljanje Crne Gore kao uistinu nezavisne države. Na ostvarivanju ovog cilja na putu je i dalje režim Mila Đukanovića, prepreka koju je neophodno što prije ukloniti. Režim se neće libiti ni da prolije krv crnogorskog naroda samo da bi opstao na vlasti i tako se zaštiti od pravde koja mu se nadnijela nad glavom kao damoklov mač.
To što krv Crnom Gorom nije prolivena u noći nakon izbora zasluga je ambasadora velikih država Zapada koji, očiti, više nijesu iz istih struktura kao što su bili oni koji su Đukanoviću abolirali svako nepočinstvo zato što je on bio puki izvršitelj njihovih interesa, finansijskih, političkih i ideoloških. Samo zato njegovi kerberi, obučeni kao kosmonauti i naoružani kao Rambo, nijesu jurnuli na narod. I samo zato su policijski provokatori te noći ostali bez angažmana.
Međutim, ni prolivanje krvi više ne može duh slobode koji je preplavio Crnu Goru vratiti u kavez. To bi samo uveliko uvećalo ionako veliko breme njegove optužnice, ali i optužnice izvođača tih radova.
Na novoj vlasti je da Crnu Goru vrati crnogorskom narodu. I njen rad mora biti vidiv, da ne bi podlegla izazovima društvenog položaja i moći koja iz njega proističe.
Sada je na crnogorskom narodu da, prvenstveno razumijevanjem, podrži novu vlast koja preuzima državu koju je prethodna vlast razbucala kao svinja masnu vreću. Ogromni dugovi, uništena privreda, tri decenije huškanja ljudi jednih na druge i afirmacija mržnje među njima, vrjednosni sistem sticanja podaništvom i podrškom režimu a ne radom… – to je nasljeđe ove vlasti, na koje se pridodala i nevolja propale turističke sezona zbog pandemije kovid-19.
Ipak, Depeesu se mora priznati da je učinio i nešto dobro za budućnost Crne Gore: usisao je ono plašljivo, potkupljivo i labilno u Crnoj Gori, ono što je ni vino ni voda, i kao sunđer upio crnogorski ljudski šljam. Ono što je ostalo van Depeesa i onih koji su podupirali njegovo vladanje, pa i njemu učestvovali, je Crna Gora koja nije poklekla, čestita i čojska. Među tim ljudima su oni koji treba da vode Crnu Goru, koji ljube svaki njen kamen, u koje je utkan ponos njene slobodarske prošlosti, kojima su svi ljudi u Crnoj Gori braća i sestre, pa bili oni dobri ili slabi ljudi.
Crnoj Gori je potrebna domaćinska vlast, koja će da je njeguje kao baštu, koja će biti svoja na svome i kojoj će i Amerika, i Njemačka, i Engleska, i Rusija, i Srbija, i Albanija biti prijatelji, a ne gospodari. Crnoj Gori, sa njenih samo 650 hiljada žitelja, na vlasti su potrebni rodoljubi a ne sprovoditelji interesa bilo kojeg svjetskog centra moći.
Na prebjegulje iz Đukanovićevog režima, ako iz nekih političkih razloga budu u novoj vlasti, potrebno je obratiti posebnu pažnju. Pokazali su se učešćem u dosadašnjoj vlasti, a sada i svojim prebjegom. Ako nastave da nameću svoj dosadašnji ekonomski, politički i ideološki interes, mogu destabilizovati vlast.
Ako se u novu crnogorsku vlast infiltriraju oni koji su bili protiv Mila samo zato da bi sami postali Milo, dobićemo isto što smo imali trideset godina.
Što se mene tiče – u opoziciji sam još od ponedjeljka ujutro. Ne zato što je politička opcija kojoj sam dao glas poražena na izborima, naprotiv, nego zato što je onima koji vrše vlast potrebno stalno disati za vratom.
