Književni prvijenac Ane Jakić Vujković, roman “Trinaesta brazda”-istinite priče, sinoć je promovisan u Parku pjesnika.
Moderator večeri, glumac Dragiša Simović, pročitao je dio recenzije u kome se kaže: “Autorka veoma nježno i sa lakoćom o svom postojanju rastrgnute i potajene misli kao uspomena na djetinjstvo, odvodi čitaoca do mjesta dešavanja veoma precizno i stavlja u razmišljanje u par navrata gdje je glas utihnuo. Toliko toga tišti i vraća, uprkos saznanju da glas je i onaj ćuteći i onaj što vriskom upamti jauk”.
Promociju je organizovalo Međunarodno udruženje književnih stvaralaca i umjetnika “Nekazano”, čiji predsjednik Labud Lončar je najprije uručio zahvalnicu barskom muzičaru Roku Bardiću za doprinos u afirmaciji Udruženja.
Govoreći o knjizi Lončar je između ostalog kazao:
“Autorka nas u ovih 40 priča smišljeno uvlači u jedan svoj lični, ali epski svijet, mada nam kazivanjem govori da nijesu lični. Crna Gora je zemlja neprestanih leleka, jauka i pjesme. Brdima odjekuju i lelek i pjesma i to je ono što zaokružuje kompletnu priču. Ana nas svojim kazivanjem o upornosti i samoći, uprkos prisustvu drugih oko nje, ili njenih likova u knjizi, polako uvodi u saznanje da je samoća nešto što je najteže u čovjekovom životu”, kazao je Lončar, koji je istakao da je “nekako, čitajući ovu knjigu, pred sobom imao biblijsku sliku”.
“Dijete dato u najam, koje planinom leleče. Tuži. Za majkom, za svojim životom. Kako se osjeća to dijete, dato u najam da bi porodica preživjela? Jer je otac ne bi mogao prehraniti. I opet autorka pored svih slabosti oca koje pokazuje ostajući bez svoje životne saputnice, posvećuje njemu svoje najčistije misli i želje. Vječita snago moja”, nadahnuto je govorio Lončar i dodao da je ”Vujković svoju usamljenost, strahove, ponos i bol nesebično podijelila u ‘Trinaestoj brazdi’ i sačuvala od zaborava svoje voljene i jedno vrijeme koje neminovno kao i sve drugo prolazi i zatrpava zaboravom”.
O knjizi je govorio i poznati crnogorski režiser, magistar filmske i TV režije Goran Bjelanović, za koga je Simović kazao da zna da on rijetko pravi osvrte na književna djela, braneći se da nije književni kritičar, iako je i sam napisao nekoliko knjiga pjesama za djecu i odrasle. Autor je mnogih dramskih tekstova, a dramaturški je obradio i pripremio “Rat i mir”, “Anu Karenjinu”, “Prokletu avliju”, kao i “Balkansku caricu” koju je i režirao na Barskom ljetopisu 2017. godine.
“Zbirka istinitih priča Ane Jakić-Vujković ‘Trinaesta brazda’ teško se može i doživjeti na bilo koji drugi način, osim kao svjedočenje ljubavi, čak i u situacijama kada se ona ne očekuje i prema onima koji je sasvim sigurno nijesu zaslužili”, ističe Bjelanović.
U ovoj zbirci svaki sadržaj koji zaokupljuje kreativni habitus autorke,objašnjava Bjelanović, pojavljuje se u fragmentima.
“Bez želje za hronologijom, vremenskim opredjeljenjem, samosvojno, nenadano, ali ipak tačno na onom mjestu u ovom štivu koje mu po pravu iskazane suštine jedino i pripada. Pa zar se svačiji život ne odvija upravo tako – u gotovo nepovezanim fragmentima”, pita se Bjelanović
Sve te istine, navodi on, rađaju se u iskrenim pričama Ane Jukić-Vujković “kao ljudi na pokretnim stepenicama kakve mnogoljudne metropole”.
“Impresionira lakoća kojom se autorka odriče jedne, da bi uronila u sasvim drugu priču. To nerobovanje formi, oslobođenost od klišea i hrabrost da se isproba i nešto drugačije i drugo je, kako makar ja skromno mislim, jedna od najvrjednijih karakteristika ovog djela. Ona ne samo da ima hrabrosti da se suči sa sobom, svojim doživljajem života i svijeta, već i da svakom čitaocu bez ikakvih ograda i ustezanja izloži svoje najintimnije tajne, najupečatljivija sjećanja. Kvalitet ovog štiva je i u tome što ćemo upoznajući Aninu ispovijest biti primorani da se suočimo sa sobom, kazao je Bjelanović.
Autorka je veoma emotivno pročitala nekoliko priča iz knjige, potencirajući onu o smrti oca “Vitez i smrt”, u kojoj upečatljivo opisuje dan očeve pogibije i sahrane. Desilo se to dok je orao 13. brazdu koja se nalazila na ivici provalije, a u želji da se iskoristi i posljednja stopa zemlje, ralo ga je povuklo u provaliju.
Ana Jakić Vujković je rođena u Šavniku 1982. godine. Još kao dijete interesuje se za časove jezika i književnosti, a ljubav prema pisanoj riječi su joj utemeljile školske lektire. Ponosna na svoj zavičaj i akcenat koji iz njega nosi, na fakultetu biva pohvaljena i opredjeljuje se za dalji rad na polju lekture i redakture. Živi i radi u Nikšiću, gdje je završila Fakultet za srpski jezik i književnost. Član je Svjetske književne asocijacije i zastupljeni autor u Antologiji svjetske književne zvijezde.
-200x200-rez.jpg)
