Etno diva Danica Crnogorčević: Ne damo svetinje!

Baranka Danica Crnogorčević, naša je najpopularnija mlada umjetnica koja se bavi etno pjevanjem i duhovnom muzikom. U razgovoru za portal IN4S Danica kaže da prvo pjeva Gospodu, i da ne očekuje za uzvrat nikakvu slavu ni ovozemaljski uspjeh.

Na temu oko trenutne situacije u Crnoj Gori koja se tiče tzv. Zakona o slobodi vjeroispovijesti, Danica je istakla da su ove litije znak "da smo budni, da još uvijek Crna Gora ima čime da se diči, i da ovaj narod ima budućnost."

IN4S: Danice, u Crnoj Gori i u zemljama regiona, gotovo svi uživaju u tvom anđeoskom glasu. Prepoznata si kao neko ko čuva i njeguje etno stil i duhovnu muziku. Odakle ljubav prema toj vrsti muzike?

D.C: Pomaže Bog svim čitaocima! Drago mi je da je tako. Ta ljubav postoji još od ranog djetinjstva, usadili su mi je moji roditelji. A i trudeći se da ostanem dosljedna svom vaspitanju koje sam stekla tada, zato i idem ovim putem. Više puta sam rekla da prvo pjevamo Gospodu našem, i da ne očekujemo za uzvrat nikakvu slavu ni ovozemaljski uspjeh… Meni je to, vidim, samo došlo ali ta slava i uspjeh je mač sa dvije oštrice, te se nisam potpuno predala samo pjevanju nego to pjevanje ide uz moj svakodnevni život, uz moju porodicu , djecu, uz moje prijatelje, rođake, nevolje i radosti koje svaki dan donosi svima nama.

IN4S: Na šta si najviše ponosna kada je u pitanju tvoje stvaralaštvo?

D.C: Ako se pod tim stvaralaštvom podrazumijeva porodica onda je to ono što mogu da kažem da sam najviše ponosna. Jer za jednu ženu je najbolja, najveća i najteža karijera da bude supruga i majka.

A što se tiče pojanja, onda izdvajam posebnu radost dječice kada slušaju moje pjesme i kada me vide. Toliko zanimljivih anegdota ima sa djecom koja pitaju roditelje…”mama je li ona stvarno postoji?” , da govore kako živim u hramu, da im je “novogodišnja želja da upoznaju Danicu” … itd. Najviše me raduje to što vidim da ima ploda moga truda što se tiče njegovanja ove vrste muzike, što je, priznaćete jako teško u moru kiča i šunda.

IN4S: Takođe, prepoznata je tvoja humanitarna aktivnost kroz odziv na brojne manifestacije, prije svega na Kosovu i Metohiji. Kako se osjećaš kada na tom prostoru nastupaš?

D.C: Zaista se trudim da se uvijek odazovem takvim pozivima, jer šta smo mi bez naše duše, Kosova i Metohije. Bilo je tu naravno još humanitarnih koncerata i hvala Bogu da ih bude još više.

IN4S: U Crnoj Gori već tri mjeseca traju veličanstvene litije u znak protesta protiv nakaradnog Zakona o slobodi vjeroispovijesti. Kao neko ko je posvećen Crkvi i Bogu, kako si ti doživjela usvajanje ovog tzv. Zakona?

D.C: Ne mogu zaboraviti tu noć i neizvjesnost nakon večeri kad je taj zakon “izglasan”. Udari na Hristovu Crkvu su bili vjekovima i prije nas, svaki udar je bolan, ali ko ide stopama Isusa Hrista on nosi svoj Krst, isto tako i mi kao narod nosimo veliki Krst i što je naš Krst veći to znamo da smo Bogu miliji. Možda je nama teško da to shvatimo ali što su nam iskušenja veća, takva će i biti naša sreća. Ove litije znak su da smo budni, da još uvijek Crna Gora ima čime da se diči, i da ovaj narod ima budućnost. Velika se blagodat osjeća na litijama koja se ne može riječima iskazati. Nadam se da će ta blagodat ogrijati srca onih ljudi koji su donijeli taj zakon i uticati na to da se u što skorije vrijeme povuče.

IN4S: Šta možeš da vidiš na licima tih ljudi koji učestvuju u litijama?

D.C: Radost, ljubav, vjeru, mir, toplinu, rodoljublje, Bogoljublje, bratoljublje.

IN4S: Javnost je imala priliku da pročita jednu tvoju životnu ispovijest, a koja se tiče tvoje ćerke Kasijane koju je još kao bebu u inkubatoru krstio otac Predrag Šćepanović.

D.C: Zbog prijevremenog porođaja izazvanog visokim krvnim pritiskom, beba je imala trovanje, i bila je u kritičnom zdravstvenom stanju. Insistirali smo na što skorijem Krštenju i zaista se pokazalo da, sila Svetog Krštenja čuda tvori. Odmah sjutradan je beba bila bolje i infekcija je počela naglo da opada. To je bilo zaista veliko iskušenje.

IN4S: Za kraj, da naše čitaoce obradujemo informacijom, da ćeš uskoro izdati novu pjesmu. O kakvom projektu je riječ i kad je možemo očekivati?

D.C: Došla je sasvim spontano, posle mnogo pjesama koje su mi drugi pjesnici slali vezano za litije, ova mi je nekako najviše legla srcu. Tekst i muziku je pisala popadija Dajana Petrović iz Valjeva, koja je član grupe Nektarija. Glavni instrument kaval je svirao Miloš V. Nikolić, pjesma je snimljena u studiju Aleksandra Kovačevića u Beogradu.
Ubrzo će biti i spot , tako da ćete uskoro moći da je čujete. A više detalja o samoj pjesmi saznaćete kad bude objavljena.

IN4S: Tvoja poruka za sve čitaoce portala IN4S bi bila..?

D.C: NE DAMO SVETINJE !