„Barski portal“ primjereno današnjem prazniku, objavljuje novinski izvještaj iz Bara, publikovan o Savindanu 1887. godine u „Glasu Crnogorca“, koji svjedoči o skladnom suživotu sugrađana pravoslavne, muhamedanske i katoličke vjeroispovjesti a srpske nacionalne pripadnosti. Izvještaj je potpisan inicijalima K.D.
****************************************************************************************************************************************
U ovo doba godine srpsko se novinarstvo i naprijed sprema, kako će ustupiti liječak mjesta uobičajenoj rubrici „Svetosavske svečanosti“.
Nemam bogzna da vam javim ništa više od onoga, što bi svako srpsko selo imalo da javi: Sv. Savu proslavila je crkva, kao svog svetitelja, i proslavila škola kao svoje krsno ime i svog prosvjetitelja. Iza liturgije lijepa se svita građanstva uputila k školi.
Nakon obreda podosvećenja, ustade ovdašnji učitelj, gospodin M.Ivelić, da prozbori dvadesetak kratkijeh al jezgrovitijeh rečenica prisutnoj publici: govorio je o srpskoj vjeri, o srpskoj knjizi, i o srpskoj slozi i ljubavi kao onome blagu koje nam je Sveti Sava nakon smrti u našljedstvo ostavio; a zaključio kako nam je sreća u dio pala te imamo dobroga Gospodara, pod čijom ćemo zaštitom i to Savino blago moći lijepo da sačuvamo.
Sad da napomenem, kako je divota bilo gledati, đe se u srpskoj školi tri razne vjeroiposvjesti okupile. Razne vjere – a sve Srbi!
Blagodareći Bogu, što je dao svijesti našoj braći muhamedancima i katolicima da svoje srpsko narodno ime razumiju – imamo razloga, da se sa svake strane u našu sjajnu budućnost pouzdamo!
K.D.
( "Glas Crnogorca", Savindan 1887.)