Ћирилица Latinica
14.11.2020.
Kultura

Jevanđelje po Amfilohiju

Autor: Redakcija 4 Ostavite komentar

PIŠE: Mr Slobodan M. Čurović Apis
 

Teško je bilo kamenje koje je uznosio u slavu  Gospodnju, ka vrhu kojeg je on vidio a mi gnjirili a ne znali, klonuli, raspamećeni.

Samo se njegov kamen u slavu  Hristovu nije oburdavao, postojan  i tamjanom umiven.

I još kao dječak kada je iz Bara krenuo Risto, svaki kamen je pred njim zablist"o.

Micao  je klade i sklade da se bratski kosti opoju i povade.

Stizao dalje do Banata a još nam istorija bijaše zaklata.

Na Svesveto Kosovo gdje gori i čereči se tijelo Srbinovo.

I Bog nam ga poslao u Grku Goru bezdanica i bratogonjenja,  da nas obodri, nauči, oboži.

Stresao je sa  tog  kamenja nečistoće poganih usta na Božije i srbsko, obuzetih nesretnika i novoskojevića, da bi sve u Njegovom podvižništvu plemenitošću dobrotočilo, krijepilo, napajalo naše žedne, još bogoištuće, bojažljive duše.

I gdje god je stigao Hram  podigao, obedemio ga jevanđeljskom istinom, svaki ledinik  prosvijetlio ljubavlju.

Učitelj vjere, gdje najgori đaci kidisahu, da se sa Njim  svadikaju, pregone i bljuju  svašta, ali ništa mu nijesu mogli, jer je  bio i ostao naš  najrječitiji Hram.

Nepobjediva tvrđava, najčvršća u svevelikoj Božjoj tvrđavi.

U raspaščenom vremenu panjkali su ga, brozovčići i kumrovčići, avetisti, a on dalje odmicao u grljenje Bogu.

Svaka Njegova riječ i kada je korio, opominjao  i savjetovao je Zadužbina.

Sada ga čekaju željno dva Petra, cetinjski i lovćenski, tajnočuvci mučeništava, evo i Njega moračkog  bogosnažnika, bistroslovnika,  da Vam ime nikada ne pogine kod Tvoritelja.

I da sa nebeskog  trona smotri na Vrh jezerski, hoće li se iskobeljati iz stiska mauzolejske lednine i spučiti uza se opet onu skromnu kapelu da bi prodisao, priljubiti je Bogu ugodno,  na Lovćenu ćemeru zlatnom, na Lovćenu čemeru našem.

Ta rana  ga je žigala oduvijek, pritiskala je bol  u noći tjeskobnoj, sjetnoj, kao i vladiku Rada, koji bi mu na san došao da se izjada, u noći stidnijoj vijeka, u noći goroj vijeka, u noći crnjoj vijeka.

Gdje god je riječ apostolsku kazao, nikao je mudri  jevanđelistar. Koliko saćnica nam ostavi da se dozovemo pameti i da budemo braća bratska.

Zajad mu bilo dok su skoptisali neznaveni, žudio da još za života vidi kapelu da se vrati, od razuzdane đece, što  su se varakajući jakali sa Njegovim  predobrim i trpeljivim srcem.

u  Njemu je stanovala  bezgranična dobra duša, bio je vojnik Boga, najvjerniji  Hristosjajnik, što nam je podigao  mrtvu i neponosnu glavu, a toliko ga je bilo muka.

Doveo  nas  je spasenju duša, a bio priveden kao  sumnjivo lice, od onih kojima  će  u biografijama zastiđa  pisati da su privodili na informativni razgovor, nikoga drugog, nego mitropolita crnogorsko-primorskog, egzarha pećkog trona.

Barem su imali šta čuti, objavu istine Božije, da se dozovu pameti.

I gle, pade Jerihon od truba, i gle stropošta se od osioniosti  poganluk  dukljanstva, Mitropolitova  riječ ih zauzda , razoruža njihovu mržnju i jed , pobijedi, da ne zavrgnu kosti, da ne ostrožaju, surdišu, niz surdupe Ostrog, da ne uzrumijaju onu divotu na Rumiji, da nas ne uvedu u lažne slovinjake.

Što su ga nemilosrdnije  panjkali i mrzjeli, više  im je opraštao, znajući da ne znaju što čine.

Bio je Vladika neodmorne  snage i divote.

Nikad  nijesu patisali mrzitelji, Boga hulitelji, što su ga više olajavali, više je i stoički  tereta podnosio, štiteći druge, i ostavljajući dragocjene bisere Hristove, u kojima obilato Bog obitava.

Ne dadoše mi da se oprostim od Njega, ali to bi bilo za tren, za jedan dan, a samo Njegov  tren valjao je i bio vredniji nečijih  čitavih  života.

Bio je neprestani molitvenik, što nosi pregršt vječnosti, vladika na zemlji manje, na nebu svetac više, da zavladiči Božijim, za srbski rod, za dičnu Goru Crnu.

A nije mu bilo nikad sa nama lako.

Da litije predvodi, da nas od nečastivih brani, sve nam ostavi, blagoslovi i dovodi  „k poznaniju prava“, ništa ne ponese sem imena i djela istinitog duhovnog pastira, ime koje je trebalo zaslužiti.

I učini da svaka litija bude još po koja crkva i namastir, kada prohodasmo zemljom da bi na nebu vidniji bili, Njime okuraženi, našim đedom milim, neprestano  molitvom i utjehom.

I gore sa nebeskog gleda  da smotri na nedostojnu djecu, slije nas u ljubav, u jedno kolo.

Zapetljavali smo se koliko kod smo mogli, petljali o svom jadu, pali bi još niže da Njega  nije bilo. 

Kamo sreće da je  bio glava i vladika boljim, nego najgorim, suviše veliki za naša tečna i lomljiva žića i nerazbore.

Nijesmo ga mi ni  zaslužili, kakvi smo nikakvi, niti dobro umjeli čuti  Njegova  jevanđelja.

Pobijedio  si neznavenih silu,

neka te se mrzitelji bolje sjete

ti si pošao Vladiko u svete.

 

(Autorova besjeda na večeri pjesničkih prinošenja “Krstom nam rečeno“  u Podgorici, 6.11.2020.)                                               

Komentari
Ацо
Ацо: Свака част за бесједу драги Слободанке, људино!!!
14.11.2020 12:53
Sanja V.
Sanja V.: Divno. Nadahnuto. Tacno do zareza svakog. Naklon autoru.
14.11.2020 12:56
Cerovina
Cerovina: Mitropolit je ovo zasluzio. Besmrtan je jednako kao i ovo slovo S.Curovica o njemu. Bravo majstore pisane rijeci. Bravo profesore!
14.11.2020 12:58
Pitam za druga
Pitam za druga: Ako u nesto vjerujes cvrsto ne mozes se zaraziti rece buduci mandatar prije neku noc. Ja samo pitam za druga koji cvrsto vjeruje bas bas kako se zarazio ovih dana??? I da li znaci da Mitropolit nije cvrsto vjerovao kako rece mandatar i zarazio se i nazalost preminuo, pitam samo. Ljudi vjerujte to je intima koju nam je bog dao, ali nam je bog i doktore poslao da nas cuvaju i lijece. Cuvajte se svi, a ovi sto sad dolaze izgleda idu na imunitet krda pa ko prezivi neka prica.Ljudi moji, pa ne postoji na svijetu antiklerikalnije knjiga od Novog zavjeta. Isus bukvalno ide od sela do sela i razoblicava u toj knjizi vjerske poglavare, njihovo laganje i bjezanje u rituale razne. Malo logike u zivotu vjerujte upraznjavajte al ne fanaticno ne protiv zdravog razuma. Izgleda nam treba jedan Isus u malom da objasni ljudima da ne treba svi iz jedne kasicice da se pricescuju, i da nije vrije danas isto kao kad se taj ritual uspostavi sada su virusi uznapredovali itd itd sto vidimo iz ovih zaraza sveckih razmjera. Takodje danas je nauka napredovala da nam objasni da nekad ritual preskocimo radi sacuvanja onog najsvetijeg necijeg zivota.
14.11.2020 13:24
Ostavite komentar
Ime / nadimak:
Komentar:
Izdvajamo
Ћирилична верзија
Pišite nam
Podijelite sadržaj na:
Izdavač:
Srpska narodna čitaonica - Bar