Poslije promocije poslednje pjesničke knjige Igora Remsa u Beogradu, poetski glas nešeg izuzetnog stvaraoca se čuo i u Podgorici. O pjesničkoj knjizi "U znoju tišine/Pesme iz karantina" u Narodnoj biblioteci "Radosav Ljumović" govorili su književni kritičari Jovanka Vukanović i Milorad Durutović.
"Pjesme u kojima je Rems postigao čisti supstrat refleksije i versifikacijske sublimnosti “Slika” i “Klin”, po krajnjoj svedenosti forme i djelotvornosti misli, predstavljaju gotovo savršeno jedinstvo pjesničkog postupka, a njega nije lako postići. Taj svojevrsni minimalizam u kojem je “riječima tijesno”, a mislima “široko” na najbolji način govori o poetskom traganju Igora Remsa, rekla je Jovanka Vukanović.
Milorad Durutović je naglasio da ne treba zanemariti ni podnaslov knjige - "Pesme iz karantina", jer je njegov pragmatički potencijal očigledan a zatim nastavio: Izgleda da je iskustvo potonje pandemije, ljupkog naziva Korona ‒ više astronomskog nego medicinskog podnaziva Kovid 19 ‒ dalo zamaha književnoj produkciji i kod nas, i u svijetu. Nije to slučajno, pogotovo kada je o pjesnicima riječ, jer oni život sagledavaju sa više gustine. Igor Rems nije zapao u jeres poetskog naturalizma. Globalna nelagoda, povremeno i histerija ‒ ezgzistencijalna i socijalna‒koja je došla kao pratilac pandemije, u imaginaciji ovog pjesnika otvoorila je prostor za obradu veoma složene metafore, čak i filozofeme zatvorenost/zaključanosti/ karantina.
Suočen sa opasnostima koje vrebaju spolja, bivajući pozvan, kao tušta i tma drugih stanovnika ove planete, na socijalnu izolaciju, karantin, naš pjesnik nije odustao od svojih pjesničkih lutanja, hodočašća i hododarja, već samo dublje zaronio unutra, u sebe, u sopstvo, u samorefleksiju, ali znajući da gornje spratove naših života, nebesa sâma, ne podliježu medicinskim i socijalnim sankcijama" - istakao je Durutović.
Promociji je prisustvovao i njegov prijatelj iz karantina Haris Turusković- Prevlački kojem se Rems emotivno obratio i podsjetio na jedan dio života, ne baš prijatan, svih nas.