Barski vjerski suživot živi u Donjim Podima

PIŠE: Protojerej Jovan Plamenac

Donja Poda je muslimansko selo na obroncima planine Lisinj, koja je u stvari južni, a ipak odvojeni dio, rumijskog masiva, sa najvisočijim vrhom Loške od 1353 metra nadmorske visine.

U donjem dijelu ovog sela, na brdašcu prozvanom Čok, je pravoslavna crkva Svetog apostola i jevanđelista Marka koja, prema arheologu Mladenu Zagarčaninu, u dvije faze, datira od 16. do 18. vijeka. Oko nje je veliko zapustjelo groblje na kojem se poodavno niko ne sahranjuje.

U vlasništvu Mitropolije crnogorsko-primorske oko crkve Svetog Marka već je bilo zamašno parče zemlje. Prije nekoliko godina pridodali smo mu još zamašnije, koje smo od Meta Metovića kupili uglavnom zahvaljujući donaciji Rusa Georgija Andrejeviča Beljankina, kandidata fizičko-matematičkih nauka i uspješnog poslovnog čovjeka u oblasti finansija.

„Crkva na Čoku“, kako narod naziva crkvu Svetog Marka, dugo je bila u bogoslužbenoj upotrebi. U prošlom vijeku ona je, poput mnogih drugih, zapustjela. Urušio joj se krov i rijetko ko joj je dolazio.
Do crkve na Čoku dolazilo se od Mirovice, gdje je Stara maslina, kaldrmisanim puteljkom. Nakon zemljotresa 1979. godine do sela je probijen i asfaltiran put iz drugog pravca, od „Primorke“. U zadnjih 10-15 godina više puta smo pokušavali da crkvu na Čoku povežemo sa njim, ali nijesmo uspijevali.

Tako je bilo sve dok prije par godina stvar u svoje ruke nije uzeo Emro Metović, Pođanin koji odavno živi u Americi, u Kaliforniji.

On je dao dio svog imanja za put do seskog groblja. Prvenstveno zahvaljujući njemu, taj dio puta je i betoniran. Put od „Primorke“ do Donjih Poda prošle godine je, opet najviše zahvaljući Emru, proširen i podignuti su potporni zidovi.

Dionicu puta od muslimanskog seoskog groblja do puta čije je probijanje finansirao Rus koji je kupio plac blizu samog Čoka, a koji se u početnom dijelu, od asfaltnog puta Stari Bar – Donja Poda, pokazao neupotrebljivim, izgradila je Mitropolija crnogorsko-primorska, trudom i prilozima Srpskog kulturnog društva ,,Slovo ljubve“ iz Bara. Tako je trasa puta došla nadomak crkve Svetog Marka.

Srpsko kulturno društvo ,,Slovo ljubve“, za račun Mitroplije, kupilo je dio parcele Sulja Perazića, Metovog sestrića, koji je i sam dao dio svog imanja da put prođe do seoskog groblja. Ovaj dio puta, završni do crkve, i parking nedaleko od crkve, svojim mašinama probio je, i nasuo jalovinom, Zoran Luković, čovjek koji je bez nadoknade, ili uz minimalnu nadoknadu, probio puteve do mnogih crkava i koji je uradio dobar dio zemljanih radova na Sabornom hramu Svetog Jovana Vladimira u Baru, što je takođe bila njegova donacija. 

Onda je Anto Pepđonović, rimokatolik, ugostitelj u Parizu rodom iz Šestana, sa jezerske strane Rumije, u Donjim Podima kupio imanje, divno, sa pogledom kojem je na Jadranu teško naći ravnog. Tu će da gradi turistički kompleks. Ovo imanje u neposrednom je susjedstvu Čoka.

Anto, kao najbolji susjed, sa svojim drugom Mikanom Milaševićem, od svog imanja do crkve Svetog Marka doveo je vodu i kabl za struju. To je voda iz bunara izbušenog na imanju Salja Metovića. Saljo je vodu dao Antu, a njegovim posredstvom i crkvi Svetog Marka. Kada Anto uvede struju, dobiće je i crkva. Poslove o priključcima za struju i instalacijama na Čoku na sebe je preuzeo električar Saša Đikanović.
Izgradnjom puta do crkve Svetog Marka stvoreni su uslovi za njegovo nastavljanje do drugih imanja Pođana. I Mitropolija je poklonila dio svog zemljišta za izgradnju tog puta.

„Slovo ljubve“ je proljetos započelo pripremne radove za sanaciju crkve Svetog Marka. Raščišćen je teren oko crkve. Pokazalo se da je ona okružena povelikim drevnim grobljem. Takođe, i sama crkva je očišćena, tako da je sada u njoj moguće i bogoslužiti. U njoj smo u više navrata odslužili Litirgiju. Posebno toržestven događaj bila je slave ove crkve, Markovdan, 8. maja.

U duhu zajedništva koje njeguje Srpsko kulturno društvo „Slovo ljubve“, 11. avgusta uveče njegovi članovi kod crkve na Čoku organizovali su jedinstveno druženje. Došli su Emro, Anto, Georgij, Zoran, Mikan, Suljo, Saljo, Saša..., naravno i Ahmet Šabović, prijatelj svih nas tu sabranih, susjed i osobiti prijatelj igumana novog manastira Svetog Nikole u Veljim Mikulićima jeromonaha Ignjatija Mijovića.

Emro i Meto se sjećaju kako su se, sa ostalom djecom iz Donjih Poda, igrali na ovom mjestu. Došli su i arheolog Mladen Zagarčanin, direktor barske Opšte bolnice „Blažo Jošov Orlandić“ Igor Karišik, Željko Đalović i više članova Srpskog kulturnog društva „Slovo ljubve“ koji crkvu Svetog Marka pripremaju za sanaciju.

Kultni barski suživot „tri vjere“ ove večeri pokazao se u svoj svojoj krasoti. Uprkos višedecenijskim zloupotrebama barskog zajedništva od strane kriminilizovanog društvenog sistema koji se „hranio“ crnogorskim podjelama i koji ih je uporno pospješivao, što se najbolje vidjelo na imputacijama da je obnovljena crkva Svete Trojice na Rumiji razorila barski međuvjerski sklad i da je devastirala kult Svetog Jovana Vladimira, što su operativno, u sadjejstvu, odrađivali saradnici Agencije za nacionalnu bezbjednost, partijski aktivisti i režimski mediji. Jer, Rumijska crkva je zavjetna. Ona je ispunjenje viševjekovne težnje i truda naroda podrumijskog kraja da će drevna crkva na vrhu Rumije biti obnovljena.

Ovaj narod je tvrdo vjerovao da će se to dogoditi kada na rumijskom vrhu bude sabrano dovoljno kamenja i zato su svi hodočasnici u Trojčindanskoj litiji iznosili po kamen. To su, sa istom nadom i vjerom, radili preci današnjih barskih starosjedilaca: i muslimani, i rimokatolici i pravoslavci. Sada je u Baru i mnoštvo novodoseljenika. Oni nemaju taj genetski osjećaj barskog međuvjerskog suživota kao ovdašnji starosjedioci.

Da je, uprkos svem nastojanju onih koji zarad svoje materijalne koristi beskrupolozno razaraju ono što je zdravo u narodu, genetski barski međuvjerski suživot opstao svjedoči ne samo ovo divno druženje 11. avgusta, nego i sve ono što mu je prethodilo: izgradnja puta kroz Donja Poda i priprema crkve Svetog Marka za sanaciju, na zajedničku dobrobit – materijalnu u etičku.