Trener Pavićević o istorijskom uspjehu Mornara: Ostvario mi se san!
Posljednji dan maja 2018. godine je datum kada je ispisana istorija. Veče u kojem je cijeli Bar nakon dugo godina čekanja dočekao da njegovi košarkaši uplove u šampionske vode. A, izabranici Mihaila Pavićevića su to uradili u velikom stilu.
Ubjedljivom pobjedom protiv Budućnosti, sa 3:1 u finalu plej - ofa Superlige, stigli su do toliko željenog trofeja.
Sredinom septembra je u lučkom gradu predstavljen tim koji će desetak mjeseci kasnije postati novi šampion Crne Gore. Tada je Pavićević istakao da su ciljevi plasman u polufinale ABA lige i trofej u domaćim takmičenjima.
To je ispunjeno.
“Možda je to tada djelovalo prepotentno sa moje strane, ali ko me zna kao trenera mislim da shvata zbog čega kažem tako nešto. Ja uvijek postavim ljestvicu što je moguće više. Ne kažem da sam u pravu, to je rizik, ali takav sam trener.
Postavio sam ciljeve pred igrače. Jer ako ne sanjaš, nećeš ni doći do toga”, rekao je Mihailo Pavićević u razgovoru za Dnevne novine, a onda je nastavio.
“Sa ove vremenske distance lakše je pričati. Iskreno, veća je vjerovatnoća bila da Budućnost iznenadimo u Kupu u jednoj utakmici. Nama je draža ova titula svakako. Ja da nijesam vjerovao nikad ne bih to rekao. Vidio sam da smo konačno napravili veoma dobru ekipu sa hemijom. Bilo je muke na startu, međutim, svi smo poslije uživali”.
I stvarno je Mornar izgledao moćno. Napravljena je ekipa koja gaji napadačku košarku sa dosta šuteva za tri poena.
Dereku Nidamu je data totalna sloboda kada je kreacija i napad u pitanju, Uroš Luković je eksplodirao i odigrao najbolju sezonu u karijeri, Strahinja Mićović je od prve do posljednje utakmice bio na svom nivou...
“Uvijek počinjem od igrača, oni daju najveći doprinos. Trener je tu da im olakša da dođu do trijumfa. Ja bih istakao da je ovo titula i mog brata Đorđija. Ovo je njegov projekat koji je izgledao kao lijepi san. Zaslužio je da mu se vrate sva ulaganja. Svi ostali smo samo doprinijeli”, jasan je Pavićević.
Da se okrenemo četvrtom meču finalne serije. Budućnost je u Bar stigla po majstoricu, ali ste vi odigrali još jedan perfektan meč.
“Odigrali smo najboljiu odbranu ove godine. Čak su i mene igrači iznenadili kojim intenzitetom su igrali u defanzivi, ali to je kad te srce vuče. Mislim da smo odigrali fantastičnu utakmicu u pravoj sportskoj atmosferi u kojoj su svi uživali.
Ja sam odmah nakon meča rekao da ovo finale ne bi bilo ovakvo da nijesmo imali Budućnost za protivnika. Mislim da je ovo najbolja sezona crnogorske košarke.
Čestike igračima, stručnom štabu Budućnosti na korektnom ponašanju tokom cijele sezoje”, jasan je Pavićević.
Da li je bilo pritiska prije početka duela? Dvorana je bila krcata i svi su sanjali samo jedno - titulu.
“Osjećala se tenzija u gradu. Savjetovao sam igračima da ne pričaju o utakmici. Htjeli ili ne, ljudi naprave pritisak iz najbolje namjere. Čak i moji najbolji prijatelji znaju napraviti veću štetu nego korist, naravno iz najbolje namjere.
Plašio sam se tog kontra efekta, da taj pritisak ne sputa igrače. Ali, srećan sam što su bili svjesni toga i što su iskoristili tu atmosferu kao dodatnu snagu”.
Ono što je bilo vidljivo tokom sva četiri meča je velika energija u redovima Mornara. Da li je upravo ona odlučila šampiona? Jer, kraj je sezone, igrači su umorni. Pritom, odigrali ste već dovoljno susreta protiv Budućnosti da teško može biti ikakvih iznenađenja.
“Oni su bili umorni od finalne serije protiv Zvezde. Ali, i mi smo bili pred raspadom i fizički i mentalno. Naš roster je daleko kraći od rostera Budućnosti i tokom čitave sezone teret je pao na jedne te iste igrače.
Budućnost je mogla da rasporedi minutažu. Ne bih pričao o protivniku, nije korektno, ali mislim da smo željeli i znali kako možemo da ih dobijemo. Bili smo raspoloženija ekipa i to je to”.
Prije finala plej - ofa, Barani su u polufinalu bili bolji od Sutjeske u dva meča. Međutim, tokom čitave Superlige su se mučili, što je bilo i očekivano. Povrede Uroša Lukovića, Nemanje Vranješa, a onda i Dereka Nidama su usporile Mornar.
“Morali smo postepeno da ih vraćamo u igru. Kalkulisao sam i na treninzima, jer igrači nijesu mašine. A, bio je i kraj sezone, zamor vidljiv, sve je to normalno. Mučili smo se sa svakom ekipom u Superligi.
Znao sam da ćemo se dokopati plej - ofa, mjesto me nije interesovalo. Jer, samo neiskusni treneri mogu da se uzdaju u prednost domaćeg terena.
Ko na to računa obije mu se o glavu”, rekao je Pavićević.
A, onda je uslijedila pobjeda protiv Budućnosti u Superligi koja je dala krila...
“Vidjelo se da smo digli formu u odnosu na početak. To mi je dalo za pravo da možemo da se nadamo ravnopravnoj borbi protiv njih. Sutjeskaje samo potvrdila uvjerenja da smo spremni za finale”.
Nakon samo tri dana od drugih mečeva polufinala krenulo je već sada istorijsko finale. I odmah na startu brejk Mornara u "Morači". To je bio znak da nas čeka nikad zanimljiviji finiš takmičenja u domaćim okvirima.
“Prva utakmica u plej-ofu je uvijek najteža. Dosta sam polagao u taj duel, a ušli smo potpuno spremni. Uspjeli smo da neutrališemo njihove glavne igrače i uspjeli smo da ih iznenadimo”, kazao je 60-godišnji stručnjak koji je nakon toga analizirao i naredne dvije.
“I u drugu utakmicu smo ušli motivisano, bili smo raspoloženiji i poveli 2:0. Izgleda kao velika prednost, ali nije. Za treći duel nijesmo bili spremni, ušli smo previše mekano i izgubili u čudnoj utakmici”, prisjeća se Pavićević serije 19:0 njegove druge petorke.
Bio je Mornar veoma blizu da sa 3:0 osvoji pehar, ali je Nidam promašio trojku.
“Kada sam vidio da praktično nemamo šanse za preokret izvadio sam glavne igrače.
Čak sam na tajm - autu pri 14 razlike pitao Nidama kako se osjeća i šta misli. Rekao mi je da je bolje da odmori”, otkriva Pavićević.
Tri dana nakon toga iste ekipe su izašle na parket dvorane u gradu pod Rumijom. Sve ostalo je istorija...
(Mondo)
