U susret stogodišnjici fudbala u Baru (11.): Poslednje godine na "Madžarici"

Za tri godine, tačnije 2021, proslaviće se jubilej koji  sa ponosom krasi grad Bar. Navršiće se 100 godina organizovanog bavljenja fudbalom. U to ime, u narednih 30 - tak  tekstova, autor će prikazati i prenijeti sve ono što se dešavalo u ovih 97 godina. Biće objavljen  veliki broj fotografija , komentara sa interesantnih i presudnih utakmica klubova iz Bara kao i predstavljanje značajnih ličnosti koji su ostavili snažan doprinos razvoju ove sportske igre.

Piše: Lazar Macanović. prof.

 1979 / 80.

U republičku ligu Mornar se vratio ove 1979/80. godine, a zauzeo je 11. mjesto od 14 klubova, sa osvojenih 24 boda i gol-razlikom 35:50. Iako je na kraju jesenjeg dijela zauzimao sedmo mjesto sa 13 osvojenih bodova i gol razlikom 17:22,  nešto lošije igre u proljećnom dijelu su rezultirale 11. mjestom.

Kako su sve ekipe bile dosta ujednačene, od trećeg do četrnaestog mjesta razlika je bila samo 6 bodova, za plasman su odlučivale  nijanse.  Mornar se u takvom raspletu, nije snašao i zauzeo je tek 11. mjesto. No, i pored toga nastupilo je šest zaredom sezona u kojima se Mornar takmičio u republičkoj ligi. Dosta entuzijazma, želja, nada, prevazilaženja teškoća i mnogo toga što je stajalo na putu u ovim sezonama. 

Klub nema prostorije. Jedino igralište je u stvari obižna livada samo ograđena  da  bi se na njoj mogli održavati prvenstvene utakmice. Pored igrališta je napravljena svlačionica kao uslov za takmičenje u Republičkoj fudbalskoj ligi. Sam teren na kome se trenira i igra je vrlo loš, tvrd, neravan,bez trave.

Trener Mornara ove sezone je bio Danilo Delibašić.

 1980 / 81.

Prije početka prvenstva smatralo se da će Mornar sa ovogodišnjim pojačanjima jurišati na prvo mjesto. Najsvježije pojačanje je svakako trenerski tandem gdje je  šef stručnog štaba Stanislav - Taro Martinović i njegov pomoćnik Radovan - Lale Bokan bivši igrač Mornara, Sutjeske i Čelika.

Mornar je ovu sezonu počeo sa novim timom. Tim je izgledao ovako: Petar Nikezić, 24-godišnji centarfor iz Ivangrada koji je u prošlom prvenstvu bio najbolji strelac lige, Dragan Baka Stojanović (26) golman Petrovca koji spada među najbolje golmane u Crnoj Gori, Pero Dragišić (37) centarfor Mornara jedan od najboljih golgetera kluba koji je godinu dana pauzirao zbog izdržavanja kazne, Slobodan Jelenić (25) krilni napadač, kojeg je zadesila ista sudbina kao i Dragišića, Radomir Davidović (22) bek half, povratnik iz JNA, neustrašivi borac na terenu i pravi motor ekipe, Branko Đukić (22) vezni igrač, povratnik sa plovidbe,  koji će predstavljati pravo osveženje za ekipu.

Pored njih tu su i nekad standardni igrači Mornara koji niju bili po ukusu bivšeg stručnog štaba.

Tomica Milanović, Ivica Buntić, Žarko Martinić, Dragan Nikezić i Zoran Stijepović, bek Zoran Ljutica, vezni igrač Savo Popović, golgeteri Petar Nikezić, Vukašin Pekić, Željko Lekić.

Sa ovim pojačanjima Mornar je važio za favorita zajedno sa Mogrenom, Tekstilcem i Rudarom.

Pokazalo se da Mornar ipak još ne može da se ravnopravno uhvati u koštac sa malo jačim i organizovanijim ekipama.  Zauzeo je samo sedmo mjesto sa 26 osvojenih bodova i gol razlikom 30:33.

U jesenjem dijelu takmičenja u Repuličkoj ligi fudbaleri Mornara su pokazali, solidnim igrama i konstantnom formom, da bi u nastavku takmičenja mogli da se uključe u borbu za vrh tabele, pa čak i obezbijede ulazak u novoformiranu Međurepubličku  fudbalsku ligu.

Međutim, blijednim igrama u proljećnom dijelu šampionata, to su ostale samo lijepe želje brojnih navijača koji su dolazili da bodre barske fudbalere. Barski fudbaleri su u proljećnom dijelu uspjeli da izbore kod kuće jedva bod ili dva, a u gostima su redovno gubili bodove.

Neophodno je napomenuti da su boje amaterske reprezentacije Crne Gore na utakmici za Bosnom i Hercegovinom, branili i Dragan Stojanović i Petar Nikezić, fudbaleri Mornara.

 1981 / 82.

U takmičarskoj 1981/82. godini sa osvojenih 27 bodova i gol-razlikom 47:34, Mornar je zauzeo osmo mjesto. Bilo je očigledno da se u prvenstvu ušlo sa nizom taktičkih varijanti ali je sigurno nedostajalo nešto što je, pored motivisanosti i žarke želje, trebalo da da podstrek i preokret igri u odsudnim trenucima.

Barski fudbaleri su u novu takmičarsku sezonu, uglavnom ušli sa istim kadrom. Međutim, pripreme nijesu bile organizovane na najbolji način jer za njih igrači nijesu imali ni najosnovnije uslove. Uz to neki igrači nijesu zadovolji odzivom na tim pripremama. Klub je napustio jedino Predrag Vujačić.

Stekao se utisak da ova ekipa Mornar može više od osmog mjesta. Ovo prvenstvo je u prvi plan izbacilo jednog osamnaestogodišnjaka - Željka Lekića koji je iz omladinskog tima prešao u prvi tim  i  postao  nezamenljivi igrač tog tima.

Treneru Martinoviću, pridružio se i igrač Aleksandar Milić kao pomoćni trener. Milić je već niz godina uspješno nosio dres barskog tima i svojim izgaranjem na terenu zaslužio je i kapitensku traku.

Aleksandar Milić po profesiji je profesor fizičkog vaspitanja pa je njegova stručna pomoć bila od velike koristi prvom treneru Mornara Martinoviću.

1982 / 83.

Priča o ovoj sezoni počinje još od zakašnjelih priprema,nastavlja se u poslednjoj nedelji prije početka takmičenja, kada se dva puta dnevno treniralo kao bi se nadoknadilo ono što je propušteno ranije.

U toj nedjelji intenzivnog treninga, “Mornar” je ostao bez nekoliko standardnih igrača, pa je ekipa nastupila u prvom kolu bez Nikezića, Popovića i Milića.

Igrači“Mornara” su pokazali da kondiciono nijesu spremni za promjene ritma u igri, što je često u ovom rangu takmičenja presudno. Kraj ove sezone svi su željno iščekivali.

Predsjedništvo FK “Mornar” donijelo je odluku da prvi tim poslije sedam kola i lošeg starta, umjesto Stanislava Martinovića koji je podnio ostavku, u nastavku vodi Danilo Delibašić.

U klubu se u jesenjem dijelu dosta toga “izdogađalo”, a najumorniji su ipak oni koji su i pored svih “mijena” najviše i pružili. Na kraju tog dijela, trener Danilo Delibašić je okupio sve igrače,kako bi se što bolje pripremili za nastavak na proljeće. I pored igračke zrelosti i nesumnjivog potencijala cjelokupnog tima, neka mjesta ipak ostaju otvorena.

Odbrana je bila nešto slabiji dio tima. Navala koja s vremena na vrijeme, iskaže hroničnu neefikasnost, sastavljena je od nekoliko veo-ma talentovanih fudbalera, čiji potencijal prerasta republički rang takmičenja. “Mornar” je opstanak obezbijedio sa šest uzastopnih pobjeda na kraju prvenstva.

1983 / 84.

Sledeće dvije sezone “Mornar” zapada u krizu rezultata, tako da je 1983/84 zauzeo 13. mjesto sa 26 bodova i gol razlikom 32:44. I pored vidnog napredovanja u igri, neizvjesnost je trajala do pred sam kraj prvenstva. Poredak nije zavisio samo od rezultata “Mornara”, već i od reflektanata za ispadanje iz lige. Ipak,nekoliko pobjeda pri kraju ispunili su nade Barana.

“Mornar” ove sezone nije bio posebno igrački ojačan. Još uvijek se igralo na igralištu na Madžarici, koje je u deceniji svog postojanja bilo jedan od razloga stagnacije fudbalskog sporta u Baru. Stvari se sporo mijenjaju, a svi  pravi ljubitelji najpopularnijeg sporta su to iz sveg srca željeli.

“Mornar” već duže vrijeme ne dobija igrača zbog kojeg se dolazi na stadion, još od vremena kada se pojavio talentovani Lekić. Ova generacija je dostigla zenit, a smjena ne može da se izvrši na bezbolan način.

Tako će po svemu sudeći, najbolje godine ovog “Mornara” proteći u borbi za opstanak u ligi.

U “Mornarovom” stručnom štabu sada vrijedno rade Pavle Kopitović, Vasko Milošević i Aleksandar Milić. Na kraju jesenjeg dijela, kormilo “Mornara” preuzeo je Boris Marović dok je  predsjednik presjedništva FK “Mornar” bio Novica Vučković.

Fudbaleri “Mornara” su u samom finišu, kada su se svi pomalo pribojavali da je sve izgubljeno, punim jedrima uplovili u luku spasa. Minimalnom pobjedom u Titogradu od 1:0 nad ekipom “Titeksa”, barski fudbaleri su sami odlučili o svojoj sudbini u Repubičkoj ligi. Navijači “Mornara” mogu konačno da odahnu.

Njihovi ljubimci uspjeli su da u poslednjem trenutku izbore opstanak u Crnogorskoj ligi. Gol odluke pao je u 5. minutu. Tada su Barani izveli brz kontranapad koji je urodio plodom.

Ljuljić je odlično uposlio desno krilo Milanovića a ovaj sa desetak metara šalje loptu pored golmana. Krunić, Novaković, Milić i Božović su u ovom meču,kao, uostalom, i tokom čitavog proljeća, ponijeli najveći teret i odigrali bez greške.

Tek susret u Titogradu je pokazao da ovaj “Mornar” pod određenom motivacijom može da pruži više od borbe za opstanak. Dalji razvoj barskog fudbala zavisiće od novog igrališta. Predsjednik Predsjedništva Mornara, Novica Vučković, saopštio je da izgradnja novog stadiona počinje u septembru 1984. godine.

1984 / 85.

“Mornar” je u sezoni 1984/85 bio još lošiji i zauzeo 14. mjesto sa 29 bodova i gol razlikom 44:51. Bila je ovo jedna od najslabijih sezona u kojoj je tim “Mornara”, blago rečeno, životario. U ne jakoj konkurenciji, utakmice su gubljene, istina, ne sa previsokim rezultatima i to od slabijih protivnika. “Mornar” je na zaista neočekivani način,i to u poslednjem kolu, ispao iz republičke lige, ali to nije uzdrmalo Bar.

Dok je grad rastao, njegov fudbalski klub je tavorio, da bi to tavorenje doživljelo kulminaciju, upravo ove godine kada su ispali iz Republičke lige i kada je počeo da se gradi pravi fudbalski stadion.

Mnogi su već našli razloge ispadanja. Jer, “Mornar” je zbog izgradnje stadiona ovog proljeća igrao praktično kao gost sve svoje utakmice. I u upravi je vladala neka vrsta nesloge, ekipa je u poslednjim kolima jedva sastavljana.

Trener Karlo Zapušek je prvo dao ostavku, pa se poslije jednog kola vratio na klupu. Bilo kako bilo, ukoliko “Mornar” ne smogne snage da se reorganizuje i uhvati pravi zalet, a za to ima solidnu bazu u juniorskim selekcijama, onda se vrlo lako može desiti da neki drugi barski klub krene ka uspjesima, koje već dugo želi sav sportski Bar.

U ligaškom nadmetanju ove sezone trener Karlo Zapušek računao je uglavnom na tim iz ranijih sezona, i nekoliko igrača iz drugih republičkih klubova. Novi članovi “Mornara” su bili Šljukić i Čuturić iz pljevaljskog “Rudara” i Vuković iz OFK “Titograd”.

Po godinama bio je to jedan od naj-skusnijih republičkih timova, no to ne garantuje i neki značajniji uspjeh.

Iz lige su ipak ispali“Rudar”,“Jedinstvo”i“Mornar”.“Mornar” bi pobjedom u poslednjem kolu zauzeo čak četvrto mjesto, jer je razlika između 4. i 14. samo 2 boda. Ipak, “Mornar” je izgubio i sledeće godine se takmičio u južnoj fudbalskoj regiji sa još dva fudbalska kluba iz Bara.

Dragan Baka Stojanović

Dragana Stojanovića golmana Mornara i amaterske reprezentacije Crne Gore, mnogi danas smatraju jednim od najboljih golmana koji je Bar iznjedrio.

Iz nedjelje u nedjelju oduševljavao je gledaoce fudbalskih terena širom Crne Gore svojim bravuroznim i atraktivnim intervencijama.

Fudbal je igrao više od 15 godina a karijeru je započeo u Mornaru, nastavio u Budućnosti kada je kao sedamnaestogodišnjak otišao zajedno sa Ćalasanom a na nagovor Dušana Nenkovića iskusnog fudbalskog pedagoga koji im je predviđao lijepu fudbalsku budućnost...

Uslijedio je i poziv za amatersku reprezentaciju Crne Gore 1980.godine u Jajcu.

Kasnije karijeru nastavlja u Lovćenu. Kada je prešao da igra za Sutjesku zatekao je Ađanskog i Racića od kojih je mnogo naučio. Briljantnim igrama u prvenstvu koje će pamtiti mnogi ljubitelji fudbala, privukao je pažnju stručnjaka koji su ga zapazili po fenomenalnom odrazu, izoštrenim refleksima i beskpekornom postavljanju.

Karijeru nastavlja u OFK Beogradu,  zatim u Petrovcu gdje je pružio naročito dobre utakmice.Istakao se na nekoliko utakmica i postao prosto nesavladiv. Ostaće u sjećanju njegove odbrane protiv OFK Titograda, i Sutjeske. Na kraju se vratio tamo gdje je i naučio prve fudbalske korake u Mornaru. Idol mu je bio proslavljeni reprezentativac Jugoslavije, jedan od najboljih golmana, Milutin Šoškić.

Po završetku fudbalske karijere posvetio se suđenju i stekao zvanje saveznog fudbalskog sudije.  U međuvremenu je diplomirao na Višoj trenerskoj školi u Beogradu i dobio zvanje viši trener fudbala.

Odmah potom je dobio šansu da samostalno vodi ekipu. Prije toga je bio pomočnik Mitrovići i Gardaševiću i kada je smatrao da je sazreo kao trener preuzeo je prvo Luku Bar, a zatim i timove Mornara i Rumije. Sa Mornarom je učestvovao u kvalifikacijama za ulazak u drugu saveznu ligu 1994. godine a već sledeće 1995. osvaja prvo mjesto u republičkoj ligi i plasman u drugu saveznu ligu. Te godine osvaja dupli krunu. Prvenstvo i kup Crne Gore.

Dragan Stojanović je nastanjen u Baru, 20 godina je radio kao službenik Krimi-nalističke službe CB Bar. Danas je dopisnik dnevnog lista “Dan” iz Podgorice.

Slobodan Marović

Jedan od najboljih fudbalera koji je grad pod Rumijom ikada imao je bio izraziti ljevak  Slobodan Marović, čovjek koji je sa Crvenom Zvezdom u Bariju 1991. godine osvojio KUP Evropskih Šampiona i ostavio najveći uspjeh u istoriji jugoslovenskog fudbala.

 Karijeru je započeo kao desetogodišnji dječak u rodnom Baru, kod istaknutog stručnjaka Vasilija Miloševića, koji mu je umnogome pomogao da se vine u sam vrh fudbalske orbite. Bio je vrstan tehničar, igrao je na mjestu lijeve polutke.

Kada je imao petnaest godina Slobodan je otišao u Beograd 1980. godine, gdje je igrao u omladinskom pogonu Crvene Zvezde. Tu ga trener Crveno belih Tomislav Milićević prebacuje na lijevog beka, gdje je igrao do kraja svoje karijere. Nešto kasnije, priključio se i prvom timu u kojem su igrali sve sami asovi.

U sezoni 1984/85. Marović je pozajmljen ekipi Osijeka koja je igrala u Prvoj ligi i to sa puno uspjeha.

Sezone 1986/87, igrao je za “crvenobele” u KUP-u Evropskih Šampiona. U prvoj utakmici osmine finala Crvena Zvezda je bila bolja od grčkog Panatinaikosa sa 3:0, a najbolji akter ove utakmice bio je Marović. Na ovom meču čuvao je najboljeg igrača Grčke Saravakosa, poznatijeg pod nadimkom “Zelena mamba” i fudbalskim rečnikom rečeno “stavio ga je u džep”.

Sa Crvenom Zvezdom je osvojio tri prvenstva, ali je ipak najvredniji Trofej KEŠ-a, kada je u finalu pobijeđena ekipa Olimpika iz Marseja.

U dresu Crvene Zvezde odigrao je 290 utakmica od kojih mu najdraže utakmice vječitog derbija, iz kojih je, sa svojom ekipom, uglavnom izlazio kao pobjednik.

Poslije Crvene Zvezde otišao je u inostranstvo, u Švedski klub Norčeping, za koji je odigrao 70 utakmica. Norčeping je bio šampion Švedske i u toj sezoni igrao protiv italijanske Samdorije, ali su Italijani ipak bili bolji.

Za reprezentaciju je odigrao devet utakmica, a debitovao je u oktobru 1987. godine, protiv reprezentacije Sovjetskog Saveza. U drugom poluvremenu je zamijenio standrardnog reprezentativca Mirsada Baljića.

Marović je uglavnom igrao lijevog beka, tako da nije imao puno prilika da ugrozi suparnički gol. Ipak, najvrejnijim pristalicama Crvene Zvezde ostaće u sjećanju pogodak protiv Sarajeva (4:2), kada je po zaleđenom terenu pogodio mrežu sa preko 30 metara.

Koliko je Marović bio veliki igrač, dokazuje i činjenica da je nekoliko puta nosio kapitensku traku “Crveno- belih”.

Fudbalski karijeru završio je u Kini gdje je odigrao nekoliko sezona sa puno uspjeha.

Fotografije:

1. Tim iz 1979/80 godine. Stoje: Momo Božović, Janko Novaković, Aleksandar Petranović, Slavko Vukčević, Nenad Vučković, Nikola Radović. Čuče: Slodoban Ilinčić, Nikola Bogdanović, Predrag Petranović, Savo Popović, Mladen Vuijačić

2. Tim "Mornara" iz 1980. godine: Vasko Milošević, Momo Božović, Marko Dabović, Aleksandar Petranović, Predrag Petranović, Bedro Rastoder, Dragan Nikezić, Danilo Delibašić, Nikola Radović, Savo Popović, Nikola Bogdanović, NN, Slavko Vukčević.

3. Tim iz 1981/82 godine. Stoje: Momo Božović, Sreto Vučinić, Dragan Stojanović, Branko Đukić, Zoran Bergam, Ilija Marković, čuče: Nenad Vučković, Zoran Ljutica, Vukašin Pekić, Željko Lekić, Nebojša Rađenović.

4. Tim iz 1982 godine. Stoje s lijeva na desno: Momo Božović, Tomica Milanović, Boro Andrijašević, Ilija Marković, Petar Nikezić, Marko Dabović, čuče: Željko Lekić, Savo Popović, Zoran Ljutica, Aleksandar Milić, Boljević.

5. Tim iz 1982/83 godine. Stoje: Vasko Mijović, Momčilo Božović, Željko Kaluđerović, Nenad Vučković, Predrag Petranović, Ilija Marković, Dragan Milić, Danilo Delibašić. Čuče: Petar Nikezić, Savo Popović, Nebojša Rađenović, Željko Lekić, Tomica Milanović.

6. Tim iz 1983/84 godine. Stoje: Pavle Kopitović, Momčilo Božović, Janko Novaković, Boro Andrijašević, Ilija Marković, Bedro Rastoder, Tomica Milanović. Čuče: Dragoslav Mijović, Dragan Ljuljić, Aleksandar Milić, Petar Nikezić, Boro Raičević, Ilija Pepđonović.

7. Tim “Mornara” na stadionu pored zgrade “Pivnica”: Željko Lekić, Boro Andrijašević, Nenad Vučković, Mićo Marković, Željko Kaluđerović Vasilije Milošević, Željko Boljević, Dragan Ljuljić, Savo Popović, Nebojša Rađenović, Srđan Božović, Boro Raičević..

 (U toku je prikupljanje materijala za monografiju 100 godina fudbala u Baru, svi zainteresovani mogu svoje slike, biografije, zanimljivosti - dostaviti autoru ovih redova ili poslati na mejl: macko@t-com.me)