Put kroz tuđe dvorište: Kako je barski sud dozvolio prolaz do "divljeg" hotela?

AUTOR: Željko Šćepanović

U Čanju se već mjesecima vodi jedan od najkontroverznijih imovinsko-pravnih sporova na crnogorskom primorju, u kojem se na jednoj strani nalaze biznismen Mladen Milašević, zajedno sa Markom Zecom, Brankom Stanišićem i Vasom Stanišićem, dok je na drugoj strani porodica Radonjić, koja više od 25 godina koristi parcelu na kojoj je nedavno uklonjena njihova privatna ograda.

Upravo ta parcela, iako nikada nije bila dio bilo kakvog javnog puta niti postoji u katastru kao prostor sa upisanim pravom prolaza, postala je ključna tačka zahtjeva tužilaca – predvođenih Milaševićem – koji tvrde da imaju pravo prolaza.

U javnosti se već dugo postavlja pitanje zašto je baš parcela porodice Radonjić postala ključna za prolaz do hotela „Apart house Family“ koje je izgradio Milašević. Ostali tužioci imaju nasljeđenu imovinu koja se ne graniči sa Radonjićima i nisu bili zainteresovani za prolaz sve dok nisu izgrađeni apartmani, te su, kako se navodi, ohrabreni Milaševićem podnijeli zajedničku tužbu, iako zvanično već postoje dva njihova pristupna puta. 

Slučaj je izazvao reakcije širom Crne Gore, ne samo zbog pokušaja da se omogući prolaz kroz privatno dvorište porodične kuće, već i zbog brojnih pitanja o poslovanju Mladena Milaševića – čovjeka koji je karijeru započeo preprodajom ribe, a danas je vlasnik dva hotela u Čanju, poslovnih prostora u Baru, velikih zemljišta na više lokacija i više objekata u Valdanosu i Kručama. 

Prema dostupnoj dokumentaciji, dio tih objekata nema važeće građevinske ni upotrebne dozvole, ali ipak nesmetano radi godinama. Cjelokupna ova imovina, navodno, nije nasljedna, već je stečena u periodu kada je Milašević bio aktivan u poslovima preprodaje ribe.

Upravo zbog toga redakcija je u više navrata postavljala pitanja Mladenu Milaševiću, uključujući pitanja o legalnosti izgradnje njegovih hotela, izvorima finansiranja višespratnih objekata, poreskoj urednosti i priključcima na komunalnu infrastrukturu. Posebna pažnja ukazana je na informaciju da je jedan od hotela izgrađen bez građevinske dozvole, kao i pitanje kako je moguće da takav objekat funkcioniše kao turistički kapacitet bez upotrebne dozvole. 

U pitanjima investitoru Milaševiću istaknuto je da je do njegovih hotela, tokom same izgradnje, građevinski materijal dopreman postojećim putevima koje već posjeduje, ali da se tek kada je turizmski promet porastao pojavila potreba da se obezbijedi kraći prolaz – upravo preko privatne parcele Radonjića, koja se nalazi na oko 150 metara od plaže, dok su investitorovi putevi duži za samo 50 metara. 

Pri tome, sva tri tužioca već imaju asfaltiran put koji predstavlja jedini zakonom priznati pristup njihovim objektima, što znači da ti tužioci ne mogu dobiti pravo služnosti prolaza preko tuđe privatne parcele, jer se pravo služnosti ne može zasnivati kada postoji adekvatan sopstveni pristup. 

Milašević je na sve ove navode odgovorio kratkim dopisom u kojem je negirao sve osim činjenice da je suvlasnik dijela zemljišta, pozivajući se na apsolutnost prava svojine, dok je ostale navode – uključujući one o porijeklu imovine, legalnosti objekata i poslovanju, kao i na tvrdnje o falsifikovanim potpisima građana na peticiji koju je podnio sudu – ocijenio kao „besmislice“ i na njih nije dostavio konkretan odgovor.

U okviru istraživanja redakcija je uputila pitanja i sudiji Veri Femić, koja je donela rješenje o privremenoj mjeri kojom se nalazi uklanjanje ograde sa privatne parcele i omogućava prolaz investitoru. Sudiji je postavljeno pitanje na osnovu kojih konkretnih dokaza je zaključeno da postoji hitnost i opasnost od nenadoknadive štete, s obzirom na to da tužioci imaju dva svoja pristupna puta, kao i zašto nije provedeno vještačenje niti provjereno postojanje ili odsustvo prava službenosti u katastru.

Redakcija je isto tako pitala zašto u postupku nije uzet u obzir nalaz Komunalne policije iz avgusta 2021. godine, kojim je utvrđeno da predmetni prolaz nikada nije bio javni put, te kako je moguće da se odluka donosi bez pravosnažne presude.

Sudija Femić je u kratkom odgovoru navela da, pozivajući se na Etički kodeks sudija, ne može davati informacije o predmetu koji je u toku, ali da su sve odluke donijete „nepristrano i na osnovu sprovedenih dokaza“. Na naknadna pojašnjenja koja su joj dostavljena – nije odgovorila. 

Pitanja su upućena i predsjednici Osnovnog suda u Baru, Tamari Spasojević, u vezi sa nadzorom nad predmetima u kojima privremena mjera praktično odlučuje o suštini spora, kao i da li su provjeravani navodi o pritiscima, peticijama i potencijalno falsifikovanim potpisima građana. Ona je navela da je izvršila uvid u spise predmeta i utvrdila da sudija Femić postupa „blagovremeno, uredno i zakonito“, ali nije dala dodatne odgovore o unutrašnjim kontrolama i kriterijumima hitnosti. 

Ipak, ostaje pitanje kako je moguće da se privremenom mjerom ukloni ograda sa dvorišta čiji su suvlasnici upravo Radonjići, dok nijedan od tužilaca nema upisano pravo služnosti prolaza niti dokaz da predmetni prostor ikada bio javni put. Uz to, Komunalna policija je 2021. godine utvrdila da put kroz parcelu Radonjića nije javni put, ali taj nalaz nije bio odlučujući u sudskom postupku.

U javnosti se sve češće postavlja pitanje da li je ekspanzivno poslovno širenje Mladena Milaševića– od preprodaje ribe do razvoja velikih turističkih i nekretninskih objekata – moglo uticati na lokalne institucije i pravosuđe. Neki građani su spremni da svoj iskaz o navodnom falsifikovanju potpisa ovjere kod notara i predaju sudu, s obzirom da potpisnici peticije žive van Crne Gore, što dodatno dovodi u pitanje legitimnost postupka koji je sproveden u korist tužilaca.

Uprkos višestrukim obraćanjima i dostavljenoj dokumentaciji, mnoga pitanja i dalje ostaju bez odgovora, naročito ona koja se odnose na legalnost investitorovih objekata, odnos između njegove poslovne aktivnosti i stečene imovine, kao i na okolnosti pod kojima je doneta privremena mjera koja direktno dira u privatno vlasništvo.

(Izvor: www.republika.rs )