Dok se priča o Možuri, najmračniji zločini režima ostaju sakriveni
PIŠE: prof. Vojo Laković
Kao inicijator Anketnog odbora za rasvjetljavanje slučaja „Crne trojke“ i „sedme uprave“, osjećam profesionalnu i moralnu obavezu da javno ukažem na opasnu tendenciju koja se trenutno dešava na našoj političkoj sceni. Dok se javnosti kao prioritet servira rad novih anketnih odbora, za aferu „Možura“, Odbor koji bi trebalo da se bavi najmračnijim policijskim i parapolicijskim strukturama iz prethodnih decenija – praktično ne postoji.
Sve ukazuje na to da smo svjedoci planskog razvodnjavanja procesa dolaska do istine. Nesporno je da je afera „Možura“ bitna i da korupcija mora biti istražena, ali se ona ne smije koristiti kao paravan za bjekstvo od suočavanja sa sistemskim nepočinstvima koja su decenijama razarala crnogorsko društvo. Stiče se utisak da se forsiranjem određenih tema, poput Možure, svjesno bježi od težih pitanja zarad skupljanja trenutnih političkih poena, dok se suštinska pravda ostavlja po strani.
Otkrivanje rada Sedme uprave, nalogodavaca „Crnih trojki“ i rasvjetljavanje ubistava novinara nisu samo puka pravna pitanja – to je apsolutni imperativ za dalji put Crne Gore ka Evropska unija. Bez jasnih odgovora na pitanja ko je organizovao i sprovodio državni teror nad neistomišljenicima, naše evropske integracije ostaju samo mrtvo slovo na papiru.
Evropa ne traži od nas kozmetičke istrage novijih korupcionaških afera dok u fijokama skupljaju prašinu dokazi o prebijanjima, zastrašivanjima i likvidacijama onih koji su se borili za slobodnu riječ. Još važnije od Brisela, ovo je pitanje unutrašnjeg mira u Crnoj Gori. Istinski mir i nacionalno pomirenje se ne mogu graditi na trulim temeljima ćutanja o tridesetogodišnjim nepočinstvima. Ne možete očekivati od građana da vjeruju u „novu“ državu dok stara mreža uticaja, koja je stvorila „crne trojke“, ostaje netaknuta i neprocesuirana.
Zaustavljanje rada odbora koji treba da ogoli te strukture direktna je sabotaža vladavine prava. Istina se ne može dozirati onako kako to odgovara trenutnim političkim konjunkturama. Ako kao država nemamo hrabrosti da rasvijetlimo rad Sedme uprave i sudbine ljudi koji su bili žrtve tog sistema, onda svjesno biramo put stagnacije i zaštite onih koji su Crnu Goru držali u mraku.
Vrijeme je da se prestane sa simulacijom pravde. Građani zaslužuju punu istinu, a žrtve državnog aparata zaslužuju da njihovi nalogodavci konačno dobiju imena i prezimena pred licem pravde.
(Autor je inicijator formiranja Anketnog odbora za slučaj „Crne trojke“)
