Čurović: „Tvrđava“ u Crnoj Gori snimana uz strah od Zagreba

„To su sati poziva, ispitivanja, totalnog mraka u komunikaciji, dani neizvjesnosti kakvu ne pamtim, dani objašnjavanja da je ovo serija o ljubavi i raspadu SFRJ, a ne pamflet neke budale.“

......

Serija „Tvrđava“, čija je radnja smještena u devedesete godine u Kninu, osvojila je srca publike. Posljednja epizoda emitovana je na RTS-u u nedjelju uveče, a glumac Slaviša Čurović ostvario je jednu od glavnih uloga – Cvareta, oca glavne junakinje Darije. On se oglasio nakon što je pogledao prve epizode serije.

„Jednom, kad se budem osvrnuo na cio ovaj grandiozan, umjetnički besprekoran projekat, reći ću hvala svima – i Milošu Avramoviću, Saši Hajdukoviću, Tatjani Žeželj, Starčeviću, hvala Kolji Pejakoviću, Dariji Vučko, Zrnićkoj, Friganović, Mićović… svima, da ne nabrajam. Marku Kovačeviću i Stevanu Katiću onoliko, jer bez njih ne bismo snimali u Nikšiću“, napisao je Čurović i nastavio:

„Onda ću reći koliko smo se oznojili i koliko sam dana proveo viseći na telefonu da bih objasnio zašto treba i valja da se snima u Nikšiću, koji sam predložio iz svog stalnog ubjeđenja: ‘Uradi nešto za Crnu Goru!’ To su sati poziva, ispitivanja, totalnog mraka u komunikaciji, dani neizvjesnosti kakvu ne pamtim, dani objašnjavanja da je ovo serija o ljubavi i raspadu SFRJ, a ne pamflet neke budale… Strah, strah i amaterizam svuda uokolo, a mi u vihoru priprema.“

Čurović je pomogao producentima da snimanje bude realizovano u Nikšiću, koji u seriji „glumi“ Knin.

„Ne bih o tome ko je odlučivao, svi sve znaju po Crnoj Gori – ko, kako i kojom brzinom. Dani larme dukljanske na Marka Kovačevića, natpisi o četništvu, zalijetanje na mene ispred Onogošta od ostrašćenih momaka dukljanske provinijencije, preživjeti u gradu moje majke i oca da se izgovara ‘posrbice’, meni koji nemam drugi grijeh sem što sam Srbin. Na njihovu nesreću, i uspješan Srbin, zbog svog dara da radim uvijek u skladu sa najvećim očekivanjima, svaki posao – uz odgovornost i krajnju posvećenost. I brzog, nekad i prebrzog jezika… takve i pameti, često na svoju štetu, ali bez zle misli.“

Glumac je otkrio da mu nisu svuda bila otvorena vrata.

„Bili su to dani kada me zovu i mole, ko me već moli: ‘Ne snimajte u crnogorskim školama, naljutiće se zvanična Hrvatska.’ Dotle je išlo. Četiri sata telefonskog ubjeđivanja da snimamo seriju, a ne reklamu za rat… Ne vrijedi. Ne može u školi. Idemo dalje, opet i opet. Dani kada moram preko najvažnijih ljudi u zemlji dolaziti do odgovornih za potpise dozvola, koje stižu kad je već nada izgubljena, jer Katić i Kovačević, rijetko dobri ljudi i gradonačelnici, shvataju šta je ovo i kakva je prilika.“

Čurović se osvrnuo i na prijem serije kod publike.

„Znam moju Crnu Goru – uspjeh se ne oprašta nikako. Podigli smo standarde svega, napravili 11 epizoda za antologiju i išlo je istovremeno na RTS-u i RTCG-u, prvi put poslije skoro 30 godina. I opet će – sasvim drugi projekat, ljubavni, iz sadašnjosti – biti sniman u Herceg Novom ove godine, a prikazan sljedeće.

Da nas ima i da umijemo, snimalo bi se svake godine po deset projekata iz svih zemalja kod nas. Ne bih ja sam vukao kao konj bez ikakvog interesa, osim da Crna Gora dobije znanje o kulturi. Ovako ostaje da čekamo to znanje da dođe na red. A to čekanje, u crnogorskim uslovima, traje veoma dugo. O ovome ćemo još pričati – nadolgo i polako. Ponosan sam na ‘Tvrđavu’ i moje drage kolege, sve do jednoga“, zaključio je Čurović, prenose "Novosti".