KOSMET
Kosmet je kad si bio dijete
I kad si jeo uštipke vruće,
A mjesto ptica božuri lete
I dim se puši iz rodne kuće.
I đed mašicom po žaru džara,
I gustim vjeđama suze krije,
Dok divno ječi bubnjara stara
I studom sapete Prokletije.
Kosmet je... s bakom u crkvi stojiš,
A svud okolo nekrst prijeti,
Jedino mjesto gdje se ne bojiš,
Sa freski straže ratnici sveti.
I strah, i prkos, i mržnja kleta,
Hulje što Krsnu slavu ti psuju,
I prozba šapatom vaznijeta,
Plotuni što se pred zoru čuju...
Kosmet je otac, brat, sestra, majka,
U gluvo nedoba odvedeni,
Vječna golgota, sudnica, hajka,
Krv što se, davno presahla, pjeni.
Samrtni ropac školskoga druga,
"Ko da mi otme iz duše Kosovo",
Duboka brazda tatinog pluga,
I nad krstačom posmrtno slovo...
Kosmet je kad se pomoliš Bogu,
A sa nebesa odjekne jeka,
I znaš da ti ga otet ne mogu,
Pa šapneš: dugo je dovijeka.
Neven Milaković
