Opelo i sahrana dugogodišnjeg kulturnog pregaoca, osnivača i nosećeg duha manifestacije „Dani Zagrađa“, inženjera Veselina Vidovog Ćetkovića, biće obavljeni u subotu, 14. februara 2026. godine, na groblju Lešće u Beogradu.
Opelo počinje u 11.00 časova, a sahrana u 11.30 časova.
Podsjećamo, juče smo objavili vijest o smrti Veselina Ćetkovića, kao i opširan osvrt na njegov život i djelo, povodom njegovog upokojenja 9. februara 2026. godine u Kliničkom centru Srbije u Beogradu, nakon duge i teške bolesti, u 78. godini života.
Smrću Veselina Vidovog Ćetkovića ugašen je jedan izuzetan život i jedna rijetko viđena, istrajna energija koja je decenijama pokretala kulturni život Sutomora, Zagrađa i šireg područja Bara. Otišao je čovjek koji nije gradio karijeru, već zajednicu, i koji nije tražio priznanja, ali je svojim djelom postao mjera istinske kulturne posvećenosti.
Rođen 11. marta 1948. godine u Feketiću, u Vojvodini, u porodici crnogorskog porijekla, Ćetković je u sebi nosio snažan osjećaj pripadnosti, odgovornosti i trajanja. Po obrazovanju mašinski inženjer, radno i životno vezan za Beograd, svoj najdublji trag ostavio je u Sutomoru, tačnije u Zagrađu, gdje je stvorio kulturni fenomen koji je prevazišao lokalne okvire.
Manifestacija „Dani Zagrađa“, koju je osnovao i više od tri decenije nosio gotovo sam, postala je simbol kulture koja ne zavisi od institucija, budžeta i formalnih struktura, već od vizije, volje i lične žrtve. Istovremeno, bila je i jedna od najboljih promocija turizma i kulturnog identiteta ovog dijela crnogorskog Primorja.
Tokom više od 30 godina neprekidnog rada, realizovano je preko 1.300 kulturno-zabavnih programa, koje su posjetile desetine hiljada ljudi. Bez sistemske podrške, uz lična ulaganja i pomoć malobrojnih prijatelja, u borovoj šumi kraj Spičanskog polja okupljani su pjesnici, književnici, guslari, glumci, muzičari i umjetnici iz čitavog regiona. Književne večeri, koncerti, izložbe, sabori, humanitarne akcije i sportski događaji činili su program koji je po obimu i kvalitetu stajao rame uz rame sa repertoarima brojnih javnih ustanova kulture.
Posebno mjesto u sjećanjima ostaje njegovo domaćinstvo u Zagrađu – otvoreno, iskreno i nenametljivo. Trpeza je bila sastavni dio kulture koju je stvarao, a razgovor prirodni nastavak programa. Kod Veselina Ćetkovića niko nije bio prolaznik – svako je bio gost.
Njegova humanost nije bila riječ, već djelo. Kao dugogodišnji dobrovoljni davalac krvi, krv je darovao više od 80 puta, a akcije dobrovoljnog davalaštva redovno su bile dio „Dana Zagrađa“. Tako je kulturi dodao njenu najvažniju dimenziju – brigu za čovjeka.
Kako je navedeno i u porodičnom IN MEMORIAM obavještenju, pripadao je „staroj školi ljudi – uspravan, čestit i dostojanstven“, čovjek vedrog duha, rijetke spremnosti da pomogne i dobrote koja je ostavila dubok trag u svima koji su ga poznavali. Često je ponavljao Njegoševu misao:
„Ljepše stvari nema na svijetu nego lice puno veselosti.“
Takvog će ga, kako ističu njegovi najbliži, i pamtiti – nasmijanog, plemenitog i velikog srca.
Smrću Veselina Vidovog Ćetkovića, Sutomore je izgubilo svog najupornijeg kulturnog domaćina, Bar jednog od najznačajnijih pregalaca van institucionalnih okvira, a Zagrađe čovjeka koji mu je podario identitet, ritam i pamćenje.
Ono što je stvorio ostaje – u ljudima, u sjećanjima i u mjestu koje će ga pamtiti duže nego što traju ljeta.
-200x200-rez.jpg)
