Zaboljela istina: Mandić podsjetio da su Kosovo i Vidovdan temelj i izvor Crne Gore

Govor predsjednika Skupštine Crne Gore i lidera Nove srpske demokratije Andrije Mandića povodom dvadeset godina članstva Crne Gore u Ujedinjenim nacijama izazvao je nervozne reakcije dijela opozicije. Razlog nije teško pronaći – Mandić je podsjetio na istorijsku istinu koju su mnogi decenijama pokušavali da potisnu: da se slobodarska Crna Gora nije rodila 2006. godine, već da je izrasla na vidovdanskom zavjetu, Kosovskom boju i žrtvi srpskog naroda.

Predsjednik parlamenta nije govorio o dnevnoj politici, već o temeljima na kojima je nastala moderna Crna Gora.

„Preduslov dvadesetogodišnjeg članstva u Ujedinjenim nacijama bila je vjekovna borba naših predaka za slobodu, a Vidovdanski zavjet i Kosovski boj putokaz su i evropske budućnosti Crne Gore“, poručio je Mandić.

Nemoguće je pronaći ijednog ozbiljnog i priznatog istoričara koji bi mogao osporiti ovu činjenicu. Crna Gora je nastala kao utočište srpskog naroda nakon Kosovske bitke. Upravo su Srbi koji su se poslije pada srpske srednjovjekovne države i Kosovskog boja povlačili u nepristupačne krajeve današnje Crne Gore očuvali slobodu, pravoslavnu vjeru i državotvornu ideju Nemanjića.

Zato nije slučajno što je Kosovski zavjet vijekovima bio duhovna vertikala Crne Gore.

Na njemu je počivala vlast vladike Danila, Save, Vasilija, Petra I, Petra II Petrovića Njegoša, knjaza Danila, kralja Nikole, ali i svih velikih crnogorskih junaka – od Baja Pivljanina, Novice Cerovića i Marka Miljanova do bezbrojnih znanih i neznanih ratnika koji su ginuli sa uvjerenjem da nastavljaju Kosovsku bitku.

Njegoševo djelo gotovo je nezamislivo bez Kosova i Vidovdana. „Gorski vijenac“ nije samo književno remek-djelo, već poetsko svjedočanstvo Kosovskog zavjeta. Isto tako, kralj Nikola je svoju državnu i nacionalnu politiku temeljio na ideji oslobođenja srpskih zemalja i obnove srpske državne cjeline, slaveći Vidovdan kao jedan od najsvetijih dana srpske istorije.

Zato je teško razumjeti kritike onih koji danas Kosovski zavjet nazivaju „mitom“. Ako je mit ono na čemu je nastala Crna Gora, onda bi morali objasniti i zašto su upravo Njegoš, Sveti Petar Cetinjski, kralj Nikola i čitav niz crnogorskih vladara i duhovnika svoju politiku, poeziju i državotvornu misao gradili upravo na Kosovu.

Posebno je značajna Mandićeva najava da će reprodukcija čuvene Lubardine slike „Kosovski boj“ biti postavljena u Skupštini Crne Gore.

Ta slika nije stranački simbol, već jedno od najznačajnijih djela crnogorske i srpske umjetnosti, nastalo iz pera Petra Lubarde, jednog od najvećih slikara koje je Crna Gora iznjedrila. Njeno mjesto u najvišem zakonodavnom domu predstavlja podsjećanje na istorijski kontinuitet države, njene borbe za slobodu i duhovne temelje na kojima je izgrađena.

Zato su riječi Andrije Mandića mnogo više od političke poruke.

One su podsjećanje da evropski put Crne Gore ne znači odricanje od sebe, već upravo suprotno – da samo narod koji poštuje svoje korijene, svoje pretke i svoju istoriju može sigurno koračati u budućnost.

Vidovdanski zavjet nije prepreka evropskoj Crnoj Gori. On je temelj njene slobodarske tradicije, njenog istorijskog identiteta i moralnog kompasa koji je ovaj narod održao kroz najteže vijekove. Upravo zato su Mandićeve riječi pogodile one koji bi željeli da se Crna Gora odrekne svog istorijskog pamćenja.

A istorija je ovdje nedvosmislena – bez Kosovskog zavjeta ne bi bilo ni Njegoša, ni Svetog Petra Cetinjskog, ni kralja Nikole, ni one Crne Gore koja je vijekovima nosila časni epitet srpske Sparte.

Mićo Lutovac