Na temeljima manastira Prečista Krajinska u Ostosu juče je u okviru dana Svetog Jovana Vladimira, a u čast ovog Božijeg ugodnika služena Sveta liturgija.
Načalstvovao je paroh ulcinjski protojerej Siniša Smiljić, uz sasluživanje protojereja-stavrofora Slobodana Zekovića, jereja Aleksandra Orlandića i jeromonaha Nikolaja Bašanovića, nastojatelja manastira Moračnik. Za pjevnicom su odgovarale sestre iz manastira Beška.
Nakon što je pročitao Sveto Jevanđelje otac Siniša se obratio prisutnom narodu. Govoreći o temi današnjeg Jevanđelja gdje se opisuje iscjeljenje slijepoga od rođenja, on je rekao da čovjek tek kada duhovno progleda, on tada počne i da živi.
„Čovjek može da bude slijep ovim tjelesnim očima, ali ako nije slijep duhovnim očima, on je u stvari vidovitiji od onoga koji ima (kako kažu) oko sokolovo. Tako da nam ovaj zemaljski vid ništa ne znači ako smo slijepi dušom, slijepi srcem, slijepi jedni za druge“, kazao je on.
Zatim se osvrnuo i na današnji praznik u kome proslavljamo Svetog Jovana Vladimira. Baš na njegovom primjeru, kaže otac Siniša, vidimo da je moguće ispuniti ovo Sveto Jevanđelje.
„Videći krst koji mu se ukazao na nebu, pored toga što je već bio blagočestiv, još je više i još dalje progledao svojim duhovnim očima. I toliko je progledao da je zanemario ove svoje tjelesne zemaljske oči. Jer onaj koji gleda zemaljskim očima više nego duhovnim, on će se vezati za zemaljske stvari. Takav čovjek počinje da kalkuliše i sa duhovnim životom i sa Bogom i sa duhovnim spasenjem. Ali Sveti Jovan Vladimir je zanemario te tjelesne oči, jer vidimo po tome što je bio spreman da, iako je znao da će postradati na pravdi Boga, on je pošao takoreći kao i sam Gospod na Golgotu, kao jagnje na zaklanje, pošao je dželatima koji mu odrubiše glavu.
Sveti Jovan Vladimir je jedan krin, jedan cvijet našega naroda koji je simbol ljubavi. Simbol žrtve. Sveti Jovan Vladimir je spona sa samim Apostolima na ovim prostorima, a spona sa apostolima je spona sa samim Gospodom i korijen naše vjere pravoslavne. Naša vjera pravoslavna, slavna, koju treba da čuvamo i da se poklanjamo, ne zemaljskim tvarima, ne zemaljskim ličnostima, nego Nebeskome Bogu Ocu našem, Svetoj Trojici, Ocu, Sinu i Svetome Duhu“, kazao je otac Siniša Smiljić.
Nakon što je vjerni narod pristupio Svetim Tajnama Gospodnjim i pričestio se, oci su osveštali slavski kolač i žito koje su u čast ovog svetitelja prinijele sestre iz manastira Beška sa svojom igumanijom mati Fotinom.
Dejan Vukić
(MCP)
-200x200-rez.jpg)
