"Misli" Pura "da je počela okupacija Crne Gore"!

PIŠE: Dr Momčilo D. Pejović

Ma ne da mi se proći pored televizora a da nešto ne čujem što mi poslije ne da mira, pa me „tjera“ da se tekstom „oglasim“! Naravno, ako ga neko htio bude objaviti!

I ne samo što čuh nego zađavola vidjeh poslanika koji pomenu „da je počela okupacija Crne Gore“! I na tome se sve završi, kao i moje dalje „gledanje“ i očekivanje! Zgrabih olovku te zapisah da je poslanik Pura (Andrija Popović), predsjednik Liberalne partije, proslavljeni sportista i vaterpolista, rekao: „(...) da je počela okupacija Crne Gore“!

Ne znam, niti uhvatih od kada i od koga, ali ga dobro čuh, iako ne razumjeh! Viđeh da mi nema odmora, a još manje nastavka na započetoj temi, makar dva dana. I bi tako!
Sva bi sreća u cijeloj toj „nesreći“ što postoji internet, pa potražih tu njegovu (uz)nemirujuću izjavu, tvrdnju i ogromnu „opasnost“ po „opstanak države Crne Gore“ ili kako on voli reći „nezavisnog Montenegra“!

Čuš, Pura da „misli“! Ma ne „misli“ Pura već on na(r)učeno izgovara „da je počela okupacija Crne Gore (...)“, iako bi ona mogla biti data u 30 slika velikoga formata, za svaku godinu po jedan ogroman mozaik od slika samo sa aferama „predsjednika svih građana“ u njegovom demokratsko-dikatatorskom režimu!

Ne branim ga, ni najmanje. Daleko od toga. Uvjeren i potpuno sam ubijeđen da on nije ni „mislio“ svojom glavom, a koja je lijepa, zgodna i po veličini, ipak, iznad prosijeka što se mora priznati, kad je onako zborio u crnogorskome parlamentu. A niti je htio i da je mogao „misliti“, zbog teškog političkog poraza na ne tako davnim održanim parlamentarnim izborima, koji su njega i njegove političke nalogodavce duboko pokopali, te se mnogi od njih ni dan današnji ne mogu avizati - osvijestiti!

A „najjača stranka“ u Crnoj Gori, kako oni za sebe vole da kažu, sa svojim političkim kuneta privjescima, toliko je bila ubijeđena u „pobjednički duh predsjednika svih građana“ i uz „siguran glas ili jedan čovjek a četiri glasa“ bila je više nego sigurna u svoju (po)bjedu, jer su sve njihove ankete, analize, prognoze i kalkulacije „vidjele“ siguran fiks i sebe opet, po ko zna koji put, na političkom tronu u njihovoj „mnogo voljenoj“ državi tako od „milošte“ (na)zvanoj Montenegro!

Sa nevjericom i uz ogromno razočarenje oni i dan današnji ne mogu nikako prežaliti „sigurnu pobjedu“ kojom su htjeli „predsjednika svih građana“ lovorovim vijencem još jednom ovjenčati, a sve slaveći i ispijajući brendirani šampanjac iz petolitarskih botilja! Na njihovu žalost to veselje je izostalo makar „privremeno“ do sljedećih izbora! Od teškoga političkog poraza mnogi iz „najjače stranke“ još boluju, sve ležeći u političke postelje, koristeći duple doze terapije, sa (sa)znanjem da je bez neke fajde za skorašnje ozdravljenje.

Pa jasno je kao dan, da je Purin „govor“ u parlamentu crnogorskom bio više nego uvjerljiv, a ponašanje i izgovor riječi odavale su snagu naive i ubjeđenja da je ono „živa istina“ što je na jedvite jade „ispričao“ da ne kažem promucao odnosno ono što mu je (o)stalo u pamet(i) od napamet naučenoga teksta, koji je dobio kao politički zadatak da ga pred poslanicima (o)tužno ali bez i jedne iskrice suz(n)e saopšti!

Razlog što je onako bio mentalno zgužvan, snužden i smućen leži u činjenici da je tekst koji je dobio za napamet naučiti imao samo dvije ili tri složene rečenice, pa ih je on morao „preraditi“ u proste rečenice, koje se lako pamte kako bi odjeknuo „bolni jauk“ i stekao se (u)tisak da je riječ o njegovoj mnogo „umnoj pameti“ i velikom autorskom „(d)jelu“!

Imajući politički nalog, a kao koalicioni privjesak od izbušene političke „kante“ i obavezu da na temu „opravdanih“ upozorenja i priprema, zbog „ugroženosti ili nestanka države Crne Gore“, mora nešto reći o početku „okupacije Crne Gore“, jer je njegov politički idol i sponzor „predsjednik svih građana“ već unaprijed gostujući i na sav glas, u sarajevskom Centralnom TV Dnevniku, izvršio sve medijske (pred)pripreme najavljujući i „odlazak u šumu, ako to zatreba (...)“, Pura je sa iskustvom prekaljenog vaterpoliste i proslavljenog sportiste, iskusnog dugogodišnjeg narodnog poslanika, politički veoma hrabro (pre)uzeo veliko breme stavljajući ga na svoja od starosti već pogrbljena i nagrizjuća široka pleća!

(Na)javivši se za riječ u Skupštini Crne Gore i počevši svoj „monolog“ pokušao je da mirnim tonom, veoma (u)spor(en)im i čak od šumskog lenjivca koji se vere po drveću, izgovorom riječi uz naizgled „spontano“ zamuckivanje, praveći „kraće“ pauze između nakaradno poređanih riječi, a koje su izgovarane bez naglaska, održa pokajnički „govor“ sa kojim je imao političku namjeru da ukaže na „opasnost“ koja slijedi ili je već „počela“ i zapali „na hiljade crnogorskih patriota i ne tako brojno članstvo u tek osnovanim komitskim odborima samoniklim po Crnoj Gori“, kako bi na glas političkog lidera i „komitskoga vođe“ svi jedanak krenuli u šume i odatle počeli da djeluju u cilju sprečavanja „okupacije Srne Gore“ koja je tek „(od)počela“, kako on kao predsjednik LP (Liberalne partije) i njeni članovi „misle“! A imadosmo i priliku u prethodnu deceniju i nešto obaška godina vidjeti ih na djelu koliko i kako „misle pravi liberali“ kad se samougasiše i razbježaše ili bolje reći kad „zamrznuše“ svoje političko djelovanje!

Radi lakšeg pamćenja on se morao dovijati na (razno)razne načine pa je usporenim govorom, gestikulacijom rukama i mimikom lica „objasnio i ubijedio“ prisutne u parlamentu da je, pored ostalog, i on počeo sa „ozbiljnim“ isčitavanjem džepne istorijske literature, poput njegovoga političkog idola i ujedno „predsjednika svih građana“!
Pokušao je reducirati dobijeni tekst ili usmenu edukaciju radi njemu lakšeg pamćenja i onda je ispalo kako se čulo i već viđelo, pa je „napamet“ naučeni tekst ispao manje (ne)jasan ali do bola (pre)smiješan!

Međutim, Pura se (o)držao i u još jedva stojećem stavu uspio na jedvite jade i teškom mukom da izgovori riječi po „sjećanju“ i, ipak, saopštio, kolegama poslanicima, onako „(re)konstruisan tekst“ sa svojim „mislećim“ izvodima, a sve u namjeri da će tako biti upečatljivije i mnogo pametnije!

Ama baš ništa lično nemah kada su u pitanju proslavljeni vaterpolisti i sportisti, a sadašnji političari u Skupštini Crne Gore, ako ćete mi vjerovati na riječ! Oni su se proslavili na državnom i međunarodnom planu igrajući vaterpolo i okitili se srebrnim i zlatnim medaljama. Zasluženo, jer su znali (za)plivati i (za)igrati kao rijetko koji među izabranima! Bili su veliki sportisti i kao takvi su ostali i doživotnu „sportsku penziju“ od države kao nagradu zasluženo dobili!

Međutim, ona druga strana njihove medalje - ličnosti, to jest politika kojom se bave kao poslanici, u velikoj bolje reći u ogromnoj je suprotnosti sa onim što su u bazenu bili pa igrajući se i nadmećući svoju vještinu i znanje pokazivali! Bili su mnogo dobri plivači i sa loptom u ruci vješti igrači. Nema mane. Da su tako ostali za njih bi mnogo bolje bilo, a politika i crnogorski političari ne bi ništa izgubili! Ali, kao da im đavo nije dao da miruju već su se htjeli oprobati i na „suvom“! Iako pod čvrstim i sigurnim krovom „političko tlo“ je za njih bilo posebno „klizav“ teren i ne baš tako „povoljan i dobrodošao“! Naravno, kao i za veliki broj onih koji nijesu sportisti, a bave se politikom! Previđeli su da je „vodena sredina“ - bazen, makar bio i bez vode, nespojiv sa „političkom sredinom“ za govornicom u skupštinskoj sali ili izjavom datoj u medijima!

Bilježim i pravim izvod Purina govora: „(...) Liberalna partija neće podržati ovo (...) principijelno i dosljedno (...) mi mislimo da je od 23. septembra i konstituisanja ove Skupštine, da je počela okupacija Crne Gore (...) da je to repriza Podgoričke skupštine iz 1918. godine, da je taj dan repriza onog dana 24. novembra 1918., kad je Crna Gora izgubila sve atribute države (...) u tom smislu će se LP i ponašati (...) znači država je u opasnosti (...)“!!! Naravno, u Skupštini se čuje smijeh nekih poslanika!

Šta reći na Purinu izjavu da je „počela okupacija Crne Gore i čak da je to repriza svega onoga što se dešavalo na Podgoričkoj skupštini unazad 102. godine! Neće biti valjda da se od prevelikog političkog poraza i gubitka vlasti poslaniku Liberalne partije pomutila pamet ili zamutio očinji vid, te tako zbori ono što mu se snijeva ili priviđa!?

Na datu izjavu se ne bih ni na tren osvrnuo, jer za ozbiljnog istoričara takva konstatacija izrečena od političar i poslanika, pa makar on bio i proslavljeni vaterpolista sportista Pura (Andrija Popović), ne zaslužuje ni slovce, a kamo li neko reagovanje i detaljnije obrazloženje. Samo ću reći da njegovo poznavanje istorije i događaja kao i tumačenje istih, koji su se dašavali unazad mjesec, deceniju ili cijeli vijek prije, teško da izlazi iz okvira jednoga učenika sa završenih devet razreda osnovne škole.

Naravno, ne mogu se načuditi čudu da je još uvijek Pura poslanik Liberalne partije koju šlepa DPS! Čime li je to zaslužio narodni poslanik, kalibra Pure, kada ga članovi Liberalne partije ne mijenjaju, a smatram da ih je mnozina boljih od njega, makar po elokvenciji, ako ne po ljepoti, stasu i sportskome glasu!

Međutim, svakako da treba reagovati na način njegovoga izlaganja i dužih „doživljaja“ sa kojim on poodavno ulazi u sam „proces događaja“ koji se „počinju“ zbivati ili su se zbivali tokom jednoga vijeka, i gle čuda Crnu Goru niko nije odnio niti je nestala uprkos Purinom „upozorenju“ na ozbiljnu i narastajuću „opasnost“ od već odpočete „okupacije“, a koja je kako nam on to (pro)tumači u stvarnosti samu sebe okupirala, što se kosi se pojmom „okupacija“!

A možda Pura ima neku novu i svoju definiciju okupacije?
Nije problem kod Pure (proslavljenog vaterpoliste i sportiste koji uživa zasluženu „sportsku penziju) toliko veliki, jer je u njemu usađen „liberalni strah“ od okupacije njihovoga „Montenegra“, koliko je uplašen do lične životne ugroženosti i „nestanka države Crne Gore“ u kojoj je on još uvijek poslanik i koji je dosljedni glasnogovornik i tumač svega onoga što izjavljuje njegov politički idol i „predsjednik svih građana“ u cilju odbrane trodecenijske pljačkaške privatizacije, ekonomskog sunovrata, ogromnog broja osiromašenih građana, brojnih afera i nerasvijetljenih ubistava, političkog diletantizma najjače partije D(R)PS-a, zarobljenih odnosno podređenih institucija, posebno sudstva i policije i tako dalje!

Purin „poslanički“ govor tijela ne izaziva ni najmanju pažnju onih koji ga gledaju i(li) slušaju kako u Skupštini tako i onih pored malih ekrana, a još i manje izaziva uznemirenje i strah od onoga što nam saopštava da se „počelo dešavati“ u Crnoj Gori samo od sebe, ne spolja već iznutra i u njenim državnim granicama i to od onih „patriota i komita koji se formiraju po Crnoj Gori po brojnom članstvu 7, 9 i 11, održavajući nacionalističke skupove sa kojih poručuju da su im ugroženi novčani interesi, uhlebljenja, apanaže, sinekure i ostale beneficije i da ih više nema i neće ih biti na državnim jaslama kod njihovoga „predsjednika svih građana“, pa će zajedno sa njim pod njegovim „oslobodilačkim“ barjakom biti primorani da idu u šume samo da bi sačuvali opljačkano narodno blago, koje je najvećim dijelom kod njihovoga idola, nesmjenjivog partijskog lidera, a ujedno i „predsjednika svih građana“!

Pura, dugogodišnji narodni poslanik, proslavljeni vaterpolista i mnogo puta nagrađivani sportista, u svom kratkom, ali slabo naučenom i nakardno napisanom govoru sa dužim zamuckivanjima tokom govora, sporo misleći ali još sporije izgovarajući pojedine riječi, ipak je uspio „objasniti“ opasnost koja prijeti državi Crnoj Gori, razdvajajući riječ po riječ, kako bi njegove kolege kao poslanici bolje shavtili šta im želi saopštiti!

Naravno da nije uspio u svom naumu sem što je izazvao gromoglasan smijeh, jer je bio prespor u izgovoru riječi kojih se sa teškim umnim naporom prisjećao tokom govora, da bi mnogo brže izgovorio „da je počela okupacija Crne Gore“! Poslije velikog napora da izgovori teškom mukom naučeni tekst sjeo je odahnuvši kao da je imao fizičke pripreme za neku vaterpolo utakmicu! Izgovorivši za njega teško istorijsko štivo on u krajnjem nije uspio sem što je svojim „govorom“ izazvao gromoglasan smijeh kod nekih poslanika! Njegovo izvođenje na(r)učenog političkog govora bilo je sporiji i od kretanja lenjivca koji se vere po drveću pa je zasluženo dobio nadimak „političara koji govori poput kretanja lenjivca“!

Samo neka Pura „misli“ o okupaciji Crne Gore i na tome neka ostane! Dokle on to sve sam bude mislio, smislio i na kraju shvatio proći će godine i godine. A tek kolike će godine proteći dok sve što je „osmislio“ izgovori to je za posebnu priču, pa je teško (po)vjerovati da može poživjeti tolike godine dok započetu priču ispriča! Neka on sve samo zapiše i napiše, po u slučaju da „zaboravi“ dok bude pričao ili govorio neka pročita, makar to bilo i u šumi, svojim pristalicama i svome idolu „predsjedniku svih građana“, ako ga budu htjeli čuti!