PIŠE: Dragutin - Dašo Durutović, advokat
Moji prvi obrisi svijesti,još u Nikšiću, u u ulici Baja Pivljanina, moga saplemenika iz Rudinica, prvo što sam ugledao na zidu - bila je za mene slika, a kasnije sam saznao da je ikona čovjeka sa bradom i postrigom na tjemenu.
Svaku noć pred spavanje moja baba po majci Jana Nikčević, rođena Jelić mi je prinosila tu ikonu da cjelivam. Sa šapatom je izgovarala molitvu Presvetoj Bogorodici i tome svecu.
Taj lik sa ikone je bio Sveti Sava, svetitelj sa kim sam odrstao, gdje sam čujao svakodnevno riječi, o Savinudne, oko Svetog Save, Savinoj stopi, Savinim kuku, vodi i ko zna koliko termina vezano za to sveto ime.
Prađed mi se zvao Sava, tako da me je to ime pratilo kroz cio život i dan danas, jer imam bratanića Savu.
Neki dan sam čuo da se Sveti Sava i Svetosavlje od strane neznavenih i neupućenih ljudi stavlja u isti ravan sa ideologijom fašizma. Onaj koji je to izgovorio vjerovatno ne zna ništa o oba ova pojma.
Danas se toliko pogrešno tretira termin fašizam i stavlja u svaki negativan kontekst i vezuje za najcrnje kategorije, da se čak se i Njemci ili cio njihov pokret i partija iz vremena 1933 -1945 veže za isti.
Neznanje, neupućenost, što bi rekli preko Drine - „niđe veze“. Posebno nikakve dodirne tačke istorijski, vremenski, ideološki ili na bilo koji način nemaju Svetosavlje i fašizam.
Nešto sam čitao kroz život, pa sam naučio da su prvi rimski magistrati, pandam današnjim sudijama ili bliže izvršiteljima, imali kao oruđe za izvršenja sjekiru koja je bila omotana snopom pruća (na latinskom jeziku „fasces“ ). Odatle etimološki potiče riječ fašizam nastala u Italiji 1922 godine, manifestovana maršom na Rim u kome su čak učestvovali oficiri kraljevine Crne Gore, koji su bili internirani u Italiju i koji su odstupili iz Crne Gore.
Dakle italijasnki ideolozi su uveli tu riječ i simbole iz starog Rima i odatle termin fašizam.
Moja baba sa početka priče je slavila Svetog Savu, uvela me je u Svetosavlje, naučio sam himnu Svetom Savi kao dječak, Sveti Sava je simbol svakoga djeteta , svake časne pravoslavne kuće u Crnoj Gori, a vjerujem da su ga poštovali i danas poštuju rimokatoličke i muhamedanske kuće đ, jer smo mi etnički isti narod.
Otac moje babe po majci je bio perjanik, Šoro Jelić, a brat Šćepan, oficir Vojske Crne Gore , koji je odstupio kao komita -zelenaš i obreo se u Gejeti.Tamo je okončao svoj mladi život, između ostalog zbog odanosti kralju Nikoli i Crnoj Gori. Pravoj sojskoj i junačkoj Crnoj Gori koja je slavila Svetog Savu i sve svece iz svetorodne loze Nemanjića.
Danas me vrijeđa kada se to časno komitsko ime uzima od strane i jezika nedostojnih ljudi koji ništa o tome ne znaju.
U mojoj kući su i dan danas odrenja tih komita i njihovi činovi i levor „gaser“ koji ponosno čuvam kao uspomenu na njih. Moj prađed je u Ozrinićima donirao zvono na crkvi, našoj pravoslvnoj crkvi koja ovdje postoji 800 godina, nije mu smetalo što je Svetosavska i Srpska. Naprotiv, njegovo i sinovo komitovanje ne isključuje pripadnost srpskom rodu.
Danas u ova strašna vremena uzimati ime Svetog Save i Svetosavlje kao učenje prvog arhiepiskopa i osnivača crkve sa ideologijom fašizma zaista nema nikakvog smila. Danas ljudi ne znaju ništa ni o kome, ne znaju kako im se zvao đed, skoro su kroz Podgoricu novinari nosili sliku Marka Miljanova Popovića, pokazivali i niko nije znao o kome se radi. Šta reći za to?
Ovo zlo vrijeme će proći, vratiće se Crna Gora sebi i svojim pravim i istinskim korijenima, onim na kojim je nastala i na kojim počiva kroz vjekove. Demoni uvijek napadaju na centar, na srce jednog naroda, a prava Crna Gora je bila i ostala kičma srpskog naroda, jer kako reče veliki Petar II Petrović Njegoš, vladika crnogorski - „Ranjenici s Kosovskoga boja, naseliše ova brda moja“...
Na kraju, moja baba koja me uspavljivala sa ikonom Svetog Save sigurno nije bila fašista. Prošla je golgotu u oba rata, iskopala joj se kuća zbog podjela na Zelenaše i Bjelaše, a i jedni i drugi su bili braća, najrođenija.
Gledam neki dan pregovore. Ko to sa kime pregovara kukala nam majka svima...Pa ne pregovaramo sa Njemcima, Bugarima, Turcima, nego jedni sa drugima. Rođena braća sjede za stolom... Razmislite malo gdje smo, da li je vrijeme da se urazumimo svi, bez izuzetka.
Nego: Ko udara tako pozo u tišini noćnog mira... To dijete bješe Rastko sin Nemanjin, Sveti Sava!