Vladika

PIŠE: Dragutin - Dašo Durutović, advokat

Tu riječ sam počeo da pamtim i slušam čim sam dobio prve obrise svijesti, rano u mom Nikšiću, koji je čak i za vrijeme kad sam rođen (period komunističkog bezumlja)  imao obrise pozitivne hrišćanske svijesti, makar u okviru nekih porodica i polutajno. Gdje su se god gusle čule ta porodica nije mogla propasti. Prvo što sam upamtio jeste osjećaj mirisa tamjana na ploči starog šporeta  na drva, svakog dana , bez izuzetka sam to imao. Baba bi me prinijela da se prekstim i  okadim.

Sa prvim obrisima svijesti čuo sam tu riječ -vladika, stalno se ponavljala , ali sam saznao šta to znači prvo sa starih fotografija, gdje sam vidio starca sa sjajnom odorom i mitrom na glavi. Majka i baba su živjele po jevanđelju, nisu  marile za komunizam, mama  je govorila sa strahopoštovanjem da se vladika pita i da se njemu sve  u Crnoj Gori povjerava i da je on glava Crne Gore. Prvo me je povela u manastir Ostrog, gdje sam ponovo osjetio tamjan i vidio uživo pravoslavno monaštvo i kaluđera koji me je kasnije krstio kad sam primio Pečat Dara Duha Svetoga i postao Hrišćanin.Tu sam vidio igumana Serafima Kašića sa dugom žutom kosom i bradom, pa sam pomislio ovako izgleda Bog.

Nešto kasnije majka me je povela na Cetinje kod rođaka, a u stvari to je bio paravan, išli smo u manastir kod vladike. Taj događaj sam upamtio dobro. Kad smo mu prišli majka se savila, napravila metaniju celivala ruk , a ja sam je oponašao. Tako sam nastavio i kasnije kad sam god prilazio monahu ili svešteniku. Tu riječ vladika je majka izgovarala sa strahopoštovanjem, ukazivala da se on pita i da se njemu sve povjerava,  da je to glava Crne Gore i da su vladike održale Crno Goru kroz vjekove. Ona se čak njemu i žalila na nedaće sa nama ako smo bili pogani. Bio je to divan čovjek već odavno blaženopočivši Mitropolit Crnogorski Danilo. No nisu se svi Crnogorci tako odnosili prema vladikama, ne samo u vrijeme komunizma nego i ranije. Sveti Petar Cetinjski je imao mnogo problema sa Crnogorcima, posebno. Nisu ga mnogo slušali za vrijeme njegovog zemaljskog života. Bilo je tu uvreda, neposlušavanja, krađe , nasrtaja fizičke prirode, onda kada je pokušao da ih odvraća od krađa, nesloge, svađa, krvne osvete.

U Cucama su mu bili ukrali magare na kojem je dojahao. Sveti Petar je bio i prijek, i kleo je i to žestoko, a imao je i razloga.U svojim poslanicama u svom testamentu  svuda je proklinjao one koji bi se odrekli  učenja majke Crkve ili jedinorodne i jednovjerne Rusije.  Za života niko nije svetac, nije ni on nije bio svetac, proslavio se tek kad je umro, jer tada za Hrišćanina počinje život. Kako on tako i Sveti Vasilije za života je imao nedaća od ljudi, koji su ga klevateli progonili i tjerali da se sklanja u one hladne grede u monašku ćeliju da se Bogu  moli i podvizava. Tako je i bilo, kupovao je zemlju za manastir i proklinjao svakoga ko udari na crkveno i manastirsko. Bili su prijeki, oštri kakav i treba da bude vladika u ovakvim plemenima. Kažem proslavili su se tek kada su se upokojili kada su se nad njihovim ćivotima dešavala i dešavaju čuda, tek ih sada narod poštuje i slavi, za života to nije bio slučaj.

Kako tada, tako i danas Bog je izabrao jednog dječaka iz Morače da postane vladika, sam Bog ga je poslao i vratio iz bijelog svijeta u Crnu Goru. Našao je ostarjelog mitropolita, par monaha u Ostrogu i Cetinju i liše nekoliko jereja po većim gradovima, bila je pustoš koju je zatekao. Putire je nalazio po bunjištima u manastirima koji su bili zapušteni i porušeni a u hramovima  se spraćala stoka. Vladika je zasukao rukave počeo da radi, podigao pravoslavnu revoluciju, služila se liturgija prvo na livadama oko razrušenih manastira, a onda su se počeli podizati iz ruševina, od Stanjevića, preko Kosmača, Koma, Starčeva, Beške, Moračnika ko zna koliko još  vratio je zvona i kandila koja su bila bačena u trnje. Počeo je da krštava, da vjenčava, da monaši, oživjela je duhovno Crna Gora, ali je isto tako naišao na iste prepreke koje su imali njegovi slavni prethodnici. Isto ono o čemu sam naprijed napisao.

Demoni su se podigli i vidjeli da se narušava njihovo carstvo i počeli su progon njega i Crkve. Isti princip kao ranije. Vladika se nije dao, sada imamo još tri vladike na prostoru današnje Crne Gore,  sabrao je vjerni narod koji je kroz litije i hodove koji se vjekovima ne pamte odbrani svoju vjeru i svetinje. Ne idealizujem nikoga do Gospoda našega Isusa Hrista, ali naš Mitropolit Amfilohije je u ulozi Svetoga Petra i Svetoga Vasilija našeg doba. Tek će dobiti dimeziju kada se preseli kod Boga, ali još nam treba na ovom svijetu, ima još posla, Lovćenski Tajnovidac ga zove, moli da ga vrati na Lovćen, to će biti kruna njegovog djelanja , da rašćera oblake iznad Crne Gore, da pomiri braću, da pomiri Crnu Goru.

Ovih dana stari Mitropolit je u bolnici, nadamo se brzom ozdravljenju njegovom i svakog bolnog čovjeka u Crnoj Gori i svuda po svijetu, sa molitvama za sve bolesne od svih bolesti posebno od Kovida, da se podignu iz postelje i vrate životu, još jednom ću reći na mnoga ljeta Vladiko, Crna Gora te čeka!