O kafani „Samo Tako“ – perionici boemskih duša...

Piše: Milenko Jovanović

„Čovječe, inventar smo cijele dvije decenije u ovoj kafani, a ti ni slova o njoj napisao nisi. Svaku drugu, ako si i prošao pored nje, često i nezasluženo, ti si u zvijezde (o)kovao“.

Ovim je, nedavno, priču koja slijedi o kultnoj sutomorskoj kafani, poznatoj po imenu „Samo tako“, isprovocirao  beom nesvakidašnjeg nerva, omiljeni gost svih poznatijih sutomorskih ugostitelja. O njegovom imenu, jednom drugom prilikom.

I, zaista, malo je reći da  je primjedba ovog prijatelja na stand bay-u,  na mjestu. Jer, u ovoj kafani, u međuvremenu nevješto “prekštenoj“ imenom „Kod Raca“, napisano je bezbroj novinskih tekstova sa potpisom autora ovog priloga. O njoj - baš ništa. Donedavno, doduše...

Često je „mučenica“ bila zamjena za dopisništvo, posebno u eri laptop računara. Prečesto je bila i drugo ime za teren kad ti se ono urednici raspituju o kretanju.

Grešnom potpisniku ove priče dok stoički podnosi kritike kafanske elite napamet padaju scene čiji je bio svjedok, a nerijetko i akter,  kada su se ovdje „smjenjivale“ brojne vlade, ovdašnje i one iz regiona, „bičevali“ fudbalski treneri, „ispravljale“ istorijske nepravde.

Smjenjivale su se i gazde kafane, odnosno zakupci, ali su gosti ostali mahom isti, makar u poslednjih dvadestak godina, otkako o njoj „brine“ odabrano društvo.

Reći će neko - ništa neobično, jer su to neformalna pravila ponašanja u kafanama.No, ovdje je to ipak nešto drugačije.

Uvijek ćete u kafani „Samo tako“ naći i Srbe i Crnogorce,  pristalice „ove“ i „one“ stranke ili frakcije, monarhiste i republikance, potomke partizana i četnika...

Lako ih je prepoznati, ne  zato što pripadaju istom narodu sa dva imena, kako to neko reče, već po nacionalnom im hobiju – žučnom raspravljanju.

I kad se desi, istina rijetko,  da „pukne“ koja boca, niko se posebno ne uzbuđuje. Na taj način se samo ističe „poenta“.

Potpuni je promašaj, naročito zimi, kada su sutomorske ulice sablasno prazne, proći ovim krajem a ne posjetiti  ovu kafanu, uz samu magistralu na putu Bar - Petrovac.

Ljubitelji dobre kapljice su saglasni da se vrijeme provedeno ovdje nikako ne može smatrati dokolicom ili dangubljenjem.

„Riječ je o pravom izvorištu duha naroda ovog podneblja, priča jedan od češćih posjetilaca kafane u kojoj znane i neznane goste uvijek srdačno dočekuje njen domaćin Nemanja Simić.

„Možete je nazivati mehanom, birtijom, bircuzom, krčmom, gostionicom ili čardom, nekada davno i karavan sarajom, hanom ili aščinicom, ovoj kafani, koja je ustvari pristojno opremljeni restoran,  u Sutomoru se uvijek dodjeljivao uzvišeni značaj“ – ističe Radovan Raško Lalić, takođe čest gost, ali i dugogodišnji zakupac ove, kako kaže, institucije s dušom.

Podsjeća Lalić i na aršine legendarnog Zuka Džumhura koji kafanu definiše kao "perionicu duša, srce i jezik i uho jednog grada" i, štaviše, smatra da naselje ne može ni biti grad ako nema - gradsku kafanu!

E baš to je kafana „Samo tako“, još iz vremena kad je radila pod neposrednim „nadzorom“ pokojnog Časlava Todorovića, njenog vlasnika – kaže Lalić.

U Sutomoru jednom mjesečno u prosjeku boravi i Nišlija Saša Đorđević. Prva destinacija mu je uvijek „Samo tako“.

„Dolazim uglavno poslovno, mada ovdje imam i dosta prijatelja i rođaka, i nekako mi je svaki put talična ova kafana. 

„Dopada mi se ovdje ambijent. Kafana je, baš kakva i treba da bude, uvijek otvorena za sve, nema separea, ni statusnih razlika.

U nju možete ući i sjedeti do jutra čak i ako u džepu nemate prebijenog centa, jer znate da će se sigurno naći neko ko će vikati turu cijeloj kafani“– primjećuje Đorđević, iako za sebe, kako kaže, ne može reći da je stalni gost.

Slične su i impresije Raca  Backovića, lokalnog rekordera po broju ispijenih šolji kafe. 

„Da zaliječite tugu i "poludite" od radosti ne možete u ugostiteljskom objektu sterilne atmosfere, „uškopljenih“ pogleda sa osobljem, uz   lažnu bliskost i kroz inscenirane ljubazne kratke i  šture razgovore, sa kurtoaznim lupkanjem po ramenu.

„Ko iole kafanskog iskustva ima, zna da je kafana ustvari "produžetak privatnog prostora", služi hedonizmu i mjesto je gdje se gostu ispunjava želja da vrijeme stane.

Kafana nikada, za razliku od drugih ugostiteljskih objekata, neće biti mjesto gdje će se na brzinu popiti kafa i piće, na brzinu pojesti ručak, na brzinu razgovarati. To je institucija koja se protivi brzom protoku vremena i brzom životu koje nam nameće moderno društvo, a sinonim za tu instituciju je upravo “Samo tako“ – konstatuje Backović.

Isto će vam ovdje potvrditi i ugledni ovdašnji profesor Slobo Bojanović, inženjer Mitar Dujović, Lazar Mišković, Miki Radonjić, Slobo Stanić, Nikola Pantoš, Dragoje Musa Abazović,  penzionisani ugostitelj Mimo Đurović, Ivo iz Vlasotinaca, ali i drugi redovni posjetioci kafane „Samo tako“.

„Brodolom“ i „Razvod braka“

Kada je „prelamao“ svoju knjigu „Kazuj krčmo Džerimo“, profesor Dragoljub Đorđević iz Niša, moj sugrađanin i jedan od najboljih srpskih kafanologa, sigurno nije imao informaciju o kafani „Samo tako“, jer bi joj  sigurno posvetio poseban prostor, kaže Saša Đorđević, podsjećajući da je autor u pomenutoj knjizi  dao spisak 99 veličanstvenih naziva kafana i još 399 jedinstvenih. Među njima su i "Brodolom", "Razvod braka"...

Pored ostalog, kaže Đorđević, zapisao je i da je jedna od mogućih klasifikacija imena na evropsko-reprezentativna, lokalpatriotska, filozofska, poetsko-lirska i po imenu gazde.