U susret stogodišnjici fudbala u Baru (10.): Šest godina Mornara u podsavezu

Iz prethodnih djelova: Od prvog kluba  iz 1921. godine NK “Četnik”, 1923. godine nastaje NK “Crnojević”. Nakon rata, prvi klub na Pristanu zvao se “Jadran”, onda “Obnova”, pa “Tempo” a od 1949. godine nastaje "Mornar" koji i danas nosi to ime.

Piše: Lazar Macanović. prof.

 Umjesto u Drugi ligu, Mornar se seli u podsavez

1972 / 73.

Na četvrtom mjestu se plasirao i 1972/73. godine u ligi koja je povećana i brojala je 14 klubova sa osvojenih 31 bodova i gol razlikom od 37:32. Na pragu jedinstvene druge lige, ostala je još samo nekoliko utakmica.

Prije utakmice protiv Mogrena u Baru, Mornar je bio prvi na tabeli a Mogren poslednji - četrnaesti . Bilo je pitanje samo koliko golova će im Mornar dati. U prvom poluvremenu poveo je Mornar sa 1:0, bili su više nego bolja ekipa.

A onda pri kraju utakmice, još je trebalo da se odigraju 4 minuta ove do tad dobre i korektne utakmice i da po rezultatu i razvijanju događaja na terenu, Mornar upiše još dva boda jer je vodio sa 1:0, što bi ga zadržalo na prvom mjestu na tabeli. Ali, fudbaleri tako nijesu mislili.

Igrao je 86. minut kada je bjelopoljski sudija Muzurović, zaustavio igru zbog jednog prekršaja u korist Mornara. Kapiten Mornara - Mašanović mu je  tada  nešto  dobacio. 

Sudija  mu je bez mnogo razmišljanja pokazao crveni karton, jer ga je ovaj uvrijedio i opsovao.  Kapiten Barana, umjesto prema svlačionici, otišao je prema sudiji i uhvatio ga za grlo.

Ostali fudbaleri umjesto da smire svog kapitena okupili su se oko sudije i nastalo je koškanje i udaranje to je bio signal da dvadesetak neodgovornih gledalaca preskoče ogradu i priteknu u pomoć ratobornim barskim fudbalerima. Sudija se našao na zemlji. Ko je sve udario sudiju  teško je ustanoviti. 

On  je  zadobio teške povrede i zadržan je u klubskim prostorijama do dolaska milicije. Ko zna šta bi bilo da ga iz mase nisu iščupali i spasili članovi uprave Mornara.

Teško je reći šta je navelo kapitena Mornara Mašanovića, jednog od najstarijih i najboljih fudbalera Mornara da napadne Muzurovića, ali mnogi smatraju da su po srijedi neki stari neraščišćeni računi.

Naravno utakmica je prekinuta i Mornar je izgubio službeno sa 3:0.  Nisu još razjašnjene  okolnosti zašto je taj igrač udario suduju kad su vodili, ali tako je bilo, izgleda, napravljeno da Mornar mora da izgubi.

1.Iskra                26  15  4  7            41:25  34

2.Petrovac        26  15  3  8            39:25  33

3.Grafičar        26  12  7  7            38:25  31

4.Mornar           26  14  3  9            37:32  31

5.Ibar                 26  12  6  8            33:20  30

6.Jezero              25  12  5  8            42:33  29

7.Zeta                   26  10  7  9            48:40  27

8.Čelik               25  10  5 10           40:39  25              

9.Zabjelo            25   8  6  11          42:33  22

10.Ivangrad      26   8  5 13            39:44  21

11.Gorštak        25   9  2  14          31:37  20

12.Mogren         26   6  8  12           28:41  20

13.Arsenal        26   6  7  13           21:42  19

14.Dečić            26   8  2  16           22:48  18

Iako je liga proširena na 16 klubova, na kraju takmičarske 1973/74. godine “Mornar” je zauzeo petnaesto mjesto sa svega 19 bodova i gol razlikom 39:58. Vrhunac krize za fudbal u Baru nailazi u junu 1974. godine. Ispadanje iz crnogorske lige je u par navrata odlagano, ali sada konačno i dolazi.

Mornar je na kraju jesenjeg dijela sezona zauzimao 14. mjesto, ali su lošiji rezultati u proljećnom dijelu rezultirali da Mornar osvoji 15. mjesto i preseli se u niži rang takmičenja.

1974 -1979.

Pravi šok za barske ljubitelje fudbala i prijatelje Mornara, jer se ovaj grad ne može pohvaliti ni kvalitetom ni raznovrsnošću sportskih i kulturnih priredbi. Ispadanjem fudbalskog kluba iz republičkog takmičenja, grad je još više sportski osiromašio, a u samom klubu nastalo je rasulo.

Gotovo svi prvotimci su napustili Klub. Digla je ruke i stara uprava. Prepušten sebi, Mornar se ipak nije dao. Za ime ovog kluba još će se čuti.

Član bivše uprave Dobrković i trener Slavković napravili su od klubskog podmlatka dobru ekipu. Ipak, ovim spasiocima je bila potrebna pomoć. Klub je ostao bez sredstava i rekvizita. Za treninge i utakmice posuđuju se lopte i patike. Ovo je poslednja sezona gdje je Mornar igrao na terenu pod Darovim topolama. U drugom dijelu sezone utakmice igrao na stadionu Olimpika u Ulcinju.

Mornar je na kraju prvenstva zauzeo treće mjesto sa 27 osvojenih bodova.

Dolaskom prekaljenog fudbalskog asa Radovana Bokana za trenera1975, Barani su izmijenili i odnose u ovom kolektivu. Stručni rad Bokana i ozbiljan rad fudbalera veću prvom kolu donijeli su rezultat.

Na kraju jesenjeg dijela prvenstva Mornar je zauzimao drugo mjesto sa samo bodom zaostatka za vodećim Dečićem, što mu je davalo velike šanse za konačan uspjeh jer mu glavni rivali Dečić i Crvena stijena dolaze u Bar. Igrama u proljećnom dijelu prvenstva oduševio je sve poklonike fudbalske igre.

Sve utakmice je riješio u svoju korist, osim remija u Ulcinju protiv istoimenog tima. Ali, ipak, izgubio je prvo mjesto zbog gol razlike a time i status višeg ranga takmičenja.

I naredne godine, Mornar u Titogradskom fudbalskom savezu zauzima drugo mjesto. Samo zahvaljujući lošijim igrama u jesenjem dijelu prvenstva Mornar nije uspio da osvoji prvo mjesto. Strelci Mornara bili su veoma raspoloženi pa su postigli ubjedljivo najviše golova u prvenstvu, čak 15 više od prvoplasiranog Zabjela.

Interesantna je bila i utakmica Mornar - Partizan, na kojoj je slavio Mornar sa 9:1 a strijelac 7 golova je bio Svetozar Vujović, napadač Mornara.

Mornar  - Partizan 9:1

Strijelci za Mornar: Vujović 7 i Petrović 2.

Mornar: Novaković, Radović, Ljutica, Petrović,Bokan,Vukić,Buntić, Rastoder, Vujović, Milić, Dragišić.

 1978 / 79.

Poslije četiri godine igranja u srednjoj regiji tj. U titogradskom podsavezu, Mornar ove godine nastupa u južnoj fudbalskoj regiji. To premještanje je donijelo dosta sreće, tako da je na kraju takmičarske sezone Mornar dijelio prvo mjesto sa ekipom “Tara” sa Cetinja u ligi Južne regije od 10 klubova. U “majstorici” u Kotoru, Mornar je pobijedio i plasirao se u Republičku ligu. 

Takmičenje u ovoj ligi bilo je uzbudljivo sve do poslednjeg kola. Naiviše izgleda imala je ekipa Boke iz Herceg Novog koja na na kolo prije kraja imala bod prednosti, ali Hercegnovljani nijesu uspjeli da osvoje bod na Cetinju koji bi im donio učešće u majstorici.

Pod vođstvom trenera Danila Delibašića za Mornar su igrali:  golmani: Babović, Đonović, Novaković (od proljeća kada se vratio iz JNA) i Žabeli; bekovi: Radović, Ljutica, Vukčević i Đukić; half linija: Aleksandar i Predrag Petranović, Buntić, Vukić i Kovač i napad: Rastoder, Milanović, Rađenović, Dragišić, Bogdanović, Pekić, Ranitović, Stijepović, Ljuljić, i Krivokapić.

Odlučujuća utakmica za prvaka Fudbalskog saveza sa područja Kotor, koja je trebalo da riješi pitanje člana Republičke lige, imala je neslavna kraj. Naime, nakon što su Barani u 86. minutu golom Dragišića postigli vodeći gol, igra koja je i do tada bila vrlo prljava postala je još, nervoznija.

Tako je u 87. minutu strijelac jedinog gola Dragišić dobio crveni karton, pa se igra nastavila, ali vrlo kratko, jer je u 88. minutu došlo do opšte tuče u kojoj su sudjelovali fudbaleri oba tima, a i desetine navijača iz Bara i Cetinja koji su preskočili ogradu igrališta.

Takmičarska komisija fudbalskog saveza registovala je prekinutu utakmicu Mornar  - Tara rezultatom 1:0. Takmičarska komisija je još ustanovila da je prekid nastao zbog opšte tuče igrača i jedne i druge ekipe pa je većinom glasova odlučila se Mornar proglasi pobjednikom i time pošto je to bila “majstorica” automatski postane prvak južne regije. Takmičarska komisija pokreće postupak protiv Fudbalskog kluba Mornar.

Isto je pokrenut postupak protiv Nikole Mijovića člana uprave Mornara i redara na toj utakmici.

Igrač Mornara Dragišić, koji je isključen na toj utakmici kažnjen je zabranom igranja od godinu dana, Zoran Stijepović sa šest utakmica neigranja, Dragan Nikezić sa dvije utakmice neigranja, dok su igrači Mornara Jelenić i Drago Milić koji su napali sudijsku trojku na utakmici Sloga  Mornar isključeni iz fudbalske organizacije. 

1.Mornar           16  13  0  3            52:13     26          

2.Tara                   16  12  2  2            47:14     26

3.Boka                  16  12  1  3            47:21     25

4.Orjen                                16   8   2  6            39:24     18

5.Sloga                                16   6   3  7            21:21     15

6.Miločer        16   5   4  7            23:34     14

7.Iskra                16   4   1 11           17:37     9

8.Brodogradit.                16   3   0 13           16:65     6

9.Bokeljka          16   2   1 13           13:45     5

 Svetozar - Kepo Vujović

Karijeru je započeo 1967. godine, kada je prvi put registrovan za "Mornar". Tada nije bilo juniorskog pogona i zbog izuzetno jake konkurencije za mjesto u timu, ustupljen je starobarskoj "Slogi".

U "Mornaru" iz sedamdesetih, Svetozar Vujović je naročito pamtio Pera Dragišića, Veselina Bokana, Draga Milića i Slobodana Ilinčića.

U priči koju je dao za "Barske novine 1. maja 2003. godine priča Svetozar: "Pero je bio moj direktni konkurent za dres sa brojem devet. Često je, dok je mlađi ostajao na klupi, iako je bio bolji fudbaler od mene. Kasnije smo zajedno sa Dragom Milićem igrali u "špicu" i bili prava napast za protivničke golmane.

Veselin Bokan je bio univerzalni igrač, s njim sam se dobro slagao na terenu, bio je majstor za mali fudbal, dok je Slobodan Ilinčić bio prefinjeni tehničar.  Pozadi su uz Bokana, bili beskompromisni Željko Vukić, Slobo Petrović i Zoran Ljutica. Trener je bio Pavle Jovićević".

"Malo sam golova postigao van šesnaesterca" - nastavlja dalje Svetozar, "ali sam kažnjavao svaki kiks u petercu. Ako se lopta odbije od stative ili je golman slabo intervenisao, obično je završavala u mreži. Pratio sam akcije svojih saigrača. Aco Cvetinović je, na primer, bio neprikosnoven u igri glavom. On sa lijeve strane a Miki Mašanović sa desne "filovali" su me upotrebljivim loptama.

Pamtim i detelje sa utakmice protiv "Crvene stijene" kada smo vodili sa 4:0 a ja sam postigao sva četiri gola. Pred kraj utakmice, sudija je dosudio jedanaesterac za nas i loptu je uzeo neprikosnoveni autoritet na nas mlađe igrače - Miki Mašanović. Nije mi palo na pamet da se bunim iako sam žarko želio da šutim taj penal, okrenuo sam se i polako pošao prema našem golu.

"Đe ćeš, mali?" - začuo sam Mikija, koji je u svom stilu nastavio: "Jesi li ti lud, nisi valjda mislio da ću ja da pucam ovaj penal, dolazi ovamo?!". Tako sam postigao svih pet golova na toj utakmici, a najviše sam ih dao u prevenstvenom meču dao "Grafičaru" (Partizan) i to sedam.

Od meča sa "Crvenom stijenom" volio sam da šutiram penale. Sjećam se kako je zbog mene isključen golma "Gorštaka". Pošto sam mu dao gol, uzao sam loptu i kazao mu: "Evo ti lopta, možeš samo da je dodirneš kada je vadiš iz mreže. Uzmi je slobodno". Potpuno je prokuvao i počeo da trči za mnom po terenu. Naravno sudija ga je isključio. I to je fudbal.

"Igrali smo u Plavu protiv "Jezera" i u drugom poluvremenu mojim golom poveli smo sa 1:0. Sudija Vukojičić iz Bijelog  Polja, policajac po profesiji, međutim, nije imao namjeru da završava utakmicu dok "Jezero" ne izjednači. Jedino je mrak mogao donijeti oba boda. U 97. minutu, dosudio je nepostojeći penal za domaće, ali se našao na mukama kada je naš odlični golman Branko Bujić odbranio udarac sa bijele tačke. Dosjetio se i ponovio izvođenje penala. Tako se utakmica završila projektovanim rezultatom 1:1.

Svetozar Vujović je kopačke "okačio o klin" 1979. godine a trenersku karijeru započeo 1984. godine kada je formiran FK "Luka Bar".

Već 1987. godine je ekipu uveo u republičku ligu  a te godine je i do zadnjeg kola se borili sa "Mornarom" za plasman u odnašnju Treću ligu SFRJ.

Svetozar Vujović je "Luku Bar" trenirao osam godina kada se klub sjedinio sa "Mornarom".  Najmiliji klub "Mornar" je trenirao 1997. i 1998. godine a u sezoni 2000/01 je "Slogu" uveo u republičku ligu. Sa novoformiranim klubom OFK "Bar" je 2002. godine osvojio drguo mjesto u Južnoj regiji i osvojio kup "Nikša Bućin".

Slike:

1. Tim Mornara iz 1974. Godine. Gore. Dragoslav Mijović, Pero Dragišić, Milutin Mrdak, Dragan Nikezić, Momo Božović, Aco Milić, Vasilije Milošević, Danilo Delibašić, Dolje: Drago Milić, Baćo Ilinčić, Veselin Bokan, Slobodan - Bidžo Đinđinović, Predrag Đurišić.

2. Tim iz 1975/76. godine. Trener Pavle Kopitović, Aco Milić, Galjo Vulević, Janko Novaković, Željko Vukić, Zoran Bergam, Žarko Martinić, Drago Milić, Slobo Petrović, Zoran Ljutica, Ivica Buntić, Bedro Rastoder.

3. “Mornar” iz 1976. godine: Slobodan Petrović, Nikola Radović, Rujović, Željko Vukić, Orlandić, Buntić, Zoran Ljutica, trener - Radovan Lale Bokan, Ikota Kovač, Svetozar Vujović, Davidović, Veselin Bokan, Bedro Rastoder, Radenović.

4. Tim iz 1977/78 godine. Gore: Ivica Buntić, Zoran Ljutica, Nikola Radović, Dragan Stojanović, Aleksandar Milić, Žarko Martinović, Margovčević, Slobodan Mašanović, Predrag Đurišić, Željko Bokan, Krsto Dabanović, Janko Novaković, Raduz Davidović.

5. “Mornar” iz 1979. godine, Stoje: Predrag Petranović, Marko Dabović, Zoran Stijepović, Aleksandar Petranović, Slavko Vukčević, čuče: Drago Milić, Nebojša Rađenović, Bedro Rastoder, Zoran Ljutica, ivica Buntić, Nikola Radović.

 (U toku je prikupljanje materijala za monografiju 100 godina fudbala u Baru, svi zainteresovani mogu svoje slike, biografije, zanimljivosti - dostaviti autoru ovih redova ili poslati na mejl: macko@t-com.me)