"Barski portal" uz apel za Milana Joličića Tapija: Vrijeme je da se dobrota vrati onome čija je porodica spasavala živote
"Barski portal" se pridružuje apelu koji su pokrenule članice NVO „Žene Bara“, ali i apelu koji je, mnogo prije nego što je formalno upućen, već počeo da kruži među ljudima – tiho, ljudski, iz potrebe da se pomogne čovjeku koji je došao u životnu situaciju u kojoj više ništa ne zavisi samo od njega.
Riječ je o Milanu Joličiću Tapiju, Baraninu, čovjeku koji se zbog teške šećerne bolesti suočio sa najtežim posljedicama – komplikacijama i amputacijom noge. Danas, zbog toga, nije u mogućnosti da normalno funkcioniše, da radi, da živi onako kako je živio i kako zaslužuje.
Njegova jedina realna šansa da ponovo stane na noge – u najbukvalnijem i u najdubljem smislu te riječi – jeste nabavka robotizovane proteze, čija je cijena 50.000 evra. Ta proteza nije luksuz, nije hir, nije „nešto više“. Ona je preduslov da se jedan čovjek vrati samostalnosti, kretanju, radu, dostojanstvu i životu među ljudima.
Ovdje, međutim, nije u pitanju samo jedan čovjek. Ovdje je u pitanju i pamćenje.
I to utoliko prije jer Milan Joličić nije došao niotkuda. On je sin počivšeg Ljuba Joličića – čovjeka čije ime ne pripada samo Baru, već mnogo širem prostoru. Ljubo je osnivač i dugogodišnji predsjednik Društva dobrovoljnih davalaca krvi „Luka Bar“. Ljubo Joličić je bio organizator stotina i hiljada akcija dobrovoljnog davalaštva krvi, čovjek koji je i sopstvenom krvlju, svojim radom i svojom upornošću spasio nebrojeno mnogo života. Čak 122 puta je iz njegovih vena najdragocjenija tečnost otišla za spas znanih i neznanih koji su zahvaljujući tome dobili nove živote.
Njegova pomoć, znaju svi, nije imala granice. Ni administrativne, ni državne, ni nacionalne, ni vjerske.
Krv se davala u Baru, Sutomoru, Podgorici, Nikšiću, Beogradu, Novom Sadu, Sarajevu, Pljevljima, Rožajama, Tivtu, Budvi, Bijeljini, Banjaluci… Tamo gdje je bilo potrebno. Tamo gdje je neko čekao. Tamo gdje se život mjerio minutima.
Zato se danas ovaj apel ne upućuje samo Baru. Ovo je poziv Crnoj Gori.
Poziv Srbiji. Poziv Republici Srpskoj, pozov dijaspori. Poziv svima do kojih je ikada doprla ruka Ljuba Joličića, njegova organizacija, njegova riječ, njegova akcija, njegova krv. Poziv svima koji znaju šta znači dobrovoljno davalaštvo. Svima koji znaju šta znači kad nepoznat čovjek spase nečiji život.
Danas taj krug dobrote traži da se zatvori.
Članice NVO „Žene Bara“ obratile su se svim dobrim ljudima, privrednicima, institucijama, humanim pojedincima, dijaspori, uz podsjećanje da je ponekad dovoljno da veliki broj ljudi učini malo – da bi se desilo nešto što mijenja nečiji život iz korijena.
„Pomozimo Milanu da ponovo živi život kakav zaslužuje. Da ne gleda u zid, već u put. Da se vrati među ljude, radu, svakodnevici. Učinimo to i u znak zahvalnosti porodici koja je decenijama davala sebe – bez plate, bez računice, bez traženja bilo čega zauzvrat“, poručile su one.
Ovaj apel već je prepoznat. Podržan. Dijeljen. Komentarisan. Sada je vrijeme za najvažniji korak – za konkretnu pomoć. Ne zato što je lako.
Nego zato što je ispravno.
Pomoći Tapiju znači pomoći čovjeku. Ali i odati poštovanje jednom životu koji je bio posvećen drugima.
Bar zove. Crna Gora zove. Region zove. I vjerujemo da će oni koji čuju – odgovoriti.
Podaci za uplatu:
Žiro račun NVO „Žene Bara“ – Lovćen banka:
565-3443-40
Naznaka: Pomoć za Milana Joličića
Lični račun Milana Joličića:
51015039722200146
Ovo je prilika da se pokaže da dobro koje je nekada dato – nije nestalo.
Samo je čekalo trenutak da se vrati.
