Blagota Baćo Mitrić o Matiji Bećkoviću: „On je jedan, kao što je Njegoš bio jedan“

Profesor dr Blagota Baćo Mitrić, nekadašnji predsjednik Ustavnog suda Crne Gore, pravni ekspert i intelektualac,  u osvrtu objavljenom na Fejsbuku podijelio je duboko ličnu i emotivnu refleksiju o pjesniku Matiji Bećkoviću, povezujući njegovu poeziju, životnu sudbinu i vlastitu porodičnu tragediju u snažno svjedočanstvo o riječi, bolu i pamćenju.

Mitrić navodi da je, gledajući i slušajući Matiju Bećkovića na televiziji, zapamtio dvije rečenice koje, kako kaže, nose cijelu jednu sudbinu:
„Kad je pisao ‘Majku Zorku’, često se zaplakivao“, i drugu, još snažniju — „kad je bio mladić, postao je stariji od oca“.

Upravo u tim rečenicama, Mitrić prepoznaje suštinu pjesnika i čovjeka, ističući da o Matiji Bećkoviću odavno misli kao o jedinstvenoj pojavi u kulturi ovdašnjih prostora.

„Za Matiju tvrdim odavno, otkako sam pročitao ‘Reče mi jedan čojek’ i ‘Kaže’, da je Matija naš drugi Njegoš“, napisao je Mitrić, podsjećajući i na Bećkovićevu lirsku, intimnu stranu, koju otkrivaju stihovi upućeni supruzi:
„Toliko te volim da sam postao ljubomoran i na samog sebe…“

Ovaj osvrt profesor Mitrić ne zadržava samo u polju književne analize, već ga prožima ličnim iskustvom i porodičnim pamćenjem. Prisjeća se priče svoje majke, koja mu je govorila kako joj je u krilu umro jedanaestogodišnji sin, njeno prvo dijete, i to, kako navodi, „glasom kao da se to desilo nekom drugom“. Taj motiv majčinog bola povezuje sa vlastitim pisanjem, ističući da je, dok je u romanu „Nad tajnom“ opisivao tu priču, plakao bez mogućnosti da suze zaustavi.

Posebnu simboliku Mitrić nalazi u prolasku vremena i nasljeđu očeva, navodeći da je, nakon što je „pregrmio još jednu novogodišnju noć“, postao „tačno deset godina stariji od svog oca“ — rečenica koja snažno odjekuje uz onu Bećkovićevu o mladosti koja prerano ostari.

Ovaj lični zapis završava anegdotom sa unukom, koji ga je pitao: „Koji Matija, đede?“

Mitrićev odgovor bio je jednostavan i konačan:
„Onaj jedan, kao što je Njegoš bio jedan.“
Kako dodaje, unuk je razumio. „Na đeda je“, zaključuje Mitrić.

Ovaj osvrt profesora dr Blagote Baća Mitrića predstavlja rijetko svjedočanstvo u kojem se susreću književnost, život i istorijska svijest, a Matija Bećković se, kroz riječ jednog od najuglednijih pravnika u Crnoj Gori i regionu, potvrđuje kao pjesnik koji prevazilazi vrijeme — „jedan“, kao što su to bili samo najveći.