Crna Gora na pragu EU, a broj osuđenih pedofila raste: Ko će zaštititi djecu?
Poslednji podatak Ministarstva pravde da je u Registru počinilaca krivičnih djela protiv polne slobode učinjenih na štetu maloljetnika evidentirano 125 lica, odnosno čak 27 više nego prilikom uspostavljanja registra prije nepune dvije godine, otvara niz pitanja na koja crnogorsko društvo više ne smije da ćuti.
Podsjetimo, mediji su prije samo dva dana objavili informaciju o povećanju broja upisanih u Registar, a ta činjenica sama po sebi zabrinjava. Umjesto da broj osuđenih za ovako teška krivična djela pokazuje tendenciju pada, on raste. Istovremeno, niko ne može sa sigurnošću reći koliko je stvarni broj počinilaca koji nikada nijesu otkriveni ili procesuirani. Kriminološka praksa godinama ukazuje da kod seksualnih zlostavljanja djece postoji veliki broj neprijavljenih slučajeva, zbog straha, stida, porodičnih odnosa ili nepovjerenja u institucije.
Zato brojka od 125 ne predstavlja samo statistiku. Ona predstavlja najmanje 125 pravosnažno osuđenih lica koja su počinila jedno od najtežih krivičnih djela protiv djece. A ako se zna da je prema analizi Udruženja Roditelji čak 67,3 odsto žrtava bilo mlađe od 14 godina, onda je jasno da je riječ o problemu koji zahtijeva najviši stepen društvene i institucionalne reakcije.
Istovremeno, Crna Gora se nalazi u završnoj fazi evropskih integracija. Najviši državni funkcioneri gotovo svakodnevno ponavljaju da će naša država biti prva naredna članica Evropske unije, već 2028. godine. Ako je to zaista tako, onda se postavlja pitanje da li je sistem zaštite djece od seksualnih predatora na nivou evropskih standarda ili se i ovdje zadovoljavamo formom, dok suština ostaje nedovoljno efikasna.
Evropska unija insistira na vladavini prava, zaštiti ljudskih prava i posebno na zaštiti djece. Međutim, isto tako je činjenica da su brojne države članice godinama potresale velike afere seksualnog zlostavljanja maloljetnika. Od slučajeva u vjerskim institucijama, preko sportskih organizacija, do škola i ustanova socijalne zaštite, mnoge evropske zemlje pokazale su da ni najrazvijeniji sistemi nijesu imuni na ovaj oblik kriminala. U više navrata postavljalo se pitanje da li su institucije godinama zatvarale oči pred zlostavljanjem ili su reagovale tek kada su mediji i javnost izvršili snažan pritisak.
Zato se ne može govoriti o tome da je Evropska unija sama po sebi garancija rješenja ovog problema. Naprotiv, brojne afere pokazale su da i zemlje koje drugima drže lekcije o vladavini prava često imaju dvostruke aršine i ozbiljne propuste kada je riječ o zaštiti najmlađih. Ali to ne može biti alibi za Crnu Goru. Ako težimo evropskim vrijednostima, onda ih moramo primjenjivati onda kada je najteže, a ne samo kada je riječ o ispunjavanju formalnih mjerila iz pregovaračkih poglavlja.
Registar pedofila svakako predstavlja korak naprijed. Dobro je što lica osuđena za ova krivična djela trajno ostaju u evidenciji i što institucije koje zapošljavaju lica koja rade sa djecom imaju zakonsku obavezu da izvrše provjeru. Podaci Ministarstva pravde pokazuju da je do sada obavljeno 178 takvih provjera i da nijedno od provjeravanih lica nije bilo upisano u Registar.
Međutim, postavlja se pitanje da li je to dovoljno. Da li su preventivne aktivnosti dovoljno razvijene? Da li se dovoljno radi sa djecom u školama? Da li roditelji znaju kako da prepoznaju opasnost? Da li su kazne adekvatne? Podaci analize kaznene politike pokazuju da je u više od 60 odsto predmeta za krivično djelo nedozvoljene polne radnje izricana kazna do jedne godine zatvora, dok je maksimalna kazna od 15 godina izrečena samo jednom i kasnije preinačena. To teško može poslati snažnu poruku potencijalnim počiniocima.
Posebno zabrinjava činjenica da broj evidentiranih raste. Da li to znači da institucije bolje otkrivaju počinioce ili da je ovih krivičnih djela sve više? Odgovor na to pitanje javnost nije dobila. Ali ga mora dobiti.
Zato je sada pravo vrijeme da država ponudi sveobuhvatan odgovor. Ne samo kroz registar i represiju, već kroz prevenciju, edukaciju, psihološku podršku žrtvama, strožu kaznenu politiku i još bolju međusektorsku saradnju škola, centara za socijalni rad, zdravstvenih ustanova, policije i tužilaštva.
Jer, ako Crna Gora želi da 2028. godine uđe u Evropsku uniju kao država koja dijeli evropske vrijednosti, onda će se njena zrelost mjeriti upravo po tome koliko je uspjela da zaštiti svoju djecu. A to je ispit na kojem nema prava na popravni. Samo jedno dijete koje postane žrtva seksualnog zlostavljanja predstavlja previše, a rast broja pravosnažno osuđenih mora biti alarm koji će pokrenuti cijeli sistem, a ne samo povod za još jednu vijest koja će već sjutra biti zaboravljena.
D. Obradović
