Njegovo visokopreosveštenstvo Arhiepiskop cetinjski i Mitropolit crnogorsko-primorski gospodin Joanikije služio je na Badnji dan Svetu arhijerejsku liturgiju u Sabornom hramu Svetog Jovana Vladimira u Baru.
Visokopreosveštenom mitropolitu sasluživalo je sveštenstvo i sveštenomonaštvo arhijerejskog namjesništva barskog, uz učešće brojnih vjernika, među kojima je bio i predsjednik Opštine Bar Dušan Raičević.
U besjedi na kraju liturgije, Mitropolit Joanikije je istakao da praznik Roždestva Hristovog donosi blagoslov i mir cijelom svijetu.
„Kada proslavljamo Boga živoga i istinitoga sa anđelima Božijim, onda se u naša srca uliva Božija ljubav, Božija milost i radost, i u naša srca ulazi mir. Kada se izmirimo sa Bogom i sa svojom savješću, onda treba da budemo u miru i u ljubavi sa bližnjima svojim i da u svakom čovjeku vidimo dobro Božije, lik Božiji“, kazao je mitropolit, podsjetivši da je Hristos, primivši ljudsku prirodu, podijelio sa čovjekom sve njegove muke i stradanja radi spasenja svijeta.
On je izrazio radost zbog velikog broja sabranog naroda, posebno djece, kao i zbog prisustva predstavnika lokalne vlasti.
”Drago mi je što su danas ovdje braća sveštenici iz barskog namjesništva, u većini, i sa mnogo djece, i sa mnogo naroda. Drago mi je što je ovdje gospodin gradonačelnik Bara i što su ovdje gospoda narodni poslanici. Lijepo je to vidjeti.”
„Ali šta ima prirodnije nego da ljudi koji su na čelu naroda budu sa svojim narodom, a ne otuđeni u svojim kabinetima, da im narod više pristupiti ne može. Hvala Bogu, čini mi se da dolazi neko novo vrijeme i u tom pogledu pravimo ne tako velike korake, ne tako velike poteze, ali pokazuje se da smo živ narod i da se naš narodni organizam polako isceljuje“, poručio je mitropolit.
Govoreći o smislu praznika, vladika je podsjetio na jevanđelsku priču o mudracima koji su krenuli za zvijezdom ka Vitlejemu, ali i na Iroda, čije je srce bilo ispunjeno strahom i mržnjom.
„Mi smo prizvani da Rođenje Hristovo proslavljamo u miru, da se zagrlimo, da se mirbožamo i sabiramo na svetim bogosluženjima i oko nalaganja badnjaka“, kazao je mitropolit, naglasivši da su narodni božićni običaji ispunjeni radošću i dubokim duhovnim porukama.
Vladika je potom pozvao djecu, polaznike škole vjeronauke u Baru, da izvedu praznični program, koji su pripremili sa vjeroučiteljicom Slavicom Orlandić.
”Djeca će nam mnogo ljepše ispjevati božićnu himnu od nas koji smo odrasli, jer oni pjevaju iz srca, iz duše, sa velikom radošću, a i mi se uz njih oplemenjujemo”, zaključio je u besjedi Mitropolit crnogorsko-primorski gospodin Joanikije.
Negdje oko 15:30 časova započelo je svečano nalaganje badnjaka na platou ispred Sabornog hrama Svetog Jovana Vladimira. Badnjake je blagoslovio starješina hrama protojerej-stavrofor Slobodan Zeković zajedno sa sveštenicima barskog namjesništva. Ove godine centralni badnjak ispred crmničana donijeli su predstavnici sela Sotonići i Mačuge. Predvodili su ih Milan Stanković i Nikola Kojičić. Prisutni narod je u ime sveštenstva pozdravio starješina crkve Svetog Nikole u Starom Baru protojerej Nikola Radović.
Čestitajući srećan i blagosloven praznik Roždestva Gospodnjega, prota Nikola rekao je da nema većeg događaja u domostroju ljudskoga spasenja od toga trenutka kada se rodio Spasitelj svijeta u jaslama, kada je zasijao i nas grešne i pale ljude ponovo uzdigao na ono dostojanstvo koje smo bili prizvani stvaranjem, na koje bio prizvan i prvobitni Adam.
„I zato se radujemo iznova i iznova i sjećamo se, ne samo kao događaja koji se zbio prije 2000 godina kada se u Vitlejemu rodio Hristos Spasitelj, nego se živo sjećamo živim svedočanstvom okupljajući se oko ovog Božanskog ognja, nalažući ovo drvo života koje isijava i grije nas vječnom svetlošću. To drvo života je ono drvo iz koga nam je izniklo spasenje, iz koga smo se dotakli vječnog i neprolaznog ognja koji je prvo zasijao Vitlejemu, a onda se čitavim svijetom proširio i sija do današnjih dana i sijaće, ako Bog da, dok je i kraja i svijeta i vijeka.
Taj divni običaj da nalažemo badnjak u našem narodu je jedinstven, traje i trajaće. Ranije je bio običaj da se badnjak donosi rano ujutro, ubere iz šume i ponese, i naloži se uveče u domovima. U novije vrjeme imamo i ovaj običaj da se pred hramovima sabiramo i tu nalažemo badnjak. I to ima itekako svoju ljepotu.
Vidimo kako svaki vaš badnjak mali, koji prinesete na ovom ognju, postaje velika i živa vatra. Tako je i kada se sabiramo hramu Božijem na Svetoj Liturgiji. Svaki naš mali prinos, mali trud, post, molitva, iskreno pokajanje, kada se sastanemo na službi Božijoj na Svetoj Liturgiji, isto tako u nama zaplamti i rasplamti zajednički oganj Božanske ljubavi, neprolazne i vječne.
Neka bi ta Božanska ljubav, vječna, neprolazna, zasijela u svim našim srcima. Naše duše da se njom ogriju, a onda taj blagoslov, ispred ovoga Svetog hrama Svetog Jovana Vladimira, da ponesete među svoje bližnje, u svoje domove, da se radujemo, mirbožamo jedni sa drugima. Da se izmirimo, jer ako je Gospod mogao da postane jedan od nas kako bi nas izmirio sa Bogom, onda smo i mi u obavezi da bez obzira na naše međuljudske slabosti, svađe i nesporazume, to prevaziđemo i u ljubavi, slozi i radosti, se mirbožamo i dočekamo Božić i Roždestvo Gospodnje. Zato da pobijedimo svoje slabosti, prevaziđemo ih, i ako smo sa nekim u zavadi ili bilo kakvoj ljudskoj neslozi, bez i malo stida i našega ljudskoga srama, da odemo, da se izvinimo, da se mirbožamo, a Bogomladenac Hristos će nam nadoknaditi svaku radost i utrostručiti ljubav, onu malu koju mi uložimo kao ovaj jedan mali badnjak koji prinosite, i kada ga prinosite na ogonj božanske svjetlosti, božanske ljubavi, on postaje silan ogonj kojim se svi možemo ogrijati i sjediniti.“
U ime Crmničana prisutnom narodu obratio se Andrija Stanković.
„Sabrali smo se večeras izpred ovog Svetog hrama da naložimo badnjak onako kako su to radili naši stari vjekovima unazad. Ove godine ta čast pripala je nama, mještarima Sotonića i Mačuga. Donili smo hrast iz naših brda, iz naše Crmnice, noseći u njemu pozdrave svih onih koji su nas učili da čuvamo obraz, vjeru i svoje ime. Neka ovaj plamen zagrije naša srca, neka spali sve što je bilo loše, a osvijetli put slozi i ljubavi među nama. Iz pitomih Sotonića donosimo mir u dobru volju svima vama.“
Praznovanje je nastavljeno prigodnim programom koje su priredili članovi KUD-a „Sveti Jovan Vladimir“
Tekst: Olivera Balaban / Dejan Vukić
Foto/video: Dejan Vukić