Bijeli prah, crna lista: Dramska deportacija Marunovića u Sjevernu Makedoniju
Crnogorski reditelj i kolumnista Danilo Marunović deportovan je iz Srbije nakon procjene bezbjednosnih službi da njegov boravak u Beogradu predstavlja prijetnju javnom redu i stabilnosti. Ono što je izazvalo dodatnu pažnju javnosti jeste neobičan zahtjev samog Marunovića – da ne bude vraćen u matičnu državu Crnu Goru, već da bude deportovan u Sjevernu Makedoniju.
Kako saznaje IN4S, srpska policija je prihvatila njegov zahtjev i organizovala pratnju do graničnog prelaza sa Sjevernom Makedonijom, gdje će mu biti zvanično uručeno rješenje o zabrani ulaska u Srbiju u narednom periodu.
Ovaj potez, po ocjeni sagovornika IN4S bliskom srpskoj policiji otvara nova pitanja o namjerama crnogorskog reditelja i njegovim vezama sa krugovima izvan Crne Gore, s obzirom na to da Sjeverna Makedonija nema nikakvu formalnu vezu sa njegovim boravištem ili umjetničkim angažmanom.
Marunović je u Beograd došao kao režiser predstave „Gospoda Glembajevi“, ali je nakon što je u javnosti eksplodirao njegov uvredljivi tekst o Srbiji, u kojem Vidovdan naziva „patološkim kultom poraza“, a Srbiju „smradom ratnog zgarišta“, nastup otkazan, a njegov boravak proglašen bezbjednosno neprihvatljivim.
Kako saznajemo, odluci o deportaciji prethodio je i incident u hotelu „Opera“, gdje je, nakon prijave osoblja zbog dezorijentisanog ponašanja, podvrgnut toksikološkom testu koji je pokazao prisustvo kokaina.
Srpske službe bezbjednosti procjenjuju da je njegov boravak u zemlji bio vremenski koordinisan sa protestima antivladinih organizacija, te da je postojala namjera da se, pod plaštom kulture, otvori još jedan front političke provokacije.
Međutim, za mnoge ostaje najveća nepoznanica upravo čin da crnogorski državljanin, koji je u Srbiji došao kao „gost umjetnik“, na kraju sam zatraži da ga Srbija protjera – ali ne u njegovu zemlju, već u treću državu.
Odgovor Srbije je, i ovom prilikom, bio dostojanstven i jasan: nema scene za one koji u kulturnom ruhu unose političku i međunacionalnu mržnju. A na slobodu govora ne mogu se pozivati oni koji u tuđoj kući ostavljaju – samo mržnju.
(IN4S)
