NEBO I PODNEBESJE - Morinjski simbol crnogorskog beskičmenjaštva

PIŠE: JOVAN PLAMENAC

 Protivzakonito postavljena spomen-ploča na bivšoj kasarni JNA u Morinju u spomen na hrvatske „logoraše“ 1991-1992. godine je simvol crnogorskog ovovremenog beskičmenjaštva, simvol sramote na onome što je ostalo od crnogorskog obraza. Ona je od pravde zaštićena crnogorskom slabotinjom i hrvatskom nadmenošću, crnogorskim poltronstvom i pozicijom Hrvatske da se pita o ulasku Crne Gore u Evropsku uniju

Kao u onoj narodnoj pjesmi iz srpskih zmijanjskih sela Donjeg Ratkova i Sitnice, sa platoa Manjače, „Gori nebo, gori borovina“, koju je u pop-folk obradi, „pohrvaćenu“, na albumu „Gori borovina“ 2003. godine objavio Mate Bulić, ovog ljeta gori Crna Gora. Gore joj šume i još više gori u javnom diskursu: na političkoj sceni, u medijima, na društvenim mrežama…
Prvi požar u javnom diskursu Crne Gore buknuo je 3. maja ove godine kada je, prilikom bogosluženja u selu Razboj kod Srpca, u Lijevče Polju u Republici Srpskoj, arhiepiskop cetinjski i mitropolit crnogorsko-primorski Joanikije u besjedi u pozitivnom kontekstu pomenuo Pavla Đurišića. Drugi, razorniji, buknuo je 8. avgusta kada je u selu Gornje Zaostro kod Berana mitropolit budimljansko-nikšićki Metodije otkrio spomenik Pavlu Đurišiću.
Ovaj drugi požar, kao kolateralnu štetu, progutao je u selu Vusanju i bistu Jusufa Čelića, komandira čete voluntara koji su u Drugom svjetskom ratu izvršili zločine nad pravoslavnim stanovništvom na području Plava i Gusinja, koja je postavljena još 2013. godine. Primakao se još nekim nezakonito postavljenim spomen-obilježjima na više mjesta u Crnoj Gori, ali ne (barem ne ozbiljno) i spomen-ploči u Morinju.
Na zidu nekadašnje kasarne JNA u Morinju 10. oktobra 2022. godine otkrivena je spomen-ploča u znak sjećanja na zarobljenike sa područja Dubrovnika u vrijeme ratnog raspada Jugoslavije koji su tu bili zatočeni. Prema izvještaju na medijskom portalu Ministarstva obrane Republike Hrvatske, koji je objavljen istog dana, spomen-ploču su otkrili crnogorski ministri vanjskih poslova i odbrane, Ranko Krivokapić i Raško Konjević. Otkrivanju ploče prisustvovali su ministar hrvatskih branitelja Tomo Medved i ministar vanjskih i evropskih poslova Gordan Grlić Radman. U ovom izvještaju stoji da su u logoru bile zatvorene 292 osobe.
Na spomen-ploči piše: 

„Tokom velikosrpske agresije na Hrvatsku, ovdje je bio logor, takozvani Centar Morinj (3. 10. 1991 – 18. 8. 1992) za zatočene hrvatske civile i branioce.

SJEĆAJMO SE ZLOČINA POČINJENIH
DA BI SE OSRAMOTILI IME I DUH CRNE GORE.
IZRAŽAVAMO ŽALJENJE ZA SVE PATNJE
KOJE SU PROŽIVJELI ZATOČENI.
DA SE NIKADA NE PONOVI!

Ministarstvo vanjskih poslova Crne Gore i Ministarstvo odbrane Crne Gore Morinj, 10. 10. 2022.”

Duboko povrijeđeni ovim činom dva crnogorska ministra, dva konzumenta vlasti i u Đukanovićevom režimu i nakon njega, grupa Morinjana pokušala je da blokira put i osujeti ga, ali u tome su ih spriječile jake policijske snage. Četiri ministra, dva iznjedrenika crnogorske Socijaldemokratske partije i dva Hrvatske demokratske zajednice, podržani prisustvom crnogorskog ministra bez portfelja Adrijana Vuksanovića iz Hrvatske građanske inicijative (takođe konzumenta vlasti i u Đukanovićevom režimu i nakon njega), tako su, zagrljeni doktrinom „velikosrpske agresije na Hrvatsku“ i aboliranjem Mila Đukanovića, neometano izlamentirala nad žrtvama morinjskog „logora“.

DVA SLAVNA SRBOMRZA

 Svi morinjski zatočenici u razmjeni zarobljenika živi su se vratili kućama. Viši sud u Podgorici je u julu 2013. godine, u trećem postupku, osudio četvoricu rezervista JNA na ukupno 12 godina zatvora. Ovu presudu je u aprilu 2014. godine potvrdio Apelacioni sud Crne Gore. Presuda je izvedena na osnovu svjedočenja „logoraša“ i medicinske dokumentacije hrvatskih ljekara.
Postupak dva crnogorska ministra, dva slavna srbomrza u produženom trajanju, bio je svojevrsni diplomatski skandal ali i demonstracija bezakonja. Spomen-ploča u Morinju nije postavljena u skladu sa propisima koji uređuju podizanje i otkrivanje spomen-obilježja: postavljena je bez saglasnosti nadležnog državnog organa, dakle uz kršenje Zakona o spomen-obilježjima Crne Gore. Isto kao i spomenik Pavlu Đurišići u Gornjem Zaostru… Postavljena je i bez saglasnosti Vlade Crne Gore, jer od događaja na koji se odnosi nije prošlo 50 godina. Ova saglasnost Vlade nije bila uslov za postavljenje spomenika Pavlu Đurišiću.

Tri dana nakon što je spomen-ploča postavljena, inspektorka za kulturna dobra Dragana Bošković-Drobnjak sačinila je izvještaj o inspekcijskom nadzoru na osnovu kojeg je Uprava za inspekcijske poslove 18. oktobra 2022. godine donijela rješenje o njenom uklanjanju i obavezala Opštinu Kotor da ga sprovede u roku od tri dana.

Uprava je od ministara Krivokapića i Konjevića zatražila informaciju o pravnom osnovu postavljanja spomen-ploče u Morinju. Krivokapić je već 20. oktobra odgovorio da mu nije jasno kako je inspektorka uspjela da obiđe spomen-ploču kada je „lokacija na kojoj se nalazi zaštićeni prostor Ministarstva odbrane“. Narednog dana, Upravi su odgovorili i iz Ministarstva odbrane. Optužili su inspektorku da je neovlašćeno ušla u krug štićenog vojnog objekta i zatražili su izjašnjenje o tome. Ovo ministarstvo, na čijem čelu je bio Konjević, optužilo je i Upravu da je prekoračila ovlašćenja jer nema nadležnost da sprovodi inspekcijski nadzor nad Ministarstvom odbrane i Vojskom Crne Gore.

Prema „Monitoru“, Krivokapić je poručio Upravi da je njegovo ministarstvo „sprovodilo vanjsku politiku osvjedočenu u naporima osude ratnih zločina, te da je uređivanje prostora vojnih objekata koje koristi Ministarstvo odbrane u isključivoj nadležnosti tog organa“.

Intervenciju Komunalne inspekcije i Komunalne policije opštine Kotor već nakon šest dana, 24. oktobra, spriječili su uniformisani i naoružani vojnici. Po naređenju načelnika Generalštaba Vojske Crne Gore Zorana Lazarevića, oni napuštenu kasarnu JNA, u kojoj nema ni struje ni vode, čuvaju danonoćno još od postavljanja spomen-ploče. U više navrata su spriječili nadležne opštinske službe da sprovedu rješenje o uklanjanju protivzakonito postavljene spomen-ploče. Ova naredba izdata je kada je na čelu Ministarstva odbrane bio Raško Konjević, ali nije ukinuta ni do danas.

Po isteku roka za uklanjanje morinjske spomen-ploče, Uprava za inspekcijske poslove kaznila je predsjednika Opštine Kotor Vladimira Jokića sa 30 evra zato što nije izvršio njen nalog. Jokić je u žalbi naveo da naoružani vojnici Vojske Crne Gore ne dopuštaju da nadležne opštinske službe uklone spomen-ploču, ali mu je žalba odbijena. Zatim Uprava izriče nove kazne: Opštini Kotor od 500, a odgovornom licu Jokiću od 50 evra, pa 24. januara 2023. Opštini Kotor još 3.000 evra, a Jokiću 300 evra… Iz Opštine Kotor sve vrijeme pokušavaju da izvrše nalog Uprave za inspekcijske poslove i skinu spomen-ploču sa zida nekadašnje kasarne JNA u Morinju, Vladimir Jokić piše Upravi, ali – naoružani vojnici na kapiji ove pustoline revnosno izvršavaju naređenje svojih pretpostavljenih.
Protiv Krivokapića i Konjevića Uprava za inspekcijske poslove podnijela je krivičnu prijavu koju je u avgustu 2023. godine Osnovno državno tužilaštvo u Kotoru odbacilo.

HRVATSKO DISCIPLINVANJE CRNOGORACA

 Crnogorskiministar odbrane Dragan Krapović je na sjednici Odbora za bezbjednost, održanoj 26 decembra 2023. godine, na pitanje poslanika Jovana Vučurovića o sudbini spomen-ploče u Morinju, rekao da je napravljena greška njenim postavljanjem. Rekao je da ono što se dogodilo u Morinju nije posljedica velikosrpske agresije, nego rata u Jugoslaviji. Kazao je i da na mjestu gdje se afirmiše osuda ratnih zločina nije bilo mjesta ministru hrvatskih branitelja Tomu Medvedu, jer je on govorio na otvaranju spomenika Miru Barešiću, atentatoru na jugoslovenskog ambasadora u Stokholmu Vladimira Rolovića. Rekao je i da ne postoji pisano naređenje po kojem vojnici treba da čuvaju tu spomen-ploču i da će se „do slova poštovati zakoni Crne Gore“.

Ministar obrane Republike Hrvatske Ivan Anušić nedugo nakon ove izjave ministra Krapovića na Odboru za bezbjednost, 13. januara 2024. godine, u Tivtu je prisustvovao proslavi Dana hrvatskog naroda. Bilo je predviđeno da se tog dana sastane sa Krapovićem. Ali, do ovog sastanka nije došlo.
„Bilateralni sastanak s crnogorskim ministrom obrane Draganom Krapovićem otkazao sam zbog njegovih izjava i o spomen ploči u Morinju i o brodu Jadran. Stavovi ministra Krapovića, koje je proteklih dana iznio u medijima, ne ostavljaju prostor za razgovor i potpuno odudaraju od stavova Republike Hrvatske i povijesnih činjenica“, objavio je ministar Anušić na mreži X.

Ovo skandalozno nepoštovanje domaćina od strane hrvatskog ministra, štoviše bezobrazluk, u Crnoj Gori nije doživjelo zvaničnu osudu. Ministarstvo vanjskih poslova je nakon dva dana saopštilo da žali zbog otkazivanja susreta ministara odbrane Hrvatske i Crne Gore, koji je 13. januara trebalo da bude održan u Tivtu, i da se nada da će buduća saradnja biti u skladu sa dobrosusjednim odnosima. I to je bilo sve.

Zvaničnu osudu nije doživjela ni objava ministra Anušića na njegovom Fejsbuk profilu: „Sveta misa u crkvi Svetog Tripuna, zaštitnika Kotora i Bokeljske mornarice, čiju višestoljetnu tradiciju čuvaju Hrvati kao i Svečana akademija i koncert povodom obilježavanja Dana hrvatskog naroda, snažan je podsjetnik na važnu ulogu hrvatske tradicije, kulture i identiteta, koji su neizostavni dio povijesne i kulturne baštine Crne Gore, o čemu svjedoči i rečenica Blaženog Alojzija Stepinca ‘Svaki kamen u Boki Kotorskoj govori hrvatski’. Vlada Republike Hrvatske nastaviće pružati podršku Hrvatskom narodu u Crnoj Gori u cilju očuvanja tradicije, identiteta i povezanosti s Domovinom.“

Zvanične osude nije bilo ni zbog falsifikata o Bokeljskoj mornarici u ovoj objavi ni zbog pretenzija Alojzija Stepinca, osuđenog 1946. godine zbog saradnje sa ustašama i okupatorom i nasilnog katoličenja pravoslavaca, na Boku Kotorsku.

Crnogorski zvaničnici su se pokrili ušima i pred reagovanjem hrvatskog ministra vanjskih i evropskih poslova Gordana Grlić Radmana koji je rekao da „bez suočavanja s nedavnom prošlošću, Crna Gora ne može postati ravnopravna članica Europske unije, ni biti vjerodostojni NATO saveznik“. On je rekao i da će svaki budući pokušaj uklanjanja ploče u Morinju smatrati povredom sjećanja na žrtve hrvatskih građana i dostojanstvo Hrvatske.

ČIJA JE BIVŠA KASARNA U MORINJU? 

U decembru 2024. godine „Vijesti“ su Ministarstvu odbrane uputile pitanje zbog čega ono i Vojska Crne Gore već dvije godine sprječavaju sprovođenje u djelo naloga Uprave za inspekcijske poslove da se ukloni spomen-ploča sa nekad aktivnog vojnog objekta. Dobili su odgovor: „Ministarstvo odbrane, odnosno ministar Krapović je više puta javnosti kazao da, iako se ne slaže ni s načinom ni s natpisom postavljene spomen-ploče na objektu u Morinju, u nadležnosti našeg resora nije uklanjanje iste.

Po nalazima nadležnih inspekcija, spomen-ploča postavljena je suprotno zakonu. Objekat u Morinju obezbjeđuje Vojska, kao i svaki drugi vojni objekat, po naređenju načelnika Generalštaba. Međutim, VCG neće sprečavati nadležne državne organe da sprovode zakon i rade svoj posao.“

U istom tekstu, od 29. decembra 2024. godine, „Vijesti“ su objavile: „Nekadašnje vojno skladište Morinj još od 2006. nije aktivni vojni objekat. Tada je proglašeno neperspektivnim i suvišnim za potrebe VCG i stavljeno na raspolaganje Ministarstvu finansija koje gazduje državnom imovinom za dalju valorizaciju.

Na pitanje da li je i kada Ministarstvo formalno od Vlade ili Ministarstva finansija ili Ministarstva urbanizma, prostornog planiranja i državne imovine zatražilo vraćanje u posjed nekadašnjeg vojnog objekta, i ako da, zašto je to traženo, iz resora kojim rukovodi Krapović Vijestima nije precizno odgovoreno, kao ni na pitanje koja je trenutno namjena ovog objekta za koju ga koristi Ministarstvo, a koja bi opravdavala dvadeset četvoro časovno prisustvo vojne straže u njemu.“

O čemu je ovdje riječ? O dimenzijama cinizma galimatijasa sa morinjskom spomen-pločom: ovo vojno skladište Vojska Crne Gore još 2006. godine predala je Ministarstvu finansija u nadležnost.
Unatoč svim iskušenjima, spomen-ploča u Morinju, taj simvol crnogorskog ovovremenog beskičmenjaštva, simvol sramote na onome što je ostalo od crnogorskog obraza, stoji „postojano kano klisurine“ i kao da blagosilja izdajice svoje domovine. Sve vrijeme joj se prijeti. Ali, to je kobajagi. Čak ni ćorcima. Očito, ona je zaštićena od ognja kojim posljednjih dana bukti Crna Gora. Čime?

Crnogorskom slabotinjom i hrvatskom nadmenošću, crnogorskim poltronstvom i pozicijom Hrvatske da se pita o ulasku Crne Gore u Evropsku uniju.

(Pečat)