PIŠE: Tomislav T. Velički
U praskozorje 38. Barskog ljetopisa, poznate manifestacije kulture u gradu, Bar je dobio – šatore. Ne, nije u pitanju novi scenski eksperiment niti avangardni performans. To su pravi, građevinski, terenski šatorčići kojima su prekrivene rupe, rovovi i raskopani prilazi Domu kulture. Građani, sa dobro poznatim barskim humorom, već su ovaj prizor krstili „Ćacilendom“. I zaista, ovdje samo fali da se na ulazu pojavi i natpis „Dobrodošli u zabavni park neplaniranih radova“.
Jedna od najatraktivnijih pješačkih staza ka moru, ona pored „Knjaževe bašte“, pretvorena je u kulturni ćorsokak, sa pravom blokadom umjetničkog života grada. Koliko je situacija postala ironična, pokazuje i to što su i dijelovi koji su već bili uređeni – sada ponovo raskopani. Bar je, izgleda, jedini grad gdje radovi ne samo što kasne, nego i pojedu sami sebe.
Iz Opštine i Kulturnog centra uvjeravali su mjesecima: „Biće gotovo na vrijeme.“ Šta god „vrijeme“ značilo u ovoj priči. Jer evo nas u julu, u sred sezone, sa kulturom okruženom trakama, barikadama i prašinom. Za one koji su se nadali bezbrižnoj šetnji do ljetnje pozornice – savjet: ponesite šljem i čizme. A i kompas neće škoditi.
Opština tvrdi da su „iskočili nepredviđeni radovi“. Pa kako i ne bi, kad je izgleda jedino što se ovdje može predvidjeti – nepredviđeno. Problem sa fekalnom kanalizacijom je, navodno, izronio tek kada su bageri već počeli sa kopanjem. Baš čudno kako se te cijevi pojave kad ih najmanje očekuješ, kao da su misteriozni arheološki artefakti.
Naravno, rješenje je već nađeno – dio staze će biti završen „u narednih nedjelju dana“, a ostatak „poslije sezone“. Dakle, baš kad se turisti vrate kućama, a kulturna scena već spakuje kofere. Ko voli, nek izvoli – kultura u prašini i između šatora, ali sa obećanjem da će jednog dana sve biti „kao novo“.
Ironija je potpuna kada se sjetimo da su prije samo mjesec dana Barani šetali novom stazom koja je bila uredno završena. Danas – opet rovovi. Kao da se sve dešava po principu „uradi, pa raskopaj, pa opet uradi“.
Izvođači radova, firme „Fidija“, „A3 tim“ i „Centar Lekić“ valjda već znaju napamet svaki kamen i kabl na tom potezu. Ugovor vrijedan 733.456 evra, 60 radnih dana, a mi ulazimo u peti mjesec radova i tek sada saznajemo za novu fazu: postavljanje kablova, pa ponovo zatvaranje pješačkih staza, pa sve „do 10. jula“, pa poslije ljeta, pa – živi bili, pa vidjeli.
Iz Opštine uvjeravaju da sve rade u „intenzivnoj komunikaciji“ sa Kulturnim centrom. To je valjda ona ista komunikacija kojom se do sada sve precizno planiralo, s tim da rezultat vidimo na terenu – u vidu barikada, šatora i rupa.
Bar je ovih dana živ primjer kako se kulturna misija može zaglaviti u kanalizacionoj šemi. Dobili smo „kapitalno“ – ali ne u kulturnom, nego u bukvalnom građevinskom smislu.
Na kraju, ne preostaje nam ništa drugo do da turistima i građanima poručimo: dobro došli u „Ćacilend“. Šteta samo što nema i ljuljaški. Ali ko zna, možda su i one „nepredviđene“.