(VIDEO) Od „crkvenog odbora bez vjernika“ do „stranke bez naroda“: Drugi pad Steva Vučinića

Nakon što je potpuno propao projekat tzv. Crnogorske pravoslavne crkve, koji je i u svojim "najboljim danima" služio više kao politička dekoracija nego kao vjerska ustanova, na političku scenu pokušava da iskorači njen dugogodišnji ideološki protagonista – Stevo Vučinić. Ovoga puta, u formi novoosnovane Crnogorske stranke, čija je osnivačka skupština održana juče u Baru.

Ideologija je ostala ista, lica dobrim dijelom identična – samo su kostimi zamijenjeni. Scena je, doduše, osiromašena: Stevo je ostao i bez velike većine onih koji su od devedesetih sanjali, s njim zajedno, kako da dovrše proces identitetskog isključenja srpskog naroda iz Crne Gore.

Ali, kako reče jedan od sagovornika u filmu „Što ćemo mi noćas ođe“ – dokumentarcu o osnivanju „CPC“ koji emitujemo, „možda bi valjalo da u Crkvenom odboru imamo i nekog vjernika“ – tako bi danas, po istoj logici, valjalo da u Crnogorskoj stranci bude i neki Crnogorac koji se ne odriče iskonske istorije i tradicije Crne Gore.

Film „Što ćemo mi noćas ođe“, u produkciji IN4S-a, premijerno prikazan prije desetak godina, ostaje neprocjenjivo svjedočanstvo o vještačkoj konstrukciji jedne „crkve“ stvorene bez vjere, bez liturgije i bez naroda. Snimci, izjave i svjedočenja iz tog perioda otkrivaju da je sve bilo montirano – od likova do ciljeva. 

Danas, kada je i ta ionako marginalizovana tvorevina došla do unutrašnjeg rascjepa – na „frakciju Miraša Dedeića“ i „frakciju Bojana Bojovića zvanog Boris“ – čak su i oni malobrojni fanatici, koji su ih podržavali isključivo iz antisrpskog političkog impulsa, digli ruke.

Upravo u tom trenutku političke i duhovne pustoši, Vučinić pokušava novi zaokret – od pseudocrkvenog ka pseudoparlamentarnom. Ali i tu je kasno. Jer, ko je imao šta da shvati, već je shvatio. Crna Gora danas nije ona Crna Gora iz 1993. godine – narod je prošao kroz iskušenja, kroz litije, i duhovno se povratio. Stevo i društvo, međutim, ostali su u vremenu fabrikovanih projekata, prazne simbolike i ideološke mržnje prema svemu što je srpsko.

 Fotografija sa osnivačke skupštine Crnogorske stranke iz Bara više govori od bilo koje analize – istovjetan narativ, ista logika, isto ništa. Ni naroda, ni programa, ni vizije. Samo još jedan bezuspješan pokušaj da se oživi davno mrtva priča.

U tom smislu, vraćanje na dokumentarni film „Što ćemo mi noćas ođe“ nije samo podsjećanje na prošlost – već ogledalo sadašnjosti. Stevo je opet tu. I opet je zakasnio.