Ko odlučuje o vakcinaciji djece: Roditelji, zakon ili država?

Pitanje obavezne vakcinacije djece i uslova za upis u vrtiće posljednjih mjeseci sve više zaokuplja pažnju javnosti u Crnoj Gori, otvarajući brojne dileme i izazivajući oštre polemike o odnosu javnog zdravlja, prava djeteta, roditeljske odgovornosti i nadležnosti države. Riječ je o temi koja prevazilazi okvire zdravstvene politike i zadire u jedno od najosjetljivijih pitanja savremenog društva: dokle mogu da sežu ovlašćenja institucija kada odlučuju o pravima djece i izborima njihovih roditelja?

O ovoj temi govorili su majka sedmoro djece Gordana Bulatović i advokat Miomir Joksimović, gostujući u emisiji „Tačno u deset“ na Adria televiziji. Dok je Bulatović iznijela lično iskustvo i nezadovoljstvo ograničenjima sa kojima se suočava kao roditelj, Joksimović je otvorio pitanje ustavnosti i zakonske utemeljenosti pojedinih postupanja institucija.

Gordana Bulatović, koja je istakla da nastupa i u ime nevladine organizacije „Luča slobode“, naglasila je da nije protiv vakcinacije djece, ali smatra da roditeljima treba ostaviti mogućnost da sami odlučuju o vremenu imunizacije.

Kao neposredan povod za svoje istupanje navela je pokušaj da dvogodišnju kćerku upiše u vrtić, kako bi joj omogućila druženje sa vršnjacima i promjenu okruženja. Međutim, kako je ispričala, naišla je na prepreku zbog toga što dijete nije u potpunosti vakcinisano.

„Nisam protiv vakcina, sva moja djeca su vakcinisana. Najmlađa kćerka i beba od deset mjeseci još nijesu u potpunosti vakcinisane. Imam svoj način i djecu vakcinišem do četvrte godine. To je moja odluka i tražim pravo da sama odlučim kada ću to uraditi“, poručila je Bulatović, dodajući da smatra da djecu treba vakcinisati, ali da se protivi tome da se roditeljima nameću ograničenja.

Navela je da ne namjerava da promijeni svoju odluku samo da bi kćerku upisala u vrtić, te da od države očekuje odgovor na pitanje kakva alternativna rješenja postoje za porodice koje se nađu u sličnoj situaciji.

Kao dodatni primjer problema sa kojima se, prema njenim riječima, suočavaju roditelji, pomenula je slučaj djeteta iz razvedenog braka za čiji je upis u prvi razred, kako tvrdi, bila potrebna saglasnost drugog roditelja. Ukazala je i na nezadovoljstvo načinom na koji su, kako je ocijenila, nadležni reagovali na proteste i zahtjeve koje su upućivali predstavnici organizacije kojoj pripada.

Bulatović je istakla i da očekuje jasnije izjašnjavanje političkih predstavnika o ovoj temi, posebno predsjednika države, dok je pozitivno ocijenila stavove koje o vakcinaciji, kako je navela, zastupa Milan Knežević.

Advokat: Sporna je granica između javnog interesa i prava pojedinca

Advokat Miomir Joksimović ocijenio je da je odluka Ustavnog suda o pitanju vakcinacije bila očekivana, ali da pravni pristup na kojem počiva cijela rasprava i dalje smatra spornim.

Prema njegovim riječima, suština problema je u tome ko određuje šta predstavlja opšti interes i da li se pozivanjem na taj interes mogu ograničavati prava pojedinaca. On smatra da se u takvim slučajevima moraju jasno utvrditi granice između nadležnosti državnih organa i prava građana.

Joksimović je povukao paralelu sa ranijim pravnim i političkim praksama u kojima se, kako je naveo, pozivanje na opšte dobro koristilo kao opravdanje za ozbiljna kršenja individualnih prava. U tom kontekstu izrazio je neslaganje sa tumačenjima pravnih normi koja, po njegovoj ocjeni, daju prednost opštem interesu bez dovoljnog uvažavanja položaja pojedinca.

Pozivajući se na različita mišljenja unutar Ustavnog suda, Joksimović je ocijenio da postoje razlozi za ozbiljnu raspravu o pravnoj utemeljenosti ograničenja koja se primjenjuju na djecu i njihove roditelje.

On je ponovio stav da zakonska rješenja koja dovode u pitanje pristup predškolskom obrazovanju djece zbog njihovog vakcinalnog statusa smatra neustavnim. Pri tome se pozvao na odredbe opšteg zakona koji uređuje obrazovanje, kao i na javne izjave predsjednice Ustavnog suda, za koje smatra da ukazuju na nesaglasnost između pojedinih propisa.

Prema njegovoj ocjeni, postojeća pravna rješenja sadrže protivrječnosti koje stvaraju nesigurnost i ostavljaju prostor za različita tumačenja, zbog čega je neophodno preciznije urediti ovu oblast.

Joksimović je otišao i korak dalje, tvrdeći da roditelji mogu dovesti nevakcinisanu djecu u vrtić jer, prema njegovom tumačenju, ne postoji konkretna odluka ustanove kojom je pojedinačnom djetetu zabranjeno pohađanje vrtića. Smatra da se odgovornost za eventualne posljedice ne može automatski prebaciti na roditelje.

Ipak, riječ je o njegovom pravnom stavu, a ne o potvrdi da je takav postupak bez pravnih posljedica ili da su ustanove dužne da prihvate svako dijete bez obzira na važeće propise. Primjena zakona i konkretne obaveze roditelja i predškolskih ustanova moraju se sagledavati u svjetlu važećih propisa i relevantnih odluka nadležnih organa.

„Problem između funkcionera i građana“

Joksimović je širi društveni aspekt spora opisao kao sukob između onih koji obavljaju javne funkcije i građana koji nemaju institucionalnu moć da utiču na donošenje odluka.

Po njegovoj ocjeni, problem nastaje kada se potrebe i prava običnih ljudi zanemaruju, a odluke donose bez dovoljnog uvažavanja posljedica koje mogu imati po svakodnevni život porodica. Upozorio je da bi nastavak takve prakse mogao dodatno produbiti nepovjerenje građana u institucije.

Naveo je i da postoje alternativna rješenja za sporne situacije, ali nije želio da ih u emisiji konkretizuje.

Potreban je jasan odgovor institucija

Raspravu o vakcinaciji djece i njihovom upisu u vrtiće nije moguće svesti isključivo na pitanje ličnog izbora roditelja, ali ni na pretpostavku da pozivanje na javni interes automatski opravdava svako ograničenje. U njenom središtu nalaze se i zaštita zdravlja djece, prava na obrazovanje, odgovornost roditelja i obaveza države da svoje odluke zasniva na jasnim, dosljednim i zakonitim pravilima.

Upravo zato je neophodno da nadležne institucije građanima pruže precizna objašnjenja o važećim uslovima za upis u predškolske ustanove, pravnim posljedicama nepoštovanja tih uslova i mogućnostima za rješavanje spornih slučajeva. Posebno je važno da se pravna pitanja ne rješavaju proizvoljno, već kroz transparentne postupke i jasna tumačenja zakona.

Tema vakcinacije u Crnoj Gori i regionu očigledno ima i zdravstvenu i pravnu, ali i snažnu društvenu i političku dimenziju. Ona zahtijeva argumentovanu raspravu u kojoj će se čuti i zabrinutost roditelja i stavovi zdravstvene struke, uz puno poštovanje prava djeteta i odgovornosti institucija.

Ključno pitanje zato nije samo ko ima pravo da donese odluku o vakcinaciji, već i kako izgraditi sistem u kojem će se zdravlje djece štititi, prava poštovati, a povjerenje građana u institucije jačati — umjesto da se dodatno urušava u sporu koji neposredno pogađa porodice i njihovu svakodnevicu.